Mistress Ninella : In My Room

nedjelja, 31.12.2006.

I Want It All

I napokon. Još jedan dan i ovo ludilo je gotovo.

Jeee!!

Razmišljah o tome koji bi bio najbolji način za dočekati Novu, no nekako mi se čini da ću ju ipak dočekati ovdje, za kompom, uz butelju vina i sa novim cipelama iz DeMaska.

E da. Nisam ništa rekla o tome.

Cipele. Fantastične su.

Photobucket - Video and Image Hosting

...zar nisu divne??

Kao stvorene za worshipping. Kao stvorene da budu predmetom želja i fantazija, kao stvorene za trampling po nježnoj koži jednog malog podložnog bića.

Ima još jedna "stvarčica" isto iz DeMask-a.. no slikica će biti objavljena drugi put.. Nema smisla da sve odmah prezentiram, zar ne?

Sve u svemu, fantastično iskustvo. Fantastične stvarčice.


Best wishes in New 2007.


Želim vam da vam se skoro sve želje i snovi ostvare.. jer, nešto mora ostati neispunjeno.

Tek toliko da imate o čemu maštati.

31.12.2006. u 13:32 • commentsprint#

četvrtak, 28.12.2006.

Just Can't Get Enough

Ovo je jednostavno nevjerojatno.


Divan sivi zimski dan, tek pokoja zraka sunca... Ponekad volim samo zastati i diviti se prizoru čudesne Prirode, kao recimo, danas.

Stajala sam na mostiću ispred Conta, oko mene Grad, ljudi, auti i sva ostala čuda... iznad mene su prelijetala mala jata golubova, išli su ka djevojci koja ih je hranila.. Gledala sam nebo, onako prekrasno sivo plave boje, doslovno se mogla opipati zima pod prstima.

I onda, taj osjećaj. Taj prokleti osjećaj usamljenosti.

Nerazumijevanja.

Indiferentnosti.

Sadizma u čistom obliku, u samoj svojoj esenciji.


Dala bih sve u tom trenutku da mi se našao riding crop u ruci i malo, podložno biće kako kleči predamnom.


Frrrrrr.......


Udarac!


Jedan! Dva! Tri!


.... do beskonačnosti .....


Iz petnih žila Strangelove, dok mi glasnice ne puknu...


I onda pogled na leđa, na to malo, podložno biće, u potpunosti predano meni...

Leđa išibana do krvi, i njegov pogled pun suza...


a sa usana čitam...


just can't get enough!

Photobucket - Video and Image Hosting

light a million candles.

28.12.2006. u 21:24 • commentsprint#

utorak, 26.12.2006.

I Feel You

Danas imah sms konverzaciju sa Dragom.
Mojom Dragom.
Prijateljicom, jel.

Svaka u svojoj kući, svaka sa svojim klincem/klinkom; čekamo da prođu blagdani jer nam strahovito ide na živce to kolektivno ludilo i opća histerija.

"Treba nać' sittericu i otić na cugu"
"Ne. Treba nać' sittericu preko noći i otić na cugu"
"Ne. Treba nać' sittericu preko noći i ubit se od cuge"
"Da. Treba nać' sittericu preko noći, ubit se od cuge i onda onesvijestit."

Tako razgovaraju dvije majke dvoje prekrasne dječice.

Razgovarale mi o dočeku Nove. Naravno, ne idemo nigdje, ne planiramo ništa.

Moje mace neće biti, tako da soliram, kao i ona.

"Jebiga, Draga, obući ću se u svoj outfit, sjest pred komp, uzet butelju vina i slavit sa ekipom."
"Sa kime?"
"Sa ekipom, Draga. Valjda će bit još netko poznat online a da neće ići nigdje, jebemu."
"Bit ću ja. Onda ćemo chatati."

I što reći na sve ovo?

Koža, korzet, mreža i štikle.
Depeche.
Vino.
Komp.
Ja sama sa sobom.

Iskreno, nekako mi se čini da će mi biti dobro.

Ali... falit će mi maca moja. Moja mala mazo-mazna maca.

Photobucket - Video and Image Hosting

26.12.2006. u 00:07 • commentsprint#

ponedjeljak, 25.12.2006.

Monument

za sve one koji ne znaju što bi mi poklonili povodom.. ovih blagdana.. or whatever..

the complete depeche mode
Just in time for Christmas (literally), iTunes have unveiled "The Complete Depeche Mode", a stunning 644 track digital box set of Depeche Mode. Spanning from "Dreaming Of Me" to "Martyr", this collection not only features every album (studio, live and compilation), but EVERY single ever released (including special digital versions of the yet-to-be-released Singles Box Sets 7 & 8)!



cijena $169


25.12.2006. u 16:55 • commentsprint#

nedjelja, 24.12.2006.

Freelove


Photobucket - Video and Image Hosting


..there's no place like home..


Kako da ne.

Ponekad je to istina, ponekad baš i nije.

Opet ću malo o ovoj kolektivnoj histeriji zvanoj predbožićno ludilo. Ili u skraćenici - PBL.

Gdje ćeš, što ćeš, s kim ćeš, kako ćeš.. kao da govorimo o masovnom grupnjaku, a ne o, jel, velikom - vjerskom - blagdanu.

Gdje - nigdje, što - ništa, s kim - sa sobom, kako - ručno...


Reče mi prijatelj moj dragi, virtualni doduše, no smatram ga bližim od većine koje poznajem u RL - reče da se osjeća hollow inside. Just like me.

He found the right word for expressing the emotion(s) accumulated inside his soul.


Ma mogu se smijati koliko želim, prilagoditi svakoj mogućoj i nemogućoj situaciji, mogu ekstatično vrištati od količine endorfina.. no opet. I dalje.. so fuckin hollow.


Mace mi neće biti neko vrijeme. Baš sam tužna ali istodobno i sretna zbog toga.

Tužna jer neće biti blizu mene.. no sretna jer znam da će uživati.

Kako je ponekad odvratno biti tako jebeno human, pun osjećaja za druge.


24.12.2006. u 22:17 • commentsprint#

The Darkest Star

Mda. Predbožićno ludilo je u ushitu, na najvišoj točki parabole.

Užas i katastrofa.

Konzumeristička sranja posvuda - kupi, kupi, kupi....

A šta da kupim?

3 dana zaredom sam hodala gradom u potrazi za savršenim darom za macu. I našla sam ga.

Maca sretna, ja još više. Volim znati i osjetiti kako sam pogodila ono pravo, kako se osjeti moj touch.


A dobila sam svašta.. butelju vina, praline, par cd-a, par gaćica i čarapa..

A meni je to taaaako glupo, besmisleno. Nije mi žao novca, već mi je žao što ljudi se osjećaju zapostavljenima ako ima ne pokloniš neku pizdariju za neki "važni" blagdan poput božića.

A što slavimo? Isusovo rođenje? Jadan, slavimo njegovo rođenje, a nakraju je završio pribijen na križu.

Istina da bi neki robovi prodali dušu vragu da to dožive.. no on nije bio rob u tom smislu, bio je rob svojih uvjerenja zbog kojih je i završio tako.

Svi mi imamo svoje križeve, svoje breme koje moramo nositi.
Neki ga odlože postrance i nastave dalje tek povremeno se osvrčući na njega, dok drugi - poput mene - vječno nose svu svoju tugu s sobom, sva svoja razočaranja i neostvarene želje i ciljeve ne ostavljaju nigdje; već ih vjerno nose u onom ostatku srca što ga imaju u grudima.


Photobucket - Video and Image Hosting

jedna prigodna, onak depecheovska....

24.12.2006. u 01:15 • commentsprint#

srijeda, 20.12.2006.

Only When I Lose Myself

Photobucket - Video and Image Hosting


Ok, činjenica jest da od sve glazbe na ovom svijetu istinski volim jedino i isključivo Depeche Mode.

And so what?

Nekima je to degutantno, nekima nepojmljivo, nekima ne baš normalno, a nekima jednostavno fantastično, jer su i sami takvi.

Svako moje razdoblje života, svaki iole bitniji trenutak je prožet nekom njihovom stvari, bilo to vjenčanje, ponosno šetanje sa djetetom, razvod, collaring mace, karaoke ili oni trenuci u kojima se osjećam so deep low ili so fuckin' high...

Da izaberem omiljenu, to jednostavno ne mogu. I jednostavno neću. I ne želim.


Sad o tim deep low trenucima...


Prilično često sam u nekakvoj melankoličnom raspoloženju; kad se osjećam tako indiferentno prema svemu i svakome, kad me jednostavno nije briga. Osjećam da bih mogla slomiti whip na leđima moje mace dok bi mi tekle suze niz lice. No nisu o suze boli, suze gubljenja identiteta, nisu to suze tuge, očaja, ravnodušnosti ili čega već..

Suze su ventil svih onih osjećaja koje ne možemo ili ne želimo izreći javno, naglas, napisati ih.. emocija za koje ne postoji adekvatan opis.

Smatram se preemotivnom osobom, bez obzira na svoju D stranu i način izričaja bilo u govoru ili u pismu. Ima i onih koji ne vjeruju u to, no što ću im ja. Njihov problem, ne moj.

No o emocijama.. ona divna, strahovito snažna kombinacija sadizma, ljubavi i indiferentnosti. Prema sebi, maci, cijelom svijetu.

Nihil homine est miserius aut superbus.


Photobucket - Video and Image Hosting



20.12.2006. u 00:47 • commentsprint#

ponedjeljak, 18.12.2006.

Strangelove

Ponedjeljak je počeo, no meni je još uvijek nedjelja. Vrijeme leti kad to najmanje želim.

Počela je kolektivna histerija zvana predbožićno ludilo.

Koje god novine pogledam, uz svaku od njih ide extra poklon za vejerne čitatelje. A pokloni i iše nego idiotski - kalendari, naljepnice, stickeri, trakica, mašnica i sl. Neš' ti poklona, jebote - kaže mi kolegica, radna naravno - Gdje ću sa tim smećem?

Onda krenem u šetnju gradom. Ok, to prakticiram jedanput na mjesec ako sam dobre volje; ako nisam, onda ništa. Ili ako stvaaarno moram ići, no onda mrzim cijeli svijet.

I tako, hodam ja Korzom a posvuda ukrasi, zvončići, borići, girlande, mašnice, Djedice i sobovi...

Posvuda natpisi - Kupi, Kupi, Kupi...

