petak, 26.12.2008.
Black Celebration 7
.
.
.
još malo i agoniji se bliži kraj.
blagdanskoj agoniji, naravno.
no, kad sam već ovdje, da rezimiram kakvi su pokloni bili ove godine.
baš sam material girl, zar ne?
neka sam. baš me briga.
.
dobila sam cd i čokolatine - cd slušam, a čokolatine su planule u hipu.
dobila sam privjesak sa stiliziranom ružom za koji još uvijek ne znam gdje ću ga staviti, no neka ga. naći će svoje mjesto blizu mene.
dobila sam lijepu knjigu koja će isti tak malo pričekati dok ne dođe na red za čitanje.
dobila sam whip koji ću vjerojatno u skoroj budućnosti iskoristiti na najbolji mogući način.
dobila sam najnoviju profesionalnu remingtonovu peglu za kosu. ah, past ću u nemilost kod frizerke i morat ću čekati red, ugovarati termin kao i svi ostali smrtnici. kakva tragedija!
dobila sam par parfema i sličnih gluposti, ne žalim se, ali one koji su ih birali treba zatvoriti u tamnicu. takav kič i neukus dugo nisam vidjela. ono što je najgore, upravo ti promašaji bi bili najsretniji u tamnici pod ključem...
dobila sam lijepu narukvicu od oniksa, no nije ni blizu one koju trenutno nosim, pa će isto pričekati.
dobila sam bou, pravu pravcatu pernatu bou kakve nose drag queens i oronule striptizete.
dobila sam još lijepih knjiga koje su više slikovnice no knjige. pravi melem za oči. čisti užitak.
dobila sam bocu jack danielsa i to me čini sretnom, i bit će popijena slijedeće godine definitivno.
dobila sam kompletić v'sexy underweara. kao stvoreno za posao i ine svakodnevne obveze od kojih se jednostavno ne može pobjeći. kao stvoren, kažem, jer nije od latexa..
a sama sebi sam poklonila lijepe cipelice sa petom od 12cm tamnocrvene boje sa kroko uzorkom. čisti fetish.
.
neki su pogodili sa poklonom i uistinu me dirnuli, dok nekima to baš i nije pošlo za rukom.
sva sreća pa je nova godina skoro pa stigla pa mogu trk u shopping po ispričnicu za loš izbor.
želim kratke crvene rukavice bez prstiju br.8. i najveću guessovu torbicu crne boje kroko uzorka.
želim heavyrubber korzet, overbust naravno, i tonu latexa u svim oblicima.
želim kožu, krzno i plemenite metale.
želim plastiku, au, pt, ag.
postala sam hirovita i nezasitna, materijalistica de luxe.
i, znate što, baš me briga.
imam potpuno pravo na to.
.
.
jer, dokle god imam hordu onih koji puze, gmižu, kleče predamnom u nadi da će uspjeti osvojiti samo trenutak moga neprocjenjivog vremena, imam pravo na to.
imam pravo na to dokle god živim i osjećam se živom.
bez onog osjećaja prazne ljušture što lebdi nad ulicama izgubljenog grada.
.
.
kad ti poželim sjesti na lice, učinit ćeš sve samo da budem sretna.
da budem ponosna na tebe, stvore mali.
jer si groteska, nakaradno stvorenje što slobodno šeta među ostalim smrtnicima i pokazuje prokletstvo kojim ga je priroda itself obdarila.
znam, želiš da te vežem, bičujem,
želiš osjetiti bol mojim rukama izazvanu;
želiš puzati i klečati do kraja vremena
dokle god živim, postojim.
da mi ližeš, ljubiš
slinom svojom čistiš stopala;
da pohlepno gutaš sve ono što ti mogu dati
body fluids do iznemoglosti.
i da te nakraju ošamarim
kratko, zvonko i bolno
i stavim ti collar.
to želiš, zar ne?
za time patiš.
to znaš ti, to znam i ja.
tempus fugit, my dear.....
utorak, 16.12.2008.
Blasphemous Rumours 2
.
.
