|
Iznervirala me nedavna situacija s jednom dragom osobom. „One ženske stvari“ se poremetile.
Nakon 5 godina pijenja kontracepcijskih pilula (oko kojih oduvijek kruže razne kontroverze, a liječnici nikako ne uspijevaju usuglasiti mišljenja), odlučila je prestati, da se organizam malo očisti. Nakon nekog vremena, kasnila joj je mjesečnica nekih dvadesetak dana. Kako je inače savjesna prema reproduktivnom sustavu, iako malo manje savjesna glede zdravlja u globalu, kilaže i sl., uplašila se da nešto nije uredu. Uplašila se i da je trudna, što joj nikako ne bi odgovaralo u ovom trenutku i uputila se svojoj ginekologinji na pregled. Doktorica ju je pregledala i rekla da je sve normalno, da je čak normalno i ako mjesečnicu ne dobije 6 mjeseci. Nije ništa objašnjavala.
U njezinu teoriju smo obje posumnjale, pa se moja frendica odlučila obratiti drugom liječniku za mišljenje, privatniku kod kojeg je već nebrojeno puta ostavila brdo love. Doktor je bio zauzet, a sestra obećala da će je nazvati čim stigne. Nazvao ju je nakon dva dana i preko telefona, toliko brzo da nije ni ime lijeka uspjela zapisati, preporučio tablete koje treba piti kako bi joj se stanje stabiliziralo.
Ni pregled, ni priupitao što nije u redu, već na osnovu onoga što mu je prenijela njegova medicinska sestra, samo propisao tablete. Saznali smo kasnije da su to tablete koje provociraju ovulaciju i koje žene, navodno, piju kada žele zatrudnjeti. Bog te pita šta je to! Koliko znam, trudnoća u zdravom organizmu ne zahtijeva provokaciju.
E, tu sam ja poludjela. Kakve Božje tablete propisane preko telefona i bez dijagnoze trpati u mladi organizam. Ionako sam skeptična prema svemu što farmaceutska industrija izbacuje, a osobito prema liječnicima koji to dijele kapom i šakom ili obratno.
Nazvala sam tu kliniku i inzistirala kod sestre da zakaže pregled kod dotičnog liječnika. No, kako je taj poznati ginekolog voditelj odjela u bolnici i radi privatno, a u slobodno vrijeme se bavi i managementom, slobodnog termina za pregled nema sve do drugog mjeseca 2006-te. Upitala sam sestru može li mi preporučiti nekog njegovog kolegu koji će imati vremena, a dobar je liječnik. Rekla mi je da su pune novine ginekoloških ordinacija.
Pa dobro, zar da ginekologa tražim po oglasima? Nevjerojatno. Fakat mi nije jasno je li to normalna procedura pa sam ja samo previše razmažena, ili je danas jednostavno preopasno živjeti i kretati se izvan kruga zaista vjernih prijatelja.
Već sam u glavi imala sliku drage moje kako zvoni na vrata neke ordinacije u potkrovlju na Mažurancu, pune zahrđalih instrumenata koje se ni viktorijanske tamnice ne bi postidjele. Strašno.
Nazvala sam frendicu za koju znam da je, nažalost, imala jako puno iskustva s ginekolozima i preporučila mi je žena svog liječnika. On je pak odmah našao termin, mada i on radi i u bolnici i privatno, ali je barem sjeo i objasnio sve probleme koji su se pojavili. Njezino zdravstveno stanje nije bilo baš normalno, ali problem nije bio strašan. Tek posljedica dugogodišnjeg pijenja kontracepcijskih tableta, što me, dakako, dodatno razbjesnilo jer većina liječnika tvrdi da su potpuno bezopasne.
Grozi me nonšalantno ponašanje pojedinih liječnika kada i najmanja pogreška može doslovno značiti nečiji život. To su valjda kolateralne žrtve praktične medicine. Kako se samo usude beskrupulozno trčati za lovom uz mogućnost takvih posljedica?
Možda ja radim frku gdje je nema ili sam samo navikla razmišljati svojom glavom, mada, kada se sjetim da su jednoj poznanici u Nizozemskoj operirali krivo oko, a njezinom dečku zaboravili neku kiruršku alatku u glavi, smatram da nije na odmet biti skeptičan. Užasava me i pomisao na to da smo pojavom liberalnog kapitalizma, u takozvanoj mainstream medicini, dobili alternativu duplo goru od prijašnje dvije, javnih bolnica/domova zdravlja i odbijanja liječenja. Dobili smo privatne liječnike koji postavljaju dijagnozu i prepisuju recepte bez pregleda i preko telefona, ali i to samo za povlaštene koji jedan pregled mogu platiti 500 kuna.
Ljudi valjda uistinu ne znaju točno što bi etika trebala biti i koja su njihova prava, pa ne razmišljaju i ne zahtijevaju? Prepuste se savjetima koje, bez ikakvih objašnjenja, nude razni stručnjaci za ovo i ono i na kraju kad dođe do frke, uglavnom su si sami krivi. Neki dakako nisu u mogućnosti "razmišljati" jer nemaju predispozicije, što bi u našem društvu bila samo i isključivo lova.
Priznajem da sam od onih koji se, kad je zdravlje u pitanju, obilato služe svim mogućim sredstvima – vezama, poznanstvima i sl. – samo da budu što sigurniji da će dobiti pravu povratnu informaciju. Čak i Bush voli svoje frendove i svoju obitelj, mafija funkcionira po tom principu, a pokazalo se i cijelo društvo. Nepotism rules! Mada, strogo ga osuđujem kad' se radi o zapošljavanju rođaka ako isti nisu kompetentni. Nažalost, ne možemo biti stručnjaci u svemu. Da sam mogla, istovremeno bih studirala i medicinu i ekonomiju i pravo, književnost, etnologiju, filozofiju i brojne druge fakultete. No, nisam imala „kapaciteta“ i odabrala sam novinarstvo; znati sve pomalo, informirati se pa informirati druge. No, tu pak prijeti površnost. Informirana o svemu pomalo, ali tek ponešto stižem proučiti do u detalje. Da mi je pet života…
|