Nije da prisluškujem prolaznike, no ponekad ne možeš ne-čuti. A sada su aktualna pitanja:

- kakvi su planovi za Božić?
- kamo se ide za Novu?

Helo

Kakav Božić? Ja ga ne slavim.

A Nova Godina? Pred kompom uz online društvo i butelju vina.

No voljela bih... voljela bih.. u koži i sa čašom savršeno rashlađenog vina dočekati N.G. sa macom kraj mene.

No.. to će pričekati. Tko zna možda budemo slavili još koju N.G.

Jednu, dvije.. možda čak i više.

Ne želim se upuštati u takva razmišljanja i procjene. Bolje ne.


Photobucket - Video and Image Hosting


Greatness In Submission


Tako se zove ova slike. Divna je, zar ne?

Strahovitu karizmu posjeduje ovaj čovjek, trnovit put je prošao da bi došao tu gdje je sada.

No... kako svi imamo snove, kako svi imamo neke - najvjerojatnije neostvarive želje.. tako ju imam i ja...


Mr. Gahan kraj nogu mojih. Great in submission, in slavery.


Tragovi riding cropa po ramenima, leđima, bedrima.. Krvavi trag na toj nježnoj i bijeloj koži prošaranoj tintom.

Wrist/ankle cuffs na svojem mjestu, na tankim no snažnim zapešćima.

Pogled pun bezrezervnog obožavanja i predanosti.

No jednu stvar mu nikad ne bih mogla oduzeti. Moć govora.

Dala bih mu cijelu aleksandrijsku knjižnicu da mi ju pročita naglas.


.. neću više ni riječi napisati. Mislim

18.12.2006. u 00:13 • commentsprint#

subota, 16.12.2006.

My Joy

... and the truth will set you free ...

Čula sam to negdje, možda i pročitala.

Kao malo dijete koje ne zna razlučiti što je san, a što je java; što je fantazija, a što realnost... I wonder...

Oduvijek sam znala da u meni postoji D.

Odmalena fascinirana FemDomom, humilatingom i torturingom svake rste.. Tijekok pubertetskih godina to je postajalo sve izraženije, nisam mislila da je taj moj interes devijatan, ni najmanje... samo sam tražila najbolji način da ga kanaliziram u stvarnost, pretvorim snove u javu.

I tako, u bespućima traganja, shvatih orijentaciju svoju, naučih pojmove i posvetih se - opet - fantazijama. No taj put sam išla dalje, daleko dalje nego prije Otkrivenja. Nađoh i prvog stvora koji je bio tepih moj, trampolin moj, rob moj.

Crv, drkadžija, kreten, idiot, majmun, svinja, peder, wannabe, gmaz... svakako sam ga nazivala.

Ne, nije ovo hommage 2 1st slave, već samo.. retrospektiva, nepotpuna, naravno.

Oni ostali koji su bili ponizni preda mnom, ne da nisam zadovoljna njima, naravno da nisam, onda bih ih najvjerojatnije i spomenula, no to je tako jadno, tako plitko i tako... tako tužno.

Pitala sam puno puta - ima li što tužnije od Gospodarice bez roba.

Odgovor je glasio - da, rob bez Gospodarice.

Crno - bijelo, yin - yang, svjetlo - tama, tuga - sreća, depresija - euforija, bol - užitak, sadizam - mazohizam.....

Svijet prepun opozita, ali onih savršenih opozita koji ne mogu jedno bez drugog, koji jednostavno ne bi postojali kao pojmovi da nema onog drugog.

Moj užitak - njegova bol.

Kažu da ljubav boli.




Depeche Mode: My Joy

My joy
The air that I breathe
My joy
In God I believe
My joy
You move me

My joy
The blood in my veins
My joy
Flows in your name
My joy
You move me

I'm not a mountain, no
You move me

My joy
Heavenly bliss
My joy
The pleasures I've missed
My joy
You move me

I'm not a mountain, no
You move me


dedicated to my maca

16.12.2006. u 20:54 • commentsprint#

Damaged People

Pitala me maca moja danas kakvi su mi planovi. Za budućnost, reče.

Ne upuštam se u planiranje, jer, svi planovi koje sam imala do sada, nekako su uspjeli propasti. Naravno, ne mojom krivnjom.
Možda malo.

No voljela bih nešto što mi nitko drugi ne može učiniti osim mene same, voljela bih se osjećati sretnom.

Imam sve što mi treba, no opet.. nekako duboko u sebi osjećam da nije to - to. Da ima onaj dio mene koji teži za svojim ispunjenjem.

Uvijek sam dobila što sam htjela, na ovaj ili onaj način, no ovo sada, ovaj osjećaj koji imam.. nešto mi nedostaje.


Da li je to nježnost?

Da li je to prava, konstruktivna svađa?

Da li je to okrutna igra sa mojom macom?

Da li je to uništavanje par litara žestokog alkohola sa mojom dragom?

Da li je to izlet sa malom princezom?

Da li je to osjećaj ljubavi? Za tebe?



Ne znam. No nadam se da ću uskoro saznati.


Ima već neko vrijeme da se tako osjećam, i bez obzira na trenutne preokupacije, taj osjećaj me prožima u potpunosti, polako prekrivajući ono malo svjetlosti u meni.

No need for compassion, for sorrow and despair.

Photobucket - Video and Image Hosting

Kao Mali Princ. Sama na svom planetu.

16.12.2006. u 00:04 • commentsprint#

petak, 15.12.2006.

World In My Eyes

Photobucket - Video and Image Hosting

Jedna slika govori tisuću riječi.


Usput, moja isprika posjetiteljima bloga zbog tehničkih poteškoća tijekom čitanja/gledanja istog.

Too much multimedia.

15.12.2006. u 23:04 • commentsprint#

srijeda, 13.12.2006.

Bottle Living

Srijeda. Prilično lijep i ugodan dan. Početak radnog tjedna je prošao, i još 2 dana do petka.

Ima divnih ljudi na ovom svijetu, tako iskrenih i otvorenih, koji sa srcem i dušom pristupaju svakoj sitnici, a kamoli nekoj većoj, značajnijoj stvari. Isto tako ima i onih parazita koji pokušavaju na sve moguće načine iskoristiti sve što se iskoristiti može, i povrh toga su em dvolični, em samodopadni i samodostatni.

Uvijek će biti onih koji će se smatrati pozvanima da komentiraju ono što ih se ne tiče, da guraju nos tamo gdje mu nije mjesto, da moraju sve znati i sve vidjeti.

Kako je to zamorno, naporno, iritirajuće....

I, kao šlag na kraju, takvi očekuj od nas normalnih da uvijek budemo nasmijani i dobre volje da sa lakoćom i bez suvišnih komentara ispunjavamo njihove sulude želje i fantazije.

E pa neće moći.

Lijepo im odgovoriš, na fini način spustiš na zemlju i dotični se nađu uvrijeđeni, jer, eto - netko im je rekao da je bilo dosta.

Ja sam skoro uvijek nasmijana, osim ako nisam u nekoj od svojih melankoličnih faza. Kad se osjećam sadistic, onda imam onaj divni, mračni, kinky osmijeh.. Kad se smijem, smijem se srcem i dušom.. Ali ne plačem.

Vjerujem da svatko na ovom svijetu ima sebi srodnu dušu, tzv. soulmate i da je samo pitanje vremena i malo sreće kada će se pronaći.

Svi mi tragamo za svojim savršenim opozitom, za nekim uz koga su i riječi suvišne, a sam pogled govori sve. Za nekim tko je sposoban iščitati emocije i misli iz neizrečenih riječi, za nekim tko zna prestati kada je to potrebno, za nekim tko je naš oslonac u svakoj milisekundi surove realnosti, za nekim tko je uvijek tu kada ga trebaš.

I znam da je to moguće.


13.12.2006. u 23:33 • commentsprint#

ponedjeljak, 11.12.2006.

It's No Good, Maca, Draga & Stuff...

Da, ponedjeljak je prošao. Mogu samo reći - napokon.

Probudih se ujutro i sve krene naopako. Kako dan počne, tako će i završiti, mislim si ja. Prvo, nisam mogla naći ništa odgovarajuće za obući. Nešto čudno? Osobe ženskog spola i oni muškarci sa viškom estrogena me razumiju. Komplicirano je to.

Ne patim na neke gluposti modernog konzumerističkog svijeta, radije ću si kupiti korzet nego mobitel. Radije ću si kupiti cd/dvd Depeche nego bilo što drugo. Ionako društveni život mi je tu negdje oko nule, ok, da ne zvučni patetično - recimo da je na razini 2 što je ekvivalent opisnoj ocjeni - dovoljan.

Ne volim imati hrpu ispraznih i zamornih ljudi oko sebe samo zato da ne soliram, ja se ionako najbolje osjećam sama sa sobom i sa svojom dragom i Macom. Divno je to kada postoje ljudi koje razumiješ i koje tebe razumiju bez onog nepotrebnog obrazlaganja i seciranja svake riječi, pogleda, uzdaha.

Moja Maca je divan stvor. Ponekad nestašan i zaigran, no divan je to stvor. Humanista po defaultu, realista sa primjesom kroničnog optimizma, lokalpatriota bez daljnjeg.. ima srce veliko kao svemir i guzu veću od moje. I voli, ali stvarno voli Depeche.

Uistinu vjerujem u Macu, da će vis a vis mene, imati sretan, uspješan i ispunjen život.

A Draga.. moja frendica.. my precious.... Bitch po horoskopu. Nije ljubiteljica Depeche-a. Više pati na Maidene, AcDc, itd.

Da se razumijemo, i ona i ja imamo klince i klinceze. Ne zajedno, naravno. Tehnički neizvedivo. Ozbiljne smo osobe. Ona u braku, ja izašla iz njega. Imamo svoje odgovornosti i obveze, no to nas ne sprječava u ničemu posebno, ponekad je malo teže uskladiti termine za kafe itd, no onda... grom i pakao, sodoma i gomora.


Welcome to Tuesday.


Photobucket - Video and Image Hosting

11.12.2006. u 23:56 • commentsprint#

nedjelja, 10.12.2006.

Collared by Miss N. – Session No.5.

Collared by Miss N. – Session No.5.


