uskopaljske mazoretkinje

IZVJEŠTAJ S EUROPSKOG

Drage moje i dragi moji
evo ga...napokon sam malo došla sebi i uz jutarnju kavicu da vam napišem što i kako se događalo u ona dva dana Europskog na kojem smo mi bili...

Prvo smo krenuli rano ujutro, no to neke od mojih cura nije smelo da budu preaktivne na putovanju do Širokog, stoga smijeha i priče nije nedostajalo ni u 4 ujutro
Tamo smo došli među prvima, već obučene, spremne, dok su suci i oni koji su zaduženi za organizaciju pripremali stazu za defile. Tamo nas je dočekao gospon Alen, vidno sretan što smo tu hehehhe...
Sva ta ceremonija otvaranja i skupljanja svih tih cura koje su došle pokazati što su i kako radile godinu dana, prošla je bez problema... cure su ostale oduševljene brojem cura, šarenilom odora...što ni mene nije ostavilo ravnodušnom, stvarno je sve to skupa savršeno izgledalo.

A onda je počelo samo natjecanje...mnoštvo kategorija, mnoštvo cura, mnoštvo koreografija, ono je što ti zavrti glavom u tim trenutcima...ali cure se nisu dale smesti, vješto su pamtile i upijale, a kasnije i probavale viđene korake ŠTO NAM JE BIO I PRIMARNI CILJ OVOGA EUROPSKOG NATJECANJA...VIDJETI ŠTO SE I KAKO JOŠ MOŽE SA NAŠIM REKVIZITIMA I NARAVNO NAUČITI TO

Gledajući sve to, prateći iz prikrajka, cure nisu mogle dočekati svoj red, ali polako je i on dolazio, pa je tremica malo porasla,nekima i temperaturica...ali je spala odmah nakon prvog nastupa (Martić...vojimo teeee....) ali cure su odradile to na sebi svojstven način...SUPER, SAVRŠENO...naravno uz veću tremicu i nešto više štapova na podu, nego na državnom, ali HEJ LJUDI...MI SMO U GODINU DANA POSTIGLI NEŠTO ŠTO NITKO NIJE...PRVO DRŽAVNO, PRVA MEDALJA...PRVO EUROPSKO što nam je svim na ponos, posebno mojim curama, koje volim najviše na svijetu!

Iako vidno iscrpljene, cure se nisu dale do zadnje, čak su tu večer odradile i party, koji je bio upriličen za sve natjecatelje i one koji su se tu zatekli. a onda je slijedio mali odmor, nikada kraćih osam sati spavanja ali valjalo se spremiti za taj dan, za nastup naših neformacija...Matee, Ane i Ivane...a onda i ostatak cura. Radi kiše, prebačene smo u Pecaru (iako je to trajalo cijelu vječnost, što smo mi iskoristili za druženje s curama...pjevanje rođendanskih i inih pjesama...BILO JE PRESAVRŠENO U ONOM BALONU) A onda je i počelo natjecanje...brdo navijača...velika dvorana...ponovno mnoštvo cura...boja...tu je i naša Matea, koja je odradila onako kako se to i očekivalo od nje....savršeno...SVAKA ČAST... (a poseban pozdrav i čestitke njenim vjernim navijačima, koji ju prate u stopu...mama, brat i seka) pa je tu i duo...gdje sam vidjela svoja dva savršenstva...pa ekipa...MA CURE...VOLIM VAS...

Na kraju cijelog dana...nikome više nije bilo do rezultata...svi smo bili euforični (neki su više zaboravili da su umorni ili trudni) malo pred kraj je bilo zagušljivo, pa smo imali i malih intervencija, ali ništa strašno, važno da smo se na kraju svi vratili živi zdravi i BOGATIJI ZA NOVA PRIJATELJSTVA, POZNANSTVA, ISKUSTVA, radi čega smo prvenstveno i išli tamo gdje smo bili.

Na kraju se želim zahvaliti svima koji su nam omogućili odlazak na ovo prvenstvo, prije svega našim malobrojnim sponzorima, zatim roditeljima, koji su tu uvijek uz cure i koji su bili razumni za svaki odrađeni trening koji smo imali ovo ljeto, hvala i mojim SENIORKAMA, koje su tu bile za mene, pomagale mi oko svega, a i jedna hvala ide mojoj seki, Josipi, koja nam je na kraju bila potrebna kao stručna liječnička pomoć...HVALA SVIMA...

I za kraj...rezultati...koji su, opet ponavljam, nama manje bitni, ali neka se zna...POSLJEDNJE NI U JEDNOJ KATEGORIJI NISMO BILE...što je i te kako veliko...11. 12. i 15. mjesto...PRESAVRŠENO.... !!!!

još jednom, veeeeeeeeeeeeelikaaaaaaaaaaaaa pusa svim mojim curama veliko hvala...uz poruku, VOLIM VAS NAJVIŠE...

sad je pred vama izazov i veliki zadatak...kako ćete ga odraditi to ću vidjeti kada se vratim sa svog "bolovanja" hehehehe