srijeda, 13.02.2008.
Rush 2
.
.
.
ma naravno, V-day.
who cares, osim onih koji svoji malim ljigavim poljupcima i imbecilnim tepanjima tjeraju okolinu na serijski vomiting? medeku, srce, mišiću..
oh, ma gimme a break!
keep it for yourself.
.
.
sarkazam nije ovdje jer soliram već zato jer je to jednostavno tako.
nisam nikada držala do tih dana (osim onih koji se tiču mene osobno, no o biologiji ćemo drugi put), već zato jer mi to jednostavno ide na živce, bio V-day, X-day ili što već.
prilično je naporno ostati normalan kada iz svakog izloga ili kutijice iskače mali bijeli medo, knutov rođak u dvadesetipetom koljenu, držeći crveno srce sa bezvremenskim volim te...
.
.
.
pa dobro, zar ti misliš da se možeš tek tako pojaviti, stvoriti, sa tim veselim glasićem i pogledom punim života i pričati kao da se ništa nije dogodilo? kao da ništa ne postoji? da, možda sam sjetna i melankolična, možda previše razmiljam o svemu "što bi bilo kad bi bilo" no to sada. nekad je to netko volio, nekad se to nekome i sviđalo.
nekad je netko volio tužni osmijeh dok kuckam po tipkovnici i pišem nove retke kao Odu jednoj ljubavi.
da, to si ti, i da, znaš to bolje od mene.
da li je sve bilo namjerno? da li je sve bilo smišljeno i planirano? ne bih rekla. tek glupe okolnosti... da, okolnosti su uvijek krive za sve. one su krive onda kad ne želimo preuzeti odgovornost. odgovornost za što? sebe, svoju sreću, ili pak tuđu i eventualno - zajedničku? kako zajedničku kad je sve ostalo nedefinirano?
uvijek će tu biti i osmijeh, i lijepa riječ, i zanimanje za trenutnu situaciju... no ne želim to znati. ne želim znati detalje.
kažu, ono što ne znaš - to ne boli.
nisi znao, zar ne? da li je boljelo? itekako. no boljelo je zato jer nije bilo hrabrosti za istinu, jer je bilo puno ugodnije u balonu od sapunice, u tom imaginarnom, savršenom svijetu...
bilo je lijepo imati te na onoj relaciji, kada smo misli i osjećaje izmjenjivali nevjerojatnim slijedom riječi u rečenici i takvom nevjerojatnom lakoćom postojanja.. no ne. glupost.
nonsens.
.
.
.
mjeseci su prošli otkako nisam vidjela nikoga kako spava kraj mene.
ili ja kraj nekoga.
kako stvari stoje, tako će i biti - do daljnjega.
body fluid monogamy - sa samom sobom.
.
.
.
navlačim na sebe korzete, rukavice, i sva ostala čudesa; bičem prelazim preko usana i stavljam gasmasku i polako dišem, usredotočena na njen miris i na misao.
misao o tebi, tamo dolje.
volim taj dodir, taj savršeno glatki latex koji prekriva svaki milimeta moje kože, volim njegov miris i volim prelaziti jezikom preko svojih savršeno sjajnih rukavica.
no najviše od svega volim pružiti ruku sa rukavico do ramena i čekati da ju mali, podložni stvor namaže shinerom i da uživa (skoro) kao i ja.
pure Fetish!
