Nakon 6 godina

Prvi sam blog otvorio 2005. godine, kad još gimnazijalcem bejah. Bezbroj se stvari promijenilo od tad, kako u mom životu, tako u svijetu. Ne znam vrijedi li govoriti o prošlosti - ona me katkad proganja u snovima u vidu bivših ljubavi ili propuštenih prilika. Budućnost, pak, nije mi poznata - nisam vrač nit imam kakvu magičnu kuglu s flat screenom iz koje bih mogao vidjeti što će se zbiti. Sadašnjost ipak nije neka pozicija iz koje bi se trebalo išta sagledavati, jer se iz te perspektive može izvući samo čist opis, stanje stvari, trenutak, još uvijek nedovoljno proživljen i analiziran.
O čemu će onda ovaj blog biti, pobogu.

Iskreno, ne znam.

Nakon prvog bloga, koji se bavio svakodnevicom maturanta, a potom brucoša, otvorio sam još 3 bloga s poezijom. Najviše se ljudi primilo na tugaljivu ljubavnu poeziju. Tamo su prštali komentari, pohvale, blog-prijateljstva, simpatije, bla bla bla. Onda se to sve izgubilo i dosadilo mi. Iz istog sam razloga sad i ovdje, ponovno na blogu.
Dosadilo mi sve. Dosadili su mi forumi. Dosadile su mi društvene mreže. Dosadile su mi igrice u svim vrstama i oblicima. Dosadio mi internet. Dosadno mi je na poslu, dosadno mi je doma, dosadno mi je u bilo kojem društvu. Razmišljao sam ovih dana uzeti i onaj iPad, čini se kao zanimljiva naprava, ali shvatio sam da bi mi i to dosadilo nakon 2 mjeseca.
Istovremeno, što je čovjeku dosadnije, vrijeme mu brže prolazi. U tolikoj dosadi, svijet nije mjesto za pojedinca, a vremena nikad dosta.
Kako će mi blog pomoći u tome? Pojma nemam. Glupo mi je gledati na ovo kao neku vrstu dnevnika. Inače, dosta pišem. Zapravo, dosta sam stvari i objavio (možda ste neke i čitali) u kojekakvim književnim časopisima. Pored toga, pišem dva romana, par novela, bezbroj kratkih priča, tri vrste dnevnika. Poeziju sam ostavio onima koji imaju bar još malo emocije u sebi.
Što će mi, onda, i blog?

Pretpostavit ću, kao i svima. Javno, a anonimno izražavanje frustracija na ovu ili onu temu, onaj ili ovaj događaj, doživljaj, osobnu sreću ili nesreću, zapravo bilo što što mi padne na pamet.
Kad se nakupi određeni broj postova ili kad nastupi određeno vremensko razdoblje, ukinut ću i ovaj blog, kao i sve njegove prethodnike. Nema smisla naširoko javnosti davati na uvid vlastite misli. Iz tog sam razloga nedavno odlučio ne objaviti ništa od onoga na čemu trenutno radim, bar ne za života. Kad umrem, nek se drugi bave time.
Ipak, ovim blogom skrećem pomalo s tog puta. Jebat ga! Obećanja su ionako za budale, a svijet ne bi danas bio ovakav kakav jest da smo se uvijek držali jednog te istog mišljenja ili cilja.

Kao što se iz gore navedenog vidi, bit će ovo blog ni o čemu, a pisat će ga,

iskreno vaš,

Nitko.