ponedjeljak, 21.01.2008.
Sister Of Night
. . .
. .
.
neprospavana noć je iza mene.
. .
.
i, iskreno, baš se dobro osjećam.
ispod uobičajenog everyday outfita imam korzetić.
it makes me smile.
i baš sam si dobra.
. .
.
no, nešto me muči.
imam savjest.
ponekad je mala, majušna, poput makova zrna.
a ponekad je poput ogromnog crnog oblaka što se nadvija nadamnom.
i ne da mi disati, razmišljati, djelovati na milijun načina.
i upravo ta savjest mi ne dozvoljava uhvatiti to malo biće i u potpunosti ga podrediti sebi - jer to ne bi bilo obostrano.
kako uzeti sve a ne dati ništa, ili samo djelić?
. . .
. .
.
ne tražim igračku.
ne tražim tek povremenu razonodu za sate kad nemam pametnijeg posla.
ne tražim obožavanje po naređenju i pokornost po defaultu.
želim inteligentno biće koje će svojim konstruktivnim pitanjem dobiti konstruktivan odgovor.
koje će znati čitati među redovima, koje će znati kada se javiti a kada nestati.
koje će znati da nikada, ali nikada, nikada, nikada neće biti moje centar svemira, moj prioritet i moj jedini, uzvišeni stvor u moru drugih, beznačajnih i uobičajeno predvidljivih...
uvijek sam tu i uvijek ću biti.
da, da.. svi bi se poklonili i prepustili, ali.. ne bi strap jer to boli; ne bi ni bičevanje jer to isto boli; a tek collar isto ne dolazi u obzir jer ne može disati; pa želi na večeru, u kino i kazalište; da planiramo zajednička ljetovanja i odlaske na snijeg; pa posjeti bolesnoj teti negdje u neverlandu i držanje za ruku prije kolonoskopije.
tja.. u nekom drugom životu možda.
u ovom sigurno i definitivno - ne.
. . .
. .
.
divan je dan danas.
siv i hladan, baš onakav kakav ja želim da bude.
. .
.
bičuje mi se.
danas ću ekstatično vrištati svaki put kada zamahnem i osjetim udarac, kada čujem pucanje kože i tiho cviljenje.
malo razonode nikad ne škodi.
danas ću govoriti... puno, više, najviše.
monolog definitivno... o padu i uzdizanju, o feniksu i onome što nikad nećeš imati.
o jednoj ljubavi.
o životu jedne ljubavi.
o osjećaju koji ispunjava tiho no duboko i ne pita za godine, društveni ni socio-ekonomski status, ne pita želiš li ga uopće i da li ti je potreban u tom trenutku...
ljudi čine gluposti u ime ljubavi.
i u ime vjere, naravno.
nikad oprostiti, nikad zaboraviti.
. . .
. .
.
eh da.. malena, pazi mi se. čuvaj se zlih sila koje će te pokušati odvesti od mene. ne daj to. ne daj da te zaslijepe i ne vjeruj u laži. dođi k meni, budi mi blizu. daj da osjetim tvoju blizinu i čuj moj glas.
o malena!
ne vjeruj u laži, ne vjeruj svemu što čuješ.
jer ja sam istina i ja ću ti pokazati ono što želiš, što trebaš vidjeti.
jer ja sam ono što ti treba, ja sam sve što želiš i što ćeš ikada željeti.
put, istina i život.
o, malena!!
. . .
. .
.