Šetala je ulicom, prolazila kraj mnogobrojnih trgovina i lokala; mnoštvo glasova je pričalo priče iz svog stvarnog ili relativno stvarnog života.
Njene misli su bile negdje drugdje.
Negdje daleko, točnije, otprilike 13km dalje od nje.
Razmišljala je o njoj, o svojoj maci.
O tome kako stišće zube kad joj nanosi bol, o tome kako se smije kad ju pogladi po krznu.
O tome kako je ponosna na nju.
I osmjehne se.


Sjedio je u uredu, pokušavao srediti svoje misli i odraditi onu dosadnu birokraciju koja je po defaultu obvezna. Nije mogao.
Prvo mu je bilo vruće, pa hladno, pa nema zraka, pa je žedan, pa ovo, pa ono…
Znao je što mu nedostaje.
Ona.
Tragovi od zadnjeg sessiona su počeli lagano blijedjeti, nestajati; a uživao je u njima. Uživao je u gledanju, diranju i osjećanju tragova koje mu je ostavila Ona.
Ustao se, skinuo sako i košulju te stao kraj ogledala. Gledao si je leđa, još uvijek su bila izgrebana od drva za koje ga je Ona vezala.
Dugo ju nije vidio, par dana, a tako mu je nedostajala. Osjećao je kao da mu fali dio tijela, kao da mu nedostaje duša.
„Ma dosta je, ništa od ovog. Idem.“ – reče on sam sebi, obuče se i krene.
U jednoj ruci je držao mobitel, da ne bi kojim slučajem Ona poslala poruku. Nije htio pustiti ju da čeka na odgovor. Znao je pravilo – mora biti brz na odgovoru.
Zaključao je ured i krenuo ka autu. I dalje je gledao u ekran, i ništa. Nema poruke, nema poziva.
Ne misleći na ništa, otvorio je vrata auta, kad ono – poruka!
Koverta boje ljuske jajeta, elegantna i dugačka.
Nalivperom naslovljeno na – m.
Oči mu zasjaše, srce mu zatreperi, naježi se i licem mu se razvuče prekrasan osmijeh pun sreće.
„Bila je tu. Ona je bila!“ – prošaputao je – „A ja ju nisam vidio.“
Tužno spusti pogled i otvori omotnicu.
Izvuče papir na kojem je pisalo:


Hotel S.

Soba 113.

Večeras u 22,00h.

Rezervacija je na tvoje ime.

Čekaj me kako ti dolikuje.

Miss N.


Ostao je stajati, činilo se da je vrijeme stalo, da je prostorno vremenski kontinuum prestao postojati, da je stao u sredini crvotočine, u sredini gdje prostor i vrijeme jednostavno ne postoje.

Prenula ga je zvonjava mobitela, netko trenutno nebitan i nevažan je pitao nešto na što nije mogao odgovoriti.
Nije funkcionirao nikako. Samo je stajao i sa osmijehom na licu gledao u horizont.

Napokon, sredio se, smirio se, pribrao se i krenuo doma. Ipak čekala ga je važna noć.


Došla je doma, skinula se i zaputila u kupaonicu.
„Ništa ne može osvježiti, oraspoložiti Ženu kao kupka.“ – reče ona zadovoljno i pusti vodu nek teče u kadu. Natočila si je čašu bijelog vina, zapalila cigaretu i vratila se u kupaonicu.
Uđe u kadu i prepusti se mislima.


Okupao se, obrijao, sredio višak dlačica i namazao losionom za tijelo.
„Ona voli kada joj maca pazi na sebe“ – mislio je sa osmijehom.
Obukao se, bacio letimičan pogled u ogledalo i zadovoljan viđenim krenuo. Sjeo je u auto, pustio njima omiljeni Depeche Mode i pjevušeći se zaputio ka odredištu.


Nakon ugodne kupke i fine čaše vina, počela se spremati. Uzela je za početak torbu sa accesoirom za sessione. Svaki put je bila sve teža.

Znala je gdje što stoji i sve je bilo spremno u roku od 10 minuta, kao i ona.

Samozadovoljno se nasmiješivši, izađe van, sjedne u taxi i krene.



Ušao je u sobu i pogledao uokolo. „Dobar izbor ima“ – reče – „jedva čekam da ju vidim.“
Odjednom pogne glavu i skine se. Odjeću je uredno složio i pospremio u ormar kako ne bi radio nered i kvario simetriju sobe. Popio je čašu vode, prigušio svjetlo i poslušno kleknuo u stand-by pozu i sklopljenih očiju se prepustio čekanju.


Ušla je i s vrata je vidjela leđa svoje mace. Prožeo ju je osjećaj zadovoljstva i krenula je naprijed.
Odložila je torbu kraj ulaznih vrata i skinula mantil. Ispod njega je imala korzet od crnog latexa, čipkaste bokserice i samostojeće čarape od latexa, sve upotpunjeno crnim lakiranim stiletto cipelama i rukavicama od, naravno, latexa.
Osjećala se fantastično.

Zapalila je cigaretu i približila se stvoru.

„Sada nisam tvoja Gospodarica, stvore. Sada nisam tvoja Vlasnica niti si ti moja maca. Ja sam za tebe Dominatrix, a ti si za mene jedno obično malo, bezvrijedno biće, obična ameba bez imalo vrijednosti.“
Pljune mu u lice i upita: „Da li je to jasno?“
„Da, Gospodarice.“ – reče on.
„Idiote! Griješiš u prvoj rečenici! Meni se obraćaj sa Miss Dominatrix, ti jadni crve!“
„Oprostite, Miss Dominatrix. Neću više.“
„Stvarno si idiot. Jesam li te pitala nešto? Mislim da nisam.“
On je šutio, znao je da je pogriješio.
„Da ti pokažem što za mene znači Greška.“ – reče Ona. Čuo je otvaranje torbe, zveket metala, lanaca i ostalih čudesa koje je imala sa sobom.

Uhvatila ga je za kosu i povukla mu glavu unatrag. Stavila povez preko očiju i rekla: „Na sve četiri, idiote.“

On posluša naredbu i učini što mu je rečeno.

Fijuuu!!!!
Pljusssssss!!!!!!

Osjetio je kako mu se gluteusi žare, kako mu se koža prži.

„Svaka greška nosi za sobom posljedice, idiote. Ovisno o veličini greške, dobit ćeš određeni broj udaraca koji ja odredim s time da je početni broj udaraca 15. Naravno, o veličini greške ovisi i jačina udarca. Recimo da je ovo sada bilo u rangu nježnog milovanja.“ – reče Ona, stojeći ispred njega.

„A sada ćemo nastaviti sa upoznavanjem. To jest, da znaš s kim imaš posla. Da znaš u čije si se ruke predao.“
„Želim vidjeti, želim znati jesi li uopće vrijedan mojeg truda, mojeg vremena.“
„Što misliš, tko si ti?“
„Misliš da si faca? Da si netko i nešto?“
„Da sam ja sretna što si sada tu?
„Da te je lijepo vidjeti takvog?“

Šetala je oko njega, u ruci joj je bio povodac koji se vukao po podu i ostavljao zvuk zbog kojeg mu se ježila koža.

Ona sjedne ispred njega, zapali još jednu cigaretu i reče: „Očisti mi cipele. Smjesta.“

On krene ljubiti i sliniti po cipelama, po stopalima, na što ga Ona šutne po bradi i vikne: „Idiote jedan! Jesam li rekla da mi sliniš po cipelama? Jesam li rekla da mi sliniš po stopalima? Jesam li ti to uopće dozvolila?“

Pljuss!

Zvonki i bolni šamar mu je žario obraz.

„Ti idiote jedan, sad se ja moram ustajati i kazniti te. Kakav si ti jadnik. Kakva si ti ameba bez mozga. Kakav si ti očajan gubitak mojeg dragocjenog vremena.“
„Hajde brže malo, šta sjediš sada, na sve četiri! Zar ti moram poslati preporučeno pozivnicu za kažnjavanje? Ti idiote jedan .“

Brzo i smotano se stavi na sve četiri i stane čekati svoju kaznu.

No ništa. Ništa, i tako minutama.

Odjedanput….


Fijuuuuuuuuu!!!!
„Jedan“
Fijuuuuuuuuu!!!!
„Dva“
Fijuuuuuuuuu!!!!
„Tri“
Fijuuuuuuuuu!!!!
„Četiri“
Fijuuuuu!!!!!!
„Pet“
Fijuuuuuuuuu!!!!!!!!
„Šest“
Fijuuuuuuuuu!!!!!!!
„Sedam“
Fijuuuuuuu!!!!!!!!
„Osam“
Fijuuuuuuuu!!!!!!!
„Devet“
Fijuuuuuu!!!!!!!
„Deset“
Fijuuuuuuu!!!!!!!!
„Jedanaest“
Fijuuuuuuuu!!!!!!
Dvanaest“
Fijuuuuuu!!!!!!
„Trinaest“
Fijuuuuuuuu!!!!!!!!
„Četranest“
„Fijuuuuuuuuu!!!!!!!!
„Petnaest“

„Nadam se da si shvatio što znači prava greška. Nema milovanja, nema milosti.“ – reče Ona nezainteresirano i čučne kraj njega, uhvati ga za kosu i pogleda u lice. Oči su mu bile prekrivene povezom, no vidjela se jedna sitna, sitna suza.

„Plačeš, pičko??“
„Plačeš, pičkice mala?
„Boli te guza?“
„Pitala sam te nešto, ti jebeni stvore! Da li te boli ta debela guzica?“

„Da, Miss Dominatrix.“ – on prošaputa.
„Glasnije, idiote!“
„Da, Miss Dominatrix, boli me.“ – ponovi on.
„Što te boli, idiote?“
„Boli me guza, Miss Dominatrix.“ – ponovi on glasnije.
„Ma kakva guza, idiote? Ta debela masna guzica! Pogledaj se! Debela i nezgrapna hrpa masti, to si ti! Jedna obična vreća sala, stvore!“ – smijala se Ona. Odjednom se sagnula, uhvatila ga za kosu, povukla unatrag i pljunula u lice.
„Kako si jadan. Žao mi je što gubim vrijeme s tobom.“ – reče i opet ga pljune.

Ustala se i otišla po torbu. Otvorila ju je i izvukla par spreaderova i pripadajuće wrist/leg cuffs.

„Na leđa, idiote.“

On učini tako, a Ona se posveti vezivanju. Sa neskrivenim zadovoljstvom je stavljala remen oko svakog članka, lagano se smješkajući gledala je njegovo tijelo kako umire od želje za Njom.