.
uglavnom pišem kada sam u nekom ekstremnom osjećaju, sreća, tuga, euforija, melankolija ili opaka depresija. tja.. račica kao račica, prvo emocije, zar ne? ne trudim se pisati afirmativne postove o tom nevjerojatnom bdsmu i kako on uzdiže osobe, poklonike na viši nivo spoznaje, same spiritualne egzistencije na ovom svijetu.
zašto da to radim?
metafiziku i ina onaniranja ostavljam drugima, oni znaju koji su.
neki pričaju, a neki rade.
.
.
ima li što ljepše od držanja genitalija u ruci?
tuđih genitalija, naravno.
kada ti onako krhke, osjetljive leže u dlanu, ostavljajući ti mašti na volju, što učiniti sa njima.
zgnječiti, stisnuti, pljunuti....
ili jednostavno držati.
.
.
jesam li razmažena? nažalost, nisam.
ponekad bih voljela biti.
lijeno se izležavati na sofi prekrivena krznom; savršeno bijele, glatke kože, okupana ptičjim mlijekom i inim nebulozama. u vidokrugu par stvorova manikiraju mi noktiće, vojska utegnute posluge čeka sa čajem na poslužavniku, a male gole mačkice se valjaju po podu trudeći se ukrasti malo moje pozornosti...
a u realnosti? u realnosti sve ostaje na meni, kao tough girl koja sve radi sama, solo igračica po defaultu, ne pristajem da budem razmažena. mogu jedino sama sebe razmaziti, no nisam često u prilici da to i učinim.
tempus fugit my friend...
.
.
.
ne volim prosinac, kada se svi ubijaju osmijesima i dobrim željama.
božić. slave rođenje onoga kojeg su na kraju ubili, i to poprilično sadistički. ha! koje licemjerstvo, koja laž! ajmo reći da nam je on spasitelj, jer kako inače opravdati svoja djela, krvlju umazana?
kakva ironija, kakvo licemjerstvo. čista hipokrizija.
nova godina je još bolja. slavimo završetak jedne i ulazak u slijedeću godinu.
nove obveze, nova davanja, sve ide ispočetka; mi smo godinu dana stariji (ne nužno i pametniji) te godinu dana bliži smrti. kako optimistično, zar ne? optimizam frca svud oko mene.
.
.
.
nedjelja, 07.12.2008.
World Full Of Nothing
.
.
.
prosinac.
ma kako krasan mjesec za bankrot, ubijanje božićnim glupostima, pretjerivanje u jelu i piću (ovom potonjem pogotovo) i forsiranju same sebe do maksimuma.
ne, ovo nije još jedan tipično predblagdanski post o melankoliji i depresiji.
.
.
čudan mjesec je iza mene definitivno.
osjećam kao da je trajao puno, puno duže nego što uistinu jest trajao. da li je to zbog vječne kiše i tame kojom sam bila okružena, ne znam, no činilo mi se da mu nema kraja.
a dani samo lete, lete.. u nepovrat.
mogla bih reći da je mjesec bio intenzivan.
posla preko glave, no to nije ništa čudno.
čudno je da sam uspijevala sve stići bez poteškoća; disperzirana na 500 lokacija, a svaka u svom filmu... nešto nevjerojatno. mjesec mi je bio prožet emocijama svakojakim.
od sreće, adrenalinske euforije, preko potpune praznine te osjećaja mira, sreće... i onda opet praznina. praznina koja je tu u meni samoj i oko mene.
.
sama usred kaosa.
.
.
ono što mi treba jest pažnja, glorificiranje mene same na neki novi, još nedoživljeni način. tašina mi je gladna, nema kraja; u nastojanju da se egzistiram na tronu univerzuma ostajem sama...
i kome to dati, kome to pokloniti?
što dati nekome tko ima sve?
mogu se valjati u krevetu prepunom šuštavih novčanica, isprazniti trgovine i ine perverzije.. no što mi to znači kad opet, opet i opet nema nekoga kome ću dati Ono što zaslužuje?
jer, mogu biti divna i nježna u jednom trenutku, a u drugom brutalna i nemilosrdna...
.
.
igračaka imam koliko poželim; samo fućnem i tu su, spremne za igru.
no nemam vremena za bacanje.
no, doći će dan kada ću te uzeti, kada ćeš pripadati meni.
i onda tvoje vrijeme završava, a moje počinje..
.
.
.
patetika ubija.
.
.
.
