petak, 11.03.2005.
Joj kako vrijeme leti, ponekad se čovijek zamisli i stane, joj jako brzo, evo moj mali ljepotan je napunio prije nekoliko dana 7 mjeseci, ne mogu vjerovat kao da je bilo jučer kad sam ga primila u naručje i uzbudeno gledala to malo predivno biće, tako brzo je doslo sedam mjeseci, kao da sam zaboravila ona stalna noćna budenja, nespavanje, samo pamtim one predivne i smješne stvari sa malim mojim zvrkićem, koji nema mira ni minutu stalno negdje gleda, istrazuje, prevrće se vrti se dize, joj kad se samo sjetim na početku me svega bilo strah, hocu li biti dobra majka, hoću li znati ,hoću li moći, a ustvari shvacam da čim se dijete rodi u svakoj majci proradi onaaj majčinski instinkt i majka jednostavno sve zna jer ona najbolje zna i nitko ne poznaje svoje dijete bolje od majke, ja sam mislila kako ću znati promjenit pelene, hocu li čuti kad mi beba plače po noci, ne da čujem kad plače nego kad ruku pomakne već znam , jednostavno Dragi Bog je to tako predivno stvorio taj majčinski instinkt, pa trudnoća pa to je nesto veličanstveno, kad osjetis kako te tvoja mala beba udara, kako stuca, kako ti se javlja pa taj osjećaj da u sebi nosis jedno malo biće pa to je jednostavno savršenstvo. A djeca , djeca su naše najveće blago !!!!!
- 22:41 -