Ležao je na podu, na leđima, ruke i noge su bile razdvojene spreaderima, sa povezom preko očiju. Bio je gol, nije imao ništa na sebi, za razliku od prošlih puta. Inače je morao imati barem bokserice, Ona je rekla da je preružan da bi ga gledala golog.

Pustila ga je da tako leži, činilo mu se da vrijeme teče sporo, sporo…

Odjedanput vrela kap na bedru!

Još jedna na trbuhu!

„Vosak!“ – pomisli on – „Predivno.“

„Malo ću slikati po tebi, idiote. Osjećam se kreativno danas.“ – reče Ona sa neskrivenim zadovoljstvom u glasu.

Čuo je zveckanje, šum, šuškanje i paljenje upaljača… i prepustio se.

Kap po kap, minuta po minutu, bol je bila sve jača. Ona se povremeno glasno nasmijala, a on je šutio, trpio i uživao.
Nije znao koliko je vremena prošlo.
Vrijeme je relativna stvar kad je Ona u pitanju.
Osjećao je vrelinu na svom tijelu, osjećao kako svaka kap vrelog voska prožima njegovo malo, ponizno biće. Osjećao je ispunjenje, ispunjenje svojeg smisla, svoje svrhe i biti postojanja.

I prestala je.

Odjednom mu je skinula spreaderove, uhvatila ga za kosu i snažno povukla.

Dala mu je poljubac u čelo.

«Bio si dobar. Idemo dalje.» - reče i pogladi ga po kosi.

On, presretan, u iščekivanju još jednog poljupca napućio je svoje usne.

Potpuno nespreman, dobio je šamar.

«Idiote, misliš da ću te ljubiti? Kako možeš biti tako glup? Misliš li da sam ja ovdje da te mazim i pazim, da te ljubim? A ne, ne... nikako...» - smijala se Ona.

«Kako sam mogao biti tako glup?» - pomisli on.
«Kako sam jebeno gluuuup.» - ponavljao je u sebi dok je Ona vadila nešto zapakirano u malu srebrnu kutijicu.

«Showtime.» - reče Ona.
U glasu joj se prepoznavalo zadovoljstvo i sigurnost u sebe.

Skinula mu je povez sa očiju i onda ju je prvi put vidio te večeri.

«Bože, prekrasna je.» - pomisli.
Ugledao je kutijicu i reče: «Molim Vas dozvolu da vam se obratim.»

«Reci stvore. Pitaj.» - odgovori Ona.

«Što je to?» - upita ju on pun znatiželje.

«Nešto za tebe.» - odgovori Ona i otvori kutijicu pred njim.

Unutra se nalazilo dvadesetak sterilnih igala.

Prošla ga je jeza, znao je da joj je needle play izuzetno zanimljiv i da mu je govorila kako uživa u tome, kako je divan prizor vidjeti robovsko tijelo ukrašeno iglama svih boja i veličina.

«Lezi na leđa. Smjesta. I ni glasa da nisam čula.» - reče Ona strogo. Ponovo mu je stavila spreadere, a on se prepustio iščekivanju i ispunjavanju njene želje.

Uzela je paddler i par puta ga snažno udarila po lijevom bedru.

Čuo je šuškanje – otvarala je prvu iglu.

Osjetio je njene prste kako mu hvataju kožu i ubod. Osjećao je iglu kako mu probada kožu i kako prolazi kroz nju.

«Prva je najgora» - mislio je u sebi, tješio se kako ga slijedeća neće toliko boljeti.

Opet šuškanje, opet njeni prsti mu hvataju kožu odmah ispod. Opet ubod i nesnosna bol.

Opet šuškanje i opet ubod.

I opet... i opet... i opet.....

Nije znao da li da gleda ili da ne gleda, osjećao je kako mu se oči pune suzama, kako stišće zube. Boljelo ga je strašno, no nije glasa pustio.

Nije znao koliko mu je igala zabola, nije imao pojma, prestao je brojati nakon sedme.. ili osme...

Pljusss!!!
Pljusss!!!
Pljusss!!!

«Opet plačeš, pičkice.» - reče Ona i zalijepi mu par šamara koje je začinila sa par kapu svoje pljuvačke.

Uhvati ga za kosu i povuče, pomogla mu je da ustane sa spreaderima zakačenima za ruke i noge.

Stajao je sa raširenim nogama i rukama, potpuno bespomoćan.

Ugledao je crni strap kako stoji na njoj spreman za upotrebu. Namazala mu je analni otvor i par puta ga udarila po guzi.

«Sad ćemo se malo ševiti. Znam da to voliš.» - smijala se.

Osjetio je kako ulazi, kako prodire u njega, no nije se bunio, nije ni glasa pustio, znao je da Ona uživa u tome.

Ševila ga je žestoko, nabijala mu je strap kao nikada, svako toliko ga je udarila paddlerom po guzi tek toliko da osjeti nešto drugo osim razdiranja svojeg anusa.

Najednom ga izvuče. On nije znao što ga je više boljelo, prodiranje, ševa ili ovakav nagli izlazak. Osjećao je da mu je anus razderan, pretvoren u komadiće.

Smijala se glasno, puna zadovoljstva.

«Mislim da je bilo dosta.» - reče i skine mu spreadere.

Uzme ga za ruku i odvede pred ogledalo.

Prvo je gledao Nju, a tek onda sebe.

Gledao si je trbuh na kojem su se prelijevale boje.

«Sviđa ti se slika?» - upita ga – «Meni je baš lijepa. Nazvat ću ju Rapsodija u Plavom.»

«Prelijepa je.» - reče on.

Pogledao si je bedro. Na njemu iglama napisano slovo N.

«Sviđa ti se?» - upita ga opet.

«Prekrasno. Molim Vas za dozvolu....» - počne on.

«Maco. Moj si. Klekni.» - reče Ona sa osmijehom.

On klekne, a Ona mu stavi njegov collar i poljubi ga.

Cijeli svijet je bio njihov.




Written by Miss N.

10.12.2006. u 00:46 • commentsprint#

petak, 08.12.2006.

Inner Thoughts 2

Photobucket - Video and Image Hosting

"Black And Blue Again"
Written by Dave Gahan and Knox Chandler.

I'm back in the room with the two way door
I don't know where it is sure been there before
The thoughts in my head I just can't describe
They're too insane all outside

All my apologies have been used up
All my words are not enough
I'm asking you on my knees
Look inside me I'm black and blue again
Black and blue again

Do you remember we were such good friends
Now we're back in the ring fighting again
The taste that's in my mouth you see
It's not very nice screaming at you
There's tears in your eyes

I'm not very nice
You see I'm not very nice
You said I'm not very nice
You know I'm not

08.12.2006. u 11:31 • commentsprint#

Collared by Miss N. – Session No.4.

Collared by Miss N. – Session No.4.


Svitala je zora. On je ležao u polufetalnom položaju okrenut na desni bok. Otvorio je oči, nakratko pogledao oko sebe i sa osmijehom ponovo utonuo u san.
Spavao je u svom krevetu jedino ako Ona nije bila prisutna, tada mu je mjesto bilo na podu – u slučaju da se Ona poželi ustati, da svojim stopalima ne dotakne hladni pod.
Prošlo je par sati dok je slijedeći put otvorio oči. Bilo je kasno jutro, dan je bio hladan i siv, baš kako Ona voli.
Ustao se i prvo što je učinio, pogledao je na mobitel. Nema poruka, nema poziva.
„Čudno.Valjda ima posla.“ – reče tiho u sebi i krene si skuhati kavu. Pristavio je vodu i nastavio zamišljeno gledati u horizont ledeno sive boje sa Njom u mislima.
Dao se u analiziranje odnosa u kojem je on dao sebe – prepustio je svoje misli njoj, dao joj je na poklon svoj um, duh i tijelo.
Intelekt, to je ono što je Ona govorila da je bitno. Da nitko i ništa nije ravno ljudskom umu, inteligenciji i sposobnosti kreativnog ali i logičkog razmišljanja.

Bip! Bip!

Iz bespuća fantazije prenuo ga je dobro znani i toliko željeni zvuk. Poruka! Hitro se okrenuo i stao čitati.

„Budi spreman, u 17h sam po tebe. Idemo u šetnju.“

Opet taj divni osjećaj iščekivanja, sreće i strahopoštovanja. Kombinacija tih emocija njega je dovodila jedino do toga da se baci na koljena pred Nju i jednostavno bude sretan što uopće ima tu prvilegiju zauzimati to mjesto.

„Šetnja, rekla je. Kakva šetnja sad? Gdje? Kuda? Što ću obući? Jooooj….“ – zbunjeno je gledao oko sebe, još ne znajući što ga čeka.

Šetala je gradom i nezainteresirano promatrala ljude oko sebe.

„Bože, kakvi idioti. Hodaju, a ni ne znaju da su živi.“ - mislila je u sebi. Osluškivala je tuđe razgovore, većina se žalila na sve i svašta, ostatak je prepričavao tračeve.

„Ništa zanimljivo“ - pomisli Ona u sebi i nastavi dalje.

Ušla je u prodavaonicu nautičke opreme. Nakon začuđenog pogleda trgovca i kupaca, nastavila je prema odjelu sa lancima. Gledala ih je, mjerila i držala u ruci, u njoj se sve više pobuđivala želja da ih isproba na svojoj maci.
U jednoj ruci držeći lance, uzela je mobitel i poslala poruku maci da idu u šetnju.

„Haha, mogu misliti što sada radi. Stvor mali nespretni.“ – pomislila je u sebi, pritom se nasmijavši i tim činom zadobivši još poneki začuđeni pogled ograničenih malih ljudi oko nje.

Bilo je 10 minuta do 17h. Ona je trebala svaki čas doći. Gledao se nervozno u ogledalo, pazio da svaka dlaka bude na svom mjestu, da je savršeno obrijan i da mu Ona ne može naći grješku. Virio je kroz prozor na početak ulice ne bi li ju slučajno vidio kako dolazi. No, preduhitrila ga je.

Bip! Bip!

„Izlazi van. Neću te čekati dovijeka.“ – pisalo je.

„Koji idiot!“ – govorio je naglas dok je zaključavao vrata za sobom – „kakav sam ja idiot. Pa Ona je mene čekala!“. Izlazeći iz vrta, kroz glavu su mu prolazile misli „…otpustit će me..reći će da nije zadovoljna mnome…našla je boljeg roba…poklonit će me nekome…“

Ugledavši Nju kako stoji, misli su stale.

