[10.08.2007., petak 17:31]

Dvije igle za redom!

Jučer sam bio na dobrovoljnom darivanju krvi. Bio mi je to četvrti odlazak. No idem od početka. Prvo davanje krvi je bilo u vojsci (slobodni dani + dobro djelo). Bio sam nešto lakši od 70 kg u to vrijeme (na svojih 178 visine), ali sve je išlo bez problema. Ostatak dana sam bio pomalo malaksao, ali ništa strašno. Ohrabren time, odlučio sam da ću s vremena na vrijeme darivati krv jer mi se to čini skroz ok. Pola godine nakon toga, otišao sam ponovno. Opet u vojsci. No ovog puta nije tako glatko prošlo. Tj. vađenje je, ali nakon što sam ustao i odšetao par koraka, zacrnilo mi se i čuo sam jednog kolegu kako viče: «Ovaj raggazo ne izgleda dobro!» Sljedeće čega se sjećam je da ležim na ležaju s kotačima s nogama nešto povišenima od ostatka tijela i s par članova medicinskog osoblja i hrpom znatiželjnika oko ležaja s pogledima uperenim u mene.

Nakon toga, trebalo mi je dosta dugo da se ponovno ohrabrim poći. No Triple i ja smo ipak našli vremena i hrabrosti jedne srijede (tada Zavod za transfuziju u Rijeci radi do 18h) i junački donirali svaki po 4,5 dcl krvi. Naravno, prije bockanja sam upozorio doktoricu i sestre da sam se jednom srušio i da je to vjerojatno posljedica nelagodnosti (čitaj straha) od igala. Bile su ekstra nježne i obzirne prema meni pa sam zaključio da se to isplati reći čak i da nije slučaj. :-))

Iako sam na sljedeće davanje htio ići puno prije, prošlo je preko dvije godine do sljedećeg davanja. Bilo je to jučer. Naravno, izrecitirao sam priču o nesvjestici i iglama i dobio obećanje o ekstra pažljivosti. I bile su pažljive. Izabrao sam lijevu ruku jer je s desne strane bio tv pa sam mogao gledati na miru bez da mi periferni vid pada na iglu i cjevčicu. Ubola me je nježno i obzirno i rekla pomalo začuđeno «Ni kapi. Ubola sam žilu i ni kap nije izašla. Morat ćemo probat drugu ruku.» Rezultat: propala im je jedna vrećica, dao sam im dodatnog posla s papirologijom (jer bilježe sve što nije prošlo po strogo propisanoj proceduri) i dobio novu sestru jer je ova bila obeshrabrena neuspjehom. I da, sad je na redu bila ruka na strani tv-a. Uf!

Ni druga ruka nije odmah dala krv, ali je nova sestra sačekala par sekundu pa je krv na kraju potekla. Počele su sprdnje oko toga da sam ukočen pa mi ni krv ne izlazi. Pitao sam ih je li to možda povezano s ugrizom vampira koji sam pretrpio nekidan. Pričale su o zvučnicima koje imaju u prostoriji iz kojih svako toliko netko pušta radio program. Nit znaju tko to pušta, nit ga mogu isključiti, nit mogu izabrati što žele slušati. Ako taj netko odabere npr. Radio Rijeku, do daljnjega svi slušaju Radio Rijeku. Kao na Big Brotheru. No nakon nešto vremena (na oko možda pola vrećice), osjetio sam izljev hladnog znoja i mantanje u glavi. Kako sam već imao iskustva s nagovještajem nesvjestice, znao sam što mi se sprema. Shema ide: «Hm, malo mi je loše. Mislim da ću izdržat. Da, izdržat ću. Moram izdržat.» ::nesvjestica:: «Nisam izdržao.» Kako bih to spriječio, nije bilo druge nego obavijestiti sestru da posustajem. Igla mi je trenutno izvađena, ležaj spušten, pod potkoljenice podmetnut neki stolić (kako bi mi noge bile povišene u odnosu na tijelo) i svo osoblje me je zabrinuto promatralo i uz ferkventna pitanja kako sam.

Kvragu, ni krv ne mogu dat kako spada; nikad od mene ne bi bio uspješan junkie.

Ukupni rezultat: četiri pokušaja, pet uboda, tri darovane doze krvi, jedna nesvjestica, jedna na vrijeme spriječena nesvjestica, nula samopouzdanja za sljedeće darivanje. Pičkica!


Komentari (4) - Isprintaj - #

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ostavite svaku nadu vi koji dolazite tražeći nešto pametno.
marvinovekronike(at)gmail(dot)com
Čovjek i magarac su pametniji od samog magarca.
(profa s treće godine)



Tekstovi na Bestseleru



























Rečeno mi je da mi banneri i nisu baš neka umjetnička djela. Znam, ali nije ni blog pa ga svejedno pišem. Jer mi je gušt. :-)