ponedjeljak, 28.01.2008.
.....Posvećeno pismo....
Gabrijel Garcia Marquez, istaknuti 74-godišji kolumbijski pisac, autor "Sto godina samoće", odbitnik Nobelove nagrade, boluje od raka, povukao se iz javnog života, a svojim prijateljima je poslao "Posvećeno pismo":
Izvadila sam meni osobno najdublje misli, pa evo ih;
Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
i darovao mi nešto malo života,
iskoristio bih ovo vrijeme najbolje kako znam.
Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.
Naučio sam da kad novorođeno dijete
uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.
Naučio sam da čovjek ima pravo gledati drugoga odozgora
samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.
Uvijek ima nekakvo sutra
i život nam daje mogućnost učiniti dobro dijelo,
ali danas je sve što mi ostaje,
htio bih ti reći da te veoma volim.
Sutra nema nitko zagarantirano - niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to das,
jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš,
žalit ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme
za jedan osmijeh, jedan poljubac,
da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje želje.
Budi stalno blizu onih koje voliš,
govori im na glas kako ih trebaš, kako ih ljubiš
i budi prema njima dobar,
nađi vremena i reci im "žao mi je", "oprosti", "molim te", "hvala"
i sve otale riječi ljubavi koje poznaješ.
nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli.
Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.
Pokaži svojim prijateljima i bližnjima
kako su ti veoma potrebni...
a href="http://s184.photobucket.com/albums/x184/Assilem_13/?action=view¤t=7b6c5ffa.jpg" target="_blank">
- 22:05 -