Kaos emocija – ljubav, strahopoštovanje, obožavanje, iščekivanje… Nije znao kako se ponašati, što reći. Bio je jedno veliko ništa.

„Da, da. I tebi dobar dan.“ – reče Ona pomalo razočarano što on nije uputio prvi pozdrav.
„Da, Gospodarice, dobar Vam dan. Nisam mislio…“ – započne on, no Ona ga je prekinula.
„Ma dobro, bilo bi čudno da ti uopće možeš misliti. Ionako razmišljaš kurcem a ne glavom, na taj način malo toga možeš pametnog smisliti.“

Osjećao se ništavno, kao mali trol, mali glupi mačić koji bezglavo srlja u nepoznato.

Šetajući, stigli su do šumarka, zapravo, to je bio zapušteni vrt jedna napuštene vile.
On se ogledavao oko sebe, ne znajući što sad Ona misli, da li je to neki piknik, da li ga čeka kakvo iznenađenje, da li ga tko promatra…
Spustila je torbu na tlo, začuo se zveket metala i njega prođe jeza.

„Bojiš li se?“ – upita ga Ona.
„Ne, Gospodarice.“ – odgovori on; znatiželja ga je razdirala i jedva se kontrolirao da ne upita što je to.
„Skidaj se. Odmah. Odjeću možeš ostaviti ovdje, nećemo nigdje ići i nećemo imati posjetu.“
„Kako? Pa, ovaj, hladno je, i, ovaj…“ – počeo je petljati.
„Dobro, hoćeš ili nećeš? Lijepo te pitam. Ili ćeš se sam skinuti ili ću te ja skinuti. A znaš da neću biti nježna. I onda se doma vraćaš gol.“ – nezainteresirano mu je odgovorila.
„Da, Gospodarice. Imate pravo. Oprostite mi.“ – reče i počne se skidati.

Nije bilo toplo, naprotiv, bilo je prohladno; nebo je bilo ledeno plavo-sive boje; tek povremeno bi se začuo cvrkut ptica i šum vjetra.
Stajao je gol u zapuštenom vrtu, pognute glave i poklonjenog srca. Ona je skinula mantil, a ispod njega je nosila kratku crnu kožnu haljinu bez naramenica i bez ukrasa, crne samostojeće čarape i crne čizme su upotpunjavale outfit.

„Stani kraj stabla. Budi mu okrenut leđima“ – reče, a on učini naređeno.

Otvorila je torbu i počela vaditi lance, njemu su se oči sjajile od sreće što je i ovaj dan on Njena omiljena igračka.
Vezala ga je lancima za drvo, on je stajao a ruke su mu bile priljubljene uz tijelo tako da nije bio u mogućnosti napraviti bilo kakav pokret. On je gledao oko sebe, pokušavao je vidjeti situaciju iz perspektive treće osobe, no nije mu išlo. Previše je uživao.
No, tako vezan, u potpunosti onemogućen za bilo kakav pokret osjećao je kako joj pripada u potpunosti.

„Maco, što je, nije ti valjda neugodno?“ – upita ga Ona.
„Ne, Gospodarice“
„Neudobno?“
„Nije, Gospodarice.“
„Nego kako je?“
„Savršeno.“
„Hoćeš reći da uživaš?“
„Da, Gospodarice.“
„Ne sviđa mi se to.“ – reče Ona i zalijepi mu par zvučnih šamara.
„Neću da uživaš. Želim da te boli.“ – nasmije se Ona i pljune ga u lice.
„Da Gospodarice. Radite samnom što god želite.“ – reče on, dok mu se njena pljuvačka cijedila niz lice.

Pljus!
Pljuss!
Pljusss!

„Ma jesam li ja tebe nešto pitala? Mislim da nisam. Zato šuti i da te nisam čula.“

Ona čučne i izvuče iz torbe lijepi, tanki i snažni whip.

„Otvaraj usta, stvore. Drži mi ovo.“ – reče Ona i stavi mu whip u usta – „nemoj da mu ostane otisak ili ogrebotina od tvojih zubi, jesi li me čuo?“

On potvrdno kimne glavom i nastavi stajati u iščekivanju Njenog slijedećeg poteza.
I stane ga Ona škakljati! Po trbuhu, rebrima, nadlakticama i bedrima – on je umirao, smijao se, izbjegavao koliko je mogao Njene prste…

Pljus! Pljusss“

Par žestokih šamara je prekinulo njegovo infantilno smijanje.

„Idiote jedan. Zar cijeli svijet mora čuti kako se ružno smiješ? Ma pogledaj se kakav si? Jadna dlakava, gola mala maca.“
„Kako bi bilo da te ostavim ovdje?“
„Kako bi bilo da te prepustim nekome da radi s tobom što hoće?“
„Kako bi bilo da taj netko bude muško?“

Gledao je u Nju, trnci su ga prolazili od svake Njene riječi, no nije se opirao.

„Kakav si ti idiot maco. Ni govoriti ne znaš. Ni za to nisi sposoban.“

Osjećao se jadno i poniženo, obožavao ju je no uistinu se osjećao kao mrvica.
Uzela mu je – bolje rečeno – istrgnula mu je whip iz usta i zamahnula.

Fiju!
Fijuu!!
Fijuuu!!!

Snažni udarci po bedrima su ga vratili u javu, nije bilo mjesto ni vrijeme za maštanje.
Gledala je njegova bedra, pulsirala su od boli, ostali su krvavi tragovi – no on nije i dalje ništa rekao. Nije mu SW ni pao na pamet.
Oslobodila ga je lanaca, a on je odmah iskoristio priliku da se protegne.

„Što sada izvodiš, ti mačketino neposlušna? Zar te opet trebam vezati?“
„Ne Gospodarice. Bit ću dobar.“ – reče on ponizno.
„To ćemo tek vidjeti.“ – reče Ona, slatko se nasmijavši.
„Klekni!“ – naredi Ona – „Otvori usta.“

On učini naređeno, i poslušno otvori usta.
Stavila mu je ballgag, zgodnu stvarčicu da ga ušutka ako slučajno poželi nešto reći.

„A sada na sve 4. Kao prava mačketina, prava mala droljica mačkica. Da te vidim kako se jebeš, maco. Da vidim kako se mace jebu u divljini.“ – podrugljivo mu se smijala.

Ona stane ispred njega, on ju pogleda i vidio je samo jednu stvar.
Monstruozno veliki strap on, naravno crne boje, mu se smiješio.
On razgorači oči, pogleda ju sa velikim upitnikom i molitvom za milost, no nije bilo povratne reakcije.
Pogledala ga je i rekla – „Taman za tebe. Kao po mjeri. Možeš ti to.“

Stala je iza njega, i prvo mu je anus namazala vazelinom glasno se smijući. Zatim ga je namjestila i počela ulaziti u njega. Strap je ulazio i ulazio, činilo mu se da nema kraja. Ogroman, dugačak i debeo, razdirao mu je sfinktere istodobno razdirajući ga od boli i ispunjavavši ga užitkom kakav malo tko osjeti.

„Koja ti ti droljica, maco. Jebeš se kao da to radiš svaki dan.“ – provocirala ga je.

Žestoko ga je nabijala, i on osjeti – erekciju!

„Zar je to moguće?“ – pomisli on u sebi.

„Hahahahaha, pa tebi se dignuo maco! Znala sam da će ti se svidjeti! Slijedeći put ćeš dobiti još veći pa ćeš još više uživati! Hahahhahahhahaaaaaa!“- smijala se Ona, očito uživajući.
I odjedanput stane i naglo ga izvuče i skine mu ballgag.
„Što joj e sada palo na pamet?“ – pitao se on, znatiželjan, ponižen i pokoran do srži.
„Na leđa maco. Smjesta. I otvori usta.“

On posluša zapovijed, a Ona čučne iznad njega i počne piškiti. Piss je tekao i tekao, on je gutao svaku kap koju je ispustila iz sebe.

Ona se ustane i reče: „Gotova sam s tobom za danas. Očekuj moj poziv.“

On gol, popišan i blatan, bolnog anusa i ponižen do boli, sa osmijehom je gledao u Nju i mislio kako njegova sreća nema kraja.



written & experienced by Miss N.

08.12.2006. u 02:24 • commentsprint#

četvrtak, 07.12.2006.

Collared by Miss N. – Session No.3.

Collared by Miss N. – Session No.3.


„Imaš 2 sata da se nacrtaš ovdje.“

On uzdahne, nasmiješi se i reče: „O da! Naravno, čak i prije.“

Ostao je par trenutaka zaneseno gledati u daljinu, pogled kroz prozor mu se izuzetno sviđao – samo što u tom trenutku nije bio svjestan što je pred njegovim očima. Bio je svjestan samo jedne stvari, jedne činjenice – da ga čeka još jedno divno iskustvo, još jedan session kod njegove obožavane Miss N.

Istuširao se, obrijao i prilično brzo spremio za pokret. Gledajući se u ogledalu mislio je kako mu nešto fali, kako nešto nedostaje.

Collar! Glupa mačketina! A samo koji dan prije ga je lijepo naučila pameti da se mora brinuti za svoju ogrlicu.

Stavio je collar i krenuo.

. . .

Ona je bila u krevetu. Zadovoljno se smijala i svojim putenim usnama ljubila je tijelo druge žene. Uživala je u dodiru kože; divne, nježne, podatne ljudske kože. Mirisala je na bademe, i svakim njenim pokretom taj miris se širio prostorijom kao veo.

„Čekaj malo da nazovem“ – reče Ona – „da upoznaš nekoga.“
„Vrata su otključana, samo uđi i budi pristojan. Imat ćeš društvo, pa me ne sramoti svojim ponašanjem. Jasno?“ – izgovori Ona u mobitel, prekine vezu i odloži ga na pod.

„Da, Gospodarice“ – začu se glas sa druge strane. No Ona je već bila prekinula.

. . .

Stao je pred vrata i uzdahnuo. Opet i još jedanput. Nasmiješi se i uđe.
Iz druge prostorije začuo je smijeh i nepoznati – ženski – glas. Požurio se i imao je što vidjeti.

Njegova Gospodarica u krevetu sa drugom ženom!

Automatski, instinktivno je kleknuo pred prizorom – na koljenima ih je gledao i zahvaljivao Nebesima što ima tu prvilegiju da bude Njena maca.

