petak, 21.11.2008.
Black Celebration 6
.
.
.
kako dani prolaze, sve sam sigurnija u svoju orijentaciju.
gledam ljude oko sebe; žive svoje male, obične živote, skupljaju markice, šeću pse i druže se sa istim takvim malim ljudima koji pasionirano gledaju porniće i nedjeljom odlaze u crkvu ispovijediti grijehe.
kako patetično.
ne kažem, ne mislim da sam iznad njih; možda jesam, možda nisam; no znam jedno - oni ne znaju kakav je osjećaj imati u vlasništvu jedno malo podložno biće, submisivno do bola i do krajnjih granica mogućeg; ne znaju kakav je osjećaj staviti tom stvorenju povodac na pripadajući mu collar i prošetati ga...
ne znaju kakav je osjećaj imati moćni riding crop u ruci i dresirati, trenirati to stvorenje da bude savršeno.
da nauči stajati, sjediti, klečati kako mu i dolikuje, da nauči se izražavati i ponašati kako se takvi poput njega i moraju ponašati... ehhh...
osjećaj je divan.
ne samo činjenica da to postoji i da se to uistinu i događa, već osjećaj koji prožima cijelo biće iz same srži.
adrenalin i čisto zadovoljstvo.
.
.
.
ja želim više.
puno više.
ponekad se sama sebi začudim, zaprepastim se svojim gladi i žeđi za...
srcima na dlanu?
zvijezdama skinutima s neba?
versama i notama na dar?
poklonjenim dušama?
tja.. kad sve što imaš nije dovoljno.
.
.
.
osjećam se dobro.
fetish dobro.
mat crno sa lakirano crnim.
prožima me čisti materijalizam.
hrpe novih stvarčica, velikih i malih; to me čini sretnom.
zaigranom i apsolutno kinky.
sa osmijehom na licu šamar zalijepiti.
sa još većim osmijehom uhvatiti i baciti na pod, pred noge;
tamo gdje ti je mjesto.
kupiti me ne možeš, no smiješ me razmaziti.
ili barem pokušati.
jedino što možeš dobiti od mene je moje vrijeme.
moja predanost, moja brutalnost.
.
pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti.
jesi li siguran da to želiš?
.
.
ponedjeljak, 10.11.2008.
Rush 5
.
.
.
već i vrapčići znaju da sam se napokon, nakon par godina tipkanja, vidjela da dragim mi kolegama i kolegicama sa Foruma.
imala sam divno društvo, na nivou zadatka.
večer je prošla divno, ugodno; nisam očekivala da ćemo se okupiti u tolikom broju. no neka, valjda će se slijedeće okupljanje uskoro održati te će oni koji nisu bili prisutni nadoknaditi svoj izostanak.
hvala svima koji su mi uljepšali tu večer.
.
.
.
znam što pokušavaš i godi mi to.
uživam u svakoj sekundi tvoje pažnje, tvojih misli.
no, nezasitna sam, znaš.
ja želim više.. i više...
ne znaš koliko nježna mogu biti,
ni koliko brutalna.
sadistic lady par exellance.
.
.
.
dodir.
govori više od riječi, pogleda.
kada pri dodiru tijelom prostruji nekakava nevjerojatna količina energije i vrati te u jebeni život.
osjećaš se da živiš!
i svaki dodir je nova avantura.
.
.
.
jesam li ja adrenalin addicted?
ponekad mi se čini da jesam.
no, imam li štogod protiv toga? pa i ne baš. se dokle god me to ne ometa u svakodnevnici i čini ju nemogućom.
jer, teško je biti ozbiljan i staložen kada ti se po sivim stanicama vrzmaju i roje ideje koje nekome drugome zvuče kao čisti sf.
da, sf.. ja ga volim.
hladne industrijske prostore, hale; beton i čelik.. hladan i sirov, brutalan do boli.
i tako siv.. u kontrastu sa mojom crnom pojavom...
.
.
.
...see you on the dark side of the moon...
