srijeda, 21.11.2007.
Use You
.
.
.
fuck off.
vi i vaša utrka za novcem, položajem i ostalim materijalističkim gadostima.
prezirem to.
misliš da to nešto znači?
misliš da to znači da si inteligentno biće?
kakvo biće - stvor??
misliš da ti to daje pravo na takav odnos.
e pa ne daje.
nikad nije i nikad neće.
nikad, pa čak ni onda.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
ne biste povjerovali, ali ja sam uglavnom strašno tolerantna osoba.
svjesna ljudske gluposti, slabosti i afekta.
i ja sam čovjek, a neko nadmoćno biće.
ali to ipak ne opravdava neke postupke.
zar ne?
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
neku noć sam imala razgovor kakav dugo nisam vodila.
iskren i melankoličan, do bola iskren.
kako sebe vidim, sada i ubuduće.
kako se sada vidim?
u kroničnom nedostatku vremena, za početak.
u kroničnom nedostatku bliskosti.
osjećam se usamljeno.
ne pamtim kad sam zadnji put sa osjećajem dotakla ljudsku kožu i potom nešto osjetila.
davno je to bilo, jako davno.
(ok, ne baš toliko davno!)
želim da ta nepodnošljiva utrka prestane.
želim da vrijeme stane a ja da se konačno odmorim.
želim...želim... želim...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
no, sada se osjećam tako bestijalno brutalno.
mogla bih te vezati i do krvi bičevati.
slomiti ti rebra snakeom i ugurati ti monstruozno veliki buttplugg.
mogla bih te posvuda žigosati lijepim slovom N i skalpelom crtati po koži
paliti dlačice i pljuvati po licu.
šamarati do ruba svijesti.
uzeti taj mali ljigavi penisić, taj minijaturni komadić tebe i zgaziti ga.
hladno i bešćutno, snažno i okrutno.
držati jaja u ruci, gledati te u oči i stiskajući.
jače, jače.
i smijala bih ti se u lice.
pljunula bih ti u lice.
ošamarila bih te.
jedanput, dvaput, stoput.
lizao bi mi štiklu, pušio bi mi petu.
i tražio bi još.
još, još, još!