„A tu si!“ – reče Ona – „nisam ni vidjela da si stigao. Skoro sam pomislila da jedna maca ne može naći put do svoje Gospodarice.“

„Gubi se i presvuci se negdje. Nisi valjda mislio da te želim gledati obučenog?“

On hitro ustane i nestane. Skinuo se i ostao je samo u crnim tangama i collaru.
„E tako je već bolje.“ – reče Ona.

„Draga, ovo je tvoj privremeni ljubimac dok me ne bude bilo.“

Pogled pun upitnika i nevjerice! „Ne! Nije istina!“ – pomisli on u sebi. Htio je viknuti, htio je plakati, no nije smio.

„Maco, mene neće biti par dana“ – govorila je Ona – „moja draga prijateljica će paziti na tebe dok budem odsutna.“

Suza mu kapnu niz lice.

Pljus!

Pljuss!!

Dva bolna i žestoka šamara su mu se zalijepila na lice.

„Ti idiote jedan, ti idiotska glupa mačketino! Ja ti nađem nekoga da te pazi dok me nema, a kako mi ti vraćaš? Cmizdriš! Cmizdriš kao prava mala jebena curica!!“ – vidljivo ljuta vikala je Ona. Još ju nije vidio takve volje. Pitao se što ga još čeka…

Ustala se, gola i savršena i šutnula ga je u rebra. On se svine od boli, Ona se sagne, uhvati ga za kosu i podigne mu glavu.

„Pičko mala. Sagnut ćeš se kad ti ja kažem da se sagneš. Sada otpuži do moje drage i poljubi joj stopala. Smjesta!!“ – potiho je govorila Ona.

On otpuže i učini što mu je rečeno. No to nije bilo dovoljno.

Njena draga je pružila i drugu nogu da ju taj mali ponizni stvor ljubi. Uživala je i polako počela širiti noge, omogućivši mu nesmetan prolaz do svoje vlažne, vruće i glatke pičkice. Ona je stajala postrance i gledala svoju mau kako se zaigrala sa Njenom dragom.

Fiju!

Fijuu!!

Dva kratka, ali snažna udarca bičem su ga vratila na pod, na njegovo mjesto.

Osjećao je uzbuđenje, bol, sram i zadovoljstvo u isto vrijeme.

„Ti pohotna mala mačketino! Dozvolim ti da joj ljubiš stopalo, a ti odmah navališ kao idiot na pičkicu. Njenu pičkicu! Kako te nije sram??“ – bjesnila je.

Fijuuu!!

Fijuu!!

Fijuuuu!!!!!

Par još žešćih udaraca bičem je osjetio na svojim leđima.

„Lezi potrbuške na pod i ne miči se.“ – reče Njena draga, ustavši se iz kreveta.

Nešto su se kratko vrijeme došaptavale, malo smijale te je začuo korake. Njena draga je otišla do kuhinje i vratila se u kratkom vremenu.

„Aaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!“ – vrištao je on.

Osjećao je užasnu bol, leđa su ga pekla, mislio je da će mu se koža rasprsnuti u milijun dijelova.

One su mu iscijedile limun na rane od bičevanja. A kako su se tek smijale…

Onda je osjetio nešto toplo. Topli mlaz pissa mu je padao na leđa, preko rana, ostavljajući za sobom val ugode.

Ona je stajala pred njim i reče – „Okreni se i lezi na leđa.“

On poslušno učini tako.

Leđa su ga pekla, boljelo ga je ležati na njima nakon svega, no stisnuo je zube sa mišlju kako će to njegovu Gospodaricu učiniti sretnom, kako će ju to barem malo udobrovoljiti.

Sjela mu je na lice i zapalila cigaretu. To joj je bio omiljeni položaj za to. Njena draga stajala na njegovom trbuhu bosa, i držala Njoj pepeljaru.

Vrijeme je prolazilo, Ona je pušila i dalje, ali pepeljare više nije bilo.

On je jedva dolazio do zraka, no nije se bunio.

„I da umrem, bio bih sretan.“ – mislio je u sebi.

„Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!“

Opet!!

Opet pečenje i strahovita bol u predjelu lijevog bedra!

Ona se ustane, uhvati dragu za ruku i stane postrane.

Ugasila mu je cigaretu na bedro. Čim je to vidio, potekle su mu suze.

U magli je vidio svoju Gospodaricu kako je čučnula kraj njega govoreći mu – „Maco, bio si dobar, no ja moram ići. Moja draga će paziti na tebe, a ti joj budi dobar kao što bi bio meni. Vratit ću se prije nego ti zaraste ožiljak od cigarete.“

Dala mu je poljubac u čelo i otišla.



written by Miss N.

07.12.2006. u 16:55 • commentsprint#

srijeda, 06.12.2006.

Inner Thoughts 1

Svi mi imamo svoje živote, više ili manje vanilla, koji se događaju i razvijaju više manje po našim planovima.
Na neke stvari i okolnosti ne možemo utjecati, to je jedan ljudski faktor gluposti i nepredvidivosti.

Ima li tko one trenutke u životu kada u najobičnijoj konverzaciji sa više manje nepoznatim ljudima otkrijete da su - barem djelomično - upoznati sa bdsm-om ili fetishizmom? Ja osobno često koristim izraze poput spank, vanilla, itd u najobičnijoj komunikaciji, pa makar to bilo i u dućanu. One s kojima imam intenzivnu komunikaciju trudim se upoznati sa tim drugim dijelom mojeg života jer to jesam ja, to je ono čemu je moj mentalni sklop posvećen, ono što je moja nit vodilja...

Bilo je robova, submissive male posvuda, svi se redom nudili (i još uvijek se nude) za upotrebu itd.. no to je tako besmisleno, pointless....

Što će mi netko koga ne poznajem?
Što će mi netko tko mi ne znači ništa?
Što će mi stvar bez mozga, bez svojega "ja", bez osobnosti?

Moja maca je tu, moj divni mali stvor, ponekad neposlušan i zaigran, no meni drag. Čak i više od toga.

Tko kaže da Domme nemaju osjećaja? Tko kaže da su Domme osobe bez srca, bez emocija; hladne i proračunate?
Ok, ponekad sam i ja takva, no ne prema maci.

To nije igra, bdsm nije igra.

Switchevi, povremeni izletnici u taj Svijet su mi ... kako da ih opišem.. nedefinirani...

Previše misli, premalo vremena, previše riječi a samo deset prstiju na tipkovnici....

Eseji i inner thoughts.. u nastavku slijede.. jednog dana....

Photobucket - Video and Image Hosting

06.12.2006. u 00:02 • commentsprint#

utorak, 05.12.2006.

Collared by Miss N. – Session No.2.

Collared by Miss N. – Session No.2.



Padala je kiša. Tmurni, hladni oblaci nadvili su se nad nebom stvarajući fascinantni prizor težine i moći. Uz stalni šum kiše i morskih valova, tek povremeno se čuo cvrkut poneke ptice i brodske sirene.

Sjedio je na balkonu. Gol. Noge pravilno razmaknute, svaka ruka na svom rukohvatu. Promatrao je prizor i pokušavao ga zapamtiti što je bolje mogao, pokušavao je uživati u igri prirode – no nije mogao. Misli su mu išle u drugom pravcu, u smjeru istoka otkuda je dolazila Ona.

Rekla mu je da ga želi takvog vidjeti kad dođe.

„Njena želja, moja zapovijed.“ – reče on, i učini tako.

I dok je tako putovao prostranstvima misli, začulo se otvaranje vrata.

„Ona je došla. Stigla je!“ – njemu još uvijek nije bilo jasno čime je zaslužio tu čast, tu prvilegiju da bude njena maca, sluga pokoran.

Osjetio je trenutni nagon da se ustane i da joj uzme stvari, da ju ponudi pićem – no ipak – njene upute su bile striktne.

Koraci su bivali sve glasniji, dakle, Ona se približavala. Osjećao je kako mu se tijelo puni nekakvom energijom koja razara sve ostalo; navale endorfina činile su svoje no u kombinaciji sa poniznošću i pokornošću, to je bio fantastičan spoj u njegovom malom, submisivnom tijelu.

Sjedio je i dalje nepomičan, srce mu je kucalo sve brže, oblijevao ga je hladni znoj, no bio je sretan.

Ona je stala iza njega.

„Poslušna maca.“ – reče i pomiriše mu collar.

„Nisi čistila ogrlicu, maco. Tužno. Misliš da ogrlica nije vrijedna truda da ju paziš i čuvaš ili misliš kako je sve ovo zajebancija?“ – upita ona povišenim tonom.

„Zar bih ja to trebala raditi umjesto tebe, ti šugava mačketino?“

„Zar si toliko nesposoban da uzmeš krpicu i obrišeš taj jebeni collar, mačketino?“

„Ma jesi li ti uopće sposoban da ga nosiš?“

Bjesnila je. I to sa pravom. On je dobio striktnu naredbu da collar pazi kao kap vode na dlanu, no nije. Tu i tamo bi ga pogledao, no čistio ga nije. Više ni ne miriši kako treba.

„Sad dolazi ovamo! Dovuci tu šugavu mačju guzicu ovdje!! ODMAH!!!

On, onako jadan i gol, skoro pa je poletio k njoj.

Stajala je u sredini dnevne sobe, obučena u fantastični crveni kožni korzet, crne latex tange. Noge su joj obavijale crne mrežaste samostojeće čarape, a na nogama je imala nove čizme crvene boje.

U ruci joj je bio bambusov štap.

On uđe i klekne.

„Šta si kleknuo, idiote?“

I šutne na nogom u rebra.

„Lezi na leđa i ne miči se dok ti ja ne kažem da smiješ, jel jasno?“

On legne i sklopi oči.

„Pa dobro, ti glupa mačketino, jesam li ja rekla da uopće smiješ sklopiti oči? Otvaraj ih i gledaj!“

On otvori oči i imao je što vidjeti.

Prekrasan prizor njenog međunožja kako se spušta na njegovo lice postao je stvarnost. Kad bi samo znala koliko je puta taj mali jadni stvor sanjao o tome… Ali znala je. No on nije znao da taj obični facesitting ima njen touch.

Uživao je i mirisu, u okusu, u samoj činjenici da mu je dopustila da to čini – no onda…

Khm, ahh, mmm….

„Zraka!“ – šapnuo je, pokušavajući se izmigoljiti pod njenom guzom.

