subota, 30.06.2007.
Personal Jesus 2
Ovisnost o pornografiji?
Ovisnost o testiranju svojih limita i maksimuma?
Definitivno.
Mnogi mi spočitavaju način razmišljanja o sexu gdje je orgazam jedini razloga i cilj samog odnosa. Glupost.
A što onda ako samo se želim ugodno osjećati, da ne moram ni orgazam doživjeti?
Onda, jel, nisam normalna i automatski degradiram sebe i svoju vrijednost.
Nonsens prve klase.
Zapravo, orgazam, ono klasičnim putem doživljen, ni ne sjećam se kada sam ga zadnji put doživjela a da nekakva bol, sadizam, bdsm nije bio uključen. Vjerojatno je to zadnji put bilo kad sam bila nevina curica i za kurac sam mislila da raste na drveću.
A bome ni onda.
Oduvijek sam bila eksplicitna i nekakvom sramu nikada nije bilo mjesta u mom životu.
Netko će reći da je to devijacija a netko će reći da je taj nedostatak srama tek lažna projekcija mog wannabe dijela.
Osobno - a mislim da ipak Ja samu sebe najbolje poznajem - mislim da je to obično pznavanje sebe i življenja na način na koji meni to odgovara.
Imam nekakvu viziju savršene realnosti u kojoj po cijele dane hodam u outfitu i to mi je sasvim normalno.
U toj viziji ne postoji "morati", "trebati" - već samo "željeti".
Koliko vremena provodim online, koliko vremena provodim samo objašnjavajući drugima svoju viziju savršenstva i mog osobnog mišljenja - mogla sam puuuuuno orgazama doživjeti na ovoj stolici na kojoj sada sjedima. Već se pomalo i izlizala. Sjedalo je poprimilo oblik moje guze a naslon je skoro pa neupotrebljavan. Rukohvati namješteni na moju visinu na kojoj mogu držati laktove dok chatam da mi bude lakše tipkati.
A sjedim onako - barem ja tako mislim - kako bi i trebalo.
Uspravno, ravnih leđa i sa obje noge na podu.
Kako su me učili i kako se i doliči jednoj Lady.
U procesu sam traženja osobe za fotkanje Mene. Isto tako sam u procesu traženja savršene lokacije za fotkanje. Nekakav hladni prostor, po mogućnosti stara tvornička hala - još ako su nekakvi strojevi i lanci prisutni... gdje ćeš više...
Ja malo u latexu, malo u koži.
Malo sa lancem, malo sa bičem.
Još ako se nađe kakav stvor koji bi poslužio kao igračka za photo session... Ehhh....
Moram napraviti par fotkica za knjigu koja je ionako pred samim krajem.
Sad bih s guštom uhvatila stvora i doslovno se poševila i ostavila ga da leži onako jadan i iskorišten. Da se osjeća kao stvar, kao igračka, kao iskorištena igračka sa ciljem mog zadovoljstva.
Možda i 2P ne bi bio loš.