Ona se nasmije i reče: „Ne još.“

„Nemam se namjeru maknuti, meni je baš lijepo ovdje. Ne paše ti? Ne sviđa ti se?“ – upita ga.

„Ma super mi je, divno mi je,ali ja bih ipak malo zraka.“ – progovori on.

„Neće moći. Ja se ne mičem odavdje“ – reče Ona i zapali cigaretu sjedeći mu na licu – „ja ću odlučiti kad je dosta.“

Svako toliko bi se pomaknula, tek toliko da mu omogući koju molekulu kisika – no nije bilo ugodno.

I onda se ustala, a njegova pluća su se napokon napunila kisikom.

„No, gdje sam ono stala? Ah, da. Na tvom collaru.“

„Zapravo ne. Stala sam na tebi.“

On razgorači oči i pogleda ju u čudu. A Ona se pridržavala za rub stolice i pripremala se da stane na njega.

Osjećao je prvo prste na trbuhu – prvo jedna noga, zatim i druga. I onda pete. Tanke, oštre pete od kojih 11 cm.

Mislio je da će ga prikucati za pod.

No, Ona se odlučila prošetati – ne sa njime, već po njemu. Korak po korak, on je bivao sve pokorniji, čak se instinktivno počeo namještati i napinjati mišiće kako bi njoj omogućio ugodno hodanje po njemu.

Hop!

Ona je malo poskočila, a on je pomislio u trenu da će mu se unutarnji organi pretvoriti u neprepoznatljivu kašu. Bol, nevjerojatna bol mu se širila tijelom, proživljavao je taj skok stalno iznova…

I siđe Ona s njega.

„Da malo porazgovaramo o tvom collaru, maco. Dođi bliže i klekni kraj mene.“ – reče Ona sjedeći u stolici.

On se približi i učini što mu je rekla.

Pljus!!

Šamar mu se zalijepio na lice. „Dobar udarac ima, nema što.“ – pomisli on i reče: „Hvala Gospodarice.“

Ona ga pogleda, pljune mu u lice i zalijepi mu još dva dobra, zvonka i bolna šamara.

„Želim da na taj collar paziš kao nikad dosad, jasno? Želim da bude onakav kakav je bio kad sam ti ga dala. Želim da bude savršen.“ – reče Ona svojim divnim baršunastim glasom u kojem se ipak nazirala crta oštrine.

„A sad se ustani i donesi mi čašu vina. I požuri se malo. Znaš da ne volim čekati.“

On krene, sa razarajućom boli u prsima i osmijehom na licu.

„I dalje sam Njen“ – reče – „sretan sam.“





experienced & written by Miss N.

05.12.2006. u 23:01 • commentsprint#

ponedjeljak, 04.12.2006.

Collared by Miss N. – Session No.1.

Collared by Miss N. – Session No.1.




„Došla je„ – ponavljao je – „ Ona je došla.“

Nije mogao vjerovati. Zar je moguće da joj se svidio? Zar je moguće da Ona smatra da ju je dostojan? Prožimao ga je osjećaj sreće, ushićenja, zadovoljstva i unutarnjeg mira.

„Ja imam Gospodaricu“ – ponavljao je sa osmijehom na licu – „ja imam Gospodaricu, MOJU Gospodaricu.“
Skoro je zaplakao od sreće.

„Koliko ti još treba, stvore?“ – čuo se onaj divni glas iz druge sobe – „žedna sam.“

„Evo me“ – odgovorio je drhtavim glasom, noseći poslužavnik sa mineralnom, čašom i ledom.

Ušao je u sobu i krajičkom oka primijetio da se već presvukla.

„Stvarno mi je dugo trebalo. Koji idiot.“ – mislio je u sebi.

Imala je na sebi crni korzet, crni kožni korzet of fine teleće kože i pripadajuće kožne tange. Na divnim dugim nogama su stajale crne samostojeće čarape te štikle proizvedene i kupljene samo u tu svrhu. Ruke su joj isto bile pokrivene dugim rukavicama iznad lakta, od finog satena. Iron hand in a velvet glove – moglo bi se reći…

Uzela je čašu mineralne sa ledom i otpila gutljaj.

„Što je ovo? Toplo je!“ – nervozno je rekla.

„Dođi i klekni. Evo ti čaša i puši u nju dok ne bude dovoljno hladna da je mogu piti.“ – rekla je mirno.

Poslušno je uzeo čašu i puhao u nju sklopljenih očiju.

„Otvori oči, stvore, i gledaj u što pušeš“ – rekla je još mirnijim tonom.

Otvorio je oči i vidio čašu mineralne s ledom ispred sebe. „Ja pušem u čašu vode sa mineralnom i ledom, pa stvarno sam jadan.“ – mislio je u sebi.

Prošlo je neko vrijeme, led se otopio, a on je i dalje puhao u tu prokletu čašu.

„Daj mi čašu. Nadam se da je sada bolje.“ – rekla je, uzela čašu i otpila gutljaj.

„Imala sam pravo, bolje je. Trebaš se malo više potruditi ako želiš da Ja budem zadovoljna, stvore. A sada ću se malo igrati s tobom. Zanima me koliko boli možeš potrpjeti a da ne izustiš ni glasa.“ – rekla je svojim divnim baršunastim glasom skidavši rukavice.

„Lezi na pod. Ruke gore.“ – kaže Ona i uhvati ga za podlakticu, veže je užetom. Uzme i drugu i učini isto.

„Što sada?“ – mislio je on.

„Obje ruke gore“ – reče Ona – „približi ih za radijator.“

Sad mu je bilo jasno. Vezat će mu ruke za radijator.

I Ona to i učini sa neskrivenim zadovoljstvom. Iz očiju joj je isijavao užitak.

„Raširi noge. „ – reče – „budi miran.“

Stavila mu je spreader bar među noge, prikačila ga za leg cuffs i nasmijala se.

„Još nešto fali“ – reča Ona sa osmijehom – „digni glavu stvore.“

Podigavši glavu, osjetio je tkaninu na licu i instiknktivno sklopio oči. Vezala mu je oči, onemogućivši mu pogled na svijet, pogled na ono što mu Ona sprema.

Čuo je zveckanje lanaca.

Osjetio je njene prste kako ga hvataju za bradavicu.

„Auuu!“ – zacvilio je.

Stavila mu je štipaljku i isto ponovila sa drugom bradavicom.

Osjećao je bol, pravu bol u njima; i što je više mislio na njih, više ga je boljelo.

Čuo je kako hoda oko njega, kao zvijer koja hoda oko svoje lovine promatravši i ocjenjujući gdje će prvo ugristi.

Opkoračila je i sjela na njega. Opet je osjetio onaj divni orijentalni miris koji ga je pokorio prvi put dok ju nije ni pogledao.

Počela ga je škakljati, prvo lagano sa mekim kistom lagano i polako prelazeći preko njegovog tijela, unutarnje strane ruku i rebara..

„Što se više budeš micao, duže ću te škakljati, to sam ti već rekla. Želim vidjeti koliko možeš izdržati a da ne čujem ni glasa od tebe.“ – reče Ona.

Osjetio je kako mu se oči pune suzama. Mrzio je škakljanje ionako, a ovo sada – ovako bespomoćan, bez mogućnosti da se izmakne i pobjegne, sa znanjem da – ako pisne – da će Ona otići. A to nije želio – nikako, Ona mu je bila sve, Nju je želio više od ičega, Ona mu je bila sve, Ona mu je bila razlog zbog kojeg uopće postoji!!

I škakljala ga je, on je plakao, no glasa nije bilo.

Odjedanput Ona ustane, napravi par koraka, nešto zašušti iz kuta sobe.

Fijuu! Spank!!

Osjetio je mali flogger na svojim, već bolnim i uštipnutim bradavicama.

Peklo ga je, boljelo, mislio je da će vrištati – no nije. Ugrizao se za usnu i podnio onako kako je trebao.

I opet.

Fijuu! Spank! Spank!!

Nije izdržao i zacvilio je. Boljelo ga je strašno.

„Kako sam jadan“ – pomisli on – „što će Ona sada reći?“

„Nešto si rekao, ti bijedni stvore?“ – upita ga sa neskrivenim nezadovoljstvom u glasu.

“Ne sviđa ti se?“

„Boli te? Ne možeš izdržati?“

Postavila mu je par pitanja, no on je samo plakao.

„Ti jadniče. Ti nisi ni stvor. Gori si od curice!“ – nastavi Ona.

Šutne ga nogom u bedro, osjetio je što je to pravi špic.

„Sada budi miran. Da ti nije palo na pamet da se pomakneš, jel' jasno?“ – oštro reče Ona.

Pitao se zašto, što mu sada sprema….

I ubrzo je saznao. Osjetio je jednu i odmah nakon toga drugu nogu svoje Gospodarice.

Stajala je na njemu u svojim divnim štiklama.

No boljelo je. Strahovito je boljelo. Osjećao je kako mu joj se pete urezuju u njegovu kožu, no znala je što radi.

Osjetio je lanac među nogama, osjetio je kako mu hladni metalni lanac klizi po unutarnjoj strani bedara.

„A što sada?“ – pitalo se to malo biće u mislima.

Osjetio je taj isti lanac kako mu prelazi preko jaja. I nije bilo ugodno. Greblo je, iritiralo.

No Ona nije imala namjeru prestati, barem se tako činilo.

Osjećao je kako su mu jaja natekla od konstantnog grebanja i svako povlačenje lanca je sve više i više boljelo.

I napokon siđe Ona s njega, no olakšanje nije dugo trajalo.

„Kad sam rekla da šutiš, ti si zacvilio. Sad je vrijeme da te kaznim.“ – rekla je mirno, kao da je uživala u onome što mu sprema.
Odvezala mu je ruke i pomogla da se ustane. Čak mu je i oči odvezala, iz razloga da vidi što mu sprema.

Stajao je pred njom gol, sa spreader barom između nogu kad mu je rekla da dođe do stola.

Nekako je doskakutao, jedva održavši ravnotežu i onda je imao što vidjeti.

Pred njega je izvadila ogromni buttpl i flogger prije korišten na bradavicama.

„Molim Vas, nemojte mi to staviti. Ogroman je!“ – molio je plačućim glasom, očiju vlažnih od suza.

„Molim??“ – upita Ona.

„Molim Vas, nemojte mi staviti ovaj buttpl, pa prevelik je, ogroman je, nikad nisam imao ovoliki…“ – počeo je petljati.

„Tišina!!!“ – vikne Ona – „Jesam li ti rekla da želim jebenu tišinu?!!!“

„Ti stvore jedan bezvrijedni, ti ćeš Meni reći da ti je nešto preveliko!! Kako te nije sram?“ – bjesnila je –„Sad ću ja tebi dati razlog da moliš, ti mala jebena kurvice!!!“

Pljus!!

Pljus!! Pljuss!!

Opalila mu je par šamara, i tek sad je osjetio kakav udarac ima njegova Gospodarica koju je i dalje obožavao.

„Imaš li sada što za reći?“ – upita ga Ona podrugljivo i pljune ga u lice.

Osjećavši pljuvačku kako mu se cijedi niz lice prošaptao je – „Ne, Gospodarice.“

„Tako sam i mislima. No, nije dovoljno. Bio si bezobrazan i govorio kad ti ja nisam dala dozvolu da govoriš.“ – reče Ona nastavivši u svojem planu.

„Nasloni se preko stola“ – reče Ona – „smiješ se uhvatiti za rub .“

To je i učinio, no onda je vidio kako Ona navlači rukavice i priprema lubrikant.. Suze su mu krenule same od sebe, no glasa nije pustio.

Stala je iza njega, istisnula malo lubrikanta na ruku i namazala mu analni otvor uz laganu stimulaciju i masažu. No znao je da to ne radi da bi njemu ugodila već da u njega ugura ono, ono čudovište…

„Tako ostani. Što se više budeš micao više će te boljeti.“ – reče Ona mirno i uzme buttpl i namjesti ga na anus polako ga pritiščući sve dublje.

Osjećao je kao da će eksplodirati, kao da će mu se guza rasprsnuti u milijun dijelova!

I to je trajalo – činilo mu se kao da nikada neće prestati. Osjećao je kako mu je analni otvor pun, kako nema mjesta ni milimetra, i mislio je da je to sve…

No prevario se.

Prišla mu je bliže i opet povezala oči.

„O ne.“ – samo je to pomislio i prepustio se.

Spank! Spank!! Spank!!!

Osjećao je flogger na guzi, no greblo ga je više no inače i sjeti se da je vidio da je druga strana floggera presvučena grubim brus papirom.

Spank! Spank! Spank!!!!!

Svakim udarcem ga je guza sve više boljela, a buttpl činio svoje. Uistinu je plakao, no i dalje nije bilo ni glasa.

Ona je udarala, svaki put sve jače, povremeno je spankanje začinila sa ponekim šamarom, no on je i dalje bio tiho…

Na guzi su ostali krvavi tragovi, anus mu se raspadao od boli, lice ga je peklo od šamara; no on je bio sretan. Sretan što pripada njoj.

„Dosta bi bilo. Mislim da sad znaš što te čeka kada budeš neposlušan“ – reče Ona odveže ga, prvo oči, skine mu štipaljke sa bradavica pa zatim mu skine spreader bar.

Zagrli ga, da mu poljubac i reče – „Dobra si ti maca, malo treninga i bit ćeš savršen za upotrebu.“

On ju pogleda, padne na koljena i stane joj ljubiti stopala.




- THE END -


written & experienced by Miss N.





04.12.2006. u 00:37 • commentsprint#

nedjelja, 03.12.2006.

In Your Room

In Your Room

Lead singer: Dave Gahan
Songwriter: Martin L. Gore
Publishing info: ©1992 Grabbing Hands Music Overseas/EMI Music Publishing Ltd. All rights reserved. Lyrics electronically reprinted with permission.
Appears on: "Songs Of Faith And Devotion" album
"The Singles 86>98" album
"In Your Room" single



In your room
Where time stands still
Or moves at your will
Will you let the morning come soon
Or will you leave me lying here
In your favourite darkness
Your favourite half-light
Your favourite consciousness
Your favourite slave

In your room
Where souls disappear
Only you exist here
Will you lead me to your armchair
Or leave me lying here
Your favourite innocence
Your favourite prize
Your favourite smile
Your favourite slave

I'm hanging on your words
Living on your breath
Feeling with your skin
Will I always be here

In your room
Your burning eyes
Cause flames to arise
Will you let the fire die down soon
Or will I always be here
Your favourite passion
Your favourite game
Your favourite mirror
Your favourite slave

I'm hanging on your words
Living on your breath
Feeling with your skin
Will I always be here

Will I always be here

03.12.2006. u 17:46 • commentsprint#

Collared by Miss N. - The Beginning

COLLARED BY MISS N. – THE BEGINNING

- ON -


Bilo je jutro. Sunčano i divno, zrak je mirisao na more i par svježe obojenih barki. Probudio se i krenuo napraviti kavu. Dok je išao prema kuhinji, zadovoljno je gledao po stanu diveći se sam sebi kako je momački stan pretvorio u elegantni dom. Stigao je u kuhinju i rutinski stavio šalicu vode u mikrovalnu, i taman dok je išao do frižidera po mlijeko, čuo se reski zvuk da je voda za kavu spremna. U jednoj ruci držeći mlijeko, drugom je otvorio mikrovalnu i uhvatio šalicu. „Uh, jebote, idiote. Pa to je vruće!“ – reče on sam sebi. Nekako je odnio šalicu na balkon, donio mobitel i sjeo za stol u namjeri da popije kavu i uživa u jutru.

Bip! Bip! Bip!

I opet, nije prošlo 2 minute...

Bip! Bip! Bip!

Namršti se, pogleda prvo na sat, pa u mobitel i misli si da tko može biti tako rano ujutro. Nevoljko je uzeo mobitel i pročitao poruke.

To je bila ona... Ona!

„Valjda si već budan. Ne volim spavalice“ – pisalo je u prvoj poruci. Pogleda na sat još jednom i vidjevši da još nije niti 8, zadovoljno se nasmije.

„Dolazim u 21.00h“. On je gledao u mobitel dugo, dugo i u tom trenutku ga preplavio osjećaj blaženstva i strahopoštovanja prema Njoj.

Dugo je ostao sjediti na balkonu, razmišljao je o onome što ga čeka.

„Hoću li joj se svidjeti?“

„Da ju preklinjem da ostane ako odluči da je nisam dostojan?“

Milijuni pitanja su mu prolazila kroz glavu, nije više ni mogao pratiti protok misli. Pogledavši na sat, ustao se i krenuo se presvući, pa u shopping. Razmišljao je kako će se postaviti prema njoj kad se pojavi na njegovim vratima, hoće li odmah pasti ničice ili da zadrži ono malo samopoštovanja?

Nije funkcionirao nikako, sve je radio rutinski, automatski, bez imalo osjećaja. Vozio se gradom i tek kad je došao na drugu stranu shvatio je da nema pojma što tu radi. Pogleda oko sebe i reče glasno „Ti idiote! Jebeni glupi idiote! I Ona da ostane s tobom? Pa šta će joj idiot bez mozga??“ Bio je bijesan na sebe. Stao je sa strane, izašao iz auta i zapalio cigaretu. Povukao je 2 dima, duga i sa užitkom, no onda se sjetio kako je Ona rekla da mrzi taj smrad. Bacio ju je na pod i zgazio. Nije mogao vjerovati.

„Bože, ni ne poznajem je, a obožavam je. Lud sam.“

Rezignirano je sjeo u auto i krenuo prema nekom trgovačkom centru na rubu grada. Vozio se i vozio, kad opet...

Bip! Bip! Bip!

U panici je počeo tražiti mobitel, no nije znao gdje je. Lijevom rukom držeći volan, desnom je tražio po džepovima, u hlačama, po autu... a nema ga nigdje. Nasmije se i gurne ruku među noge. „A tu si! Nije tebi loše.“ – kaže on mobitelu. Uzme ga u ruku i pročita poruku.

Ona je... baš Ona.

„Promjena plana. U 19h sam kod tebe.“

Nije znao da li da se smije, da požuri... nije znao ništa. Opet onaj osjećaj potpune konfuzije u glavi. Nagazio je na gas i požurio. Vozio je kao luđak, slalom po cestama i stigao. Parkirao se i krenuo u potragu za nekim stvarčicama koje će mu večeras, a i ujutro trebati.




- ONA –



Probudila se i lijeno protegla u krevetu. Uzela je mobitel u ruku i poslala poruku jednoj zanimljivoj personi s kojom je stupila u kontakt pred neko vrijeme. Večeras bi trebala odlučiti želi li ostvariti s njim toliko željenu vezu. Nekako joj je ulijevao povjerenje, osjećala je da mu je nekako sklona, bez obzira na neke greškice u komunikaciji koje je napravio tijekom vremena. Nasmijala se i ustala skuhati si kavu. Pristavila je vodu i poslala još jednu poruku.

„Ma da mi ga je sada vidjeti..“ – reče ona potiho, još uvijek pospana. Nasmije se opet, i zakuha kavu i uzme šalicu; otpije mali, mali gutljaj i zaputi se prema balkonu. Vidjela je novine današnjeg datuma i pomisli „Luđak. Gdje je otišao tako rano?“ Slegnuvši ramenima, podigne noge i stavi ih na stolicu. Promatrala se i svidjelo joj se ono što vidi. Duge noge, čvrste i pravilne, koža nježna kao svila – prešla je prstima preko nje, samo da sama sebi dokaže kako je u pravu. Uživala je u dodiru kože, pogotovo svoje. Mazila se i pazila kad god je to mogla, a koža joj je to vraćala nevjerojatnom glatkoćom i podatnošću.

Uzme šalicu u obje ruke, i otpije gutljaj zamišljeno gledajući u daljinu.

„Što ako mi se ne svidi?“

„Što ako je građen poput slona, okrugao i nespretan?“

„Ma svejedno. Šta bude, bit će. Ljudi smo. Lijepo ću mu reći zbogom i to je sve. Nadam se samo da će biti dovoljno normalan da me ne jebe sa glupim pitanjima. Ako mi se uhvati za nogu, šutnut ću ga.“ – potiho je govorila, uživajući u baršunastom tonu svoga glasa. Nije bila egocentrična, ni najmanje; već naprotiv, bila je dobro svjesna sebe i svog izgleda.

Uzela je novine i čitala.

Drrrrriiinnnn!!!

„Počelo je. Već!“ – reče i krene po telefon.

„Ja sam...bla,bla... neću doći jer ...bla,bla... idem sa ... bla,bla...“ – govorio je glas sa druge strane telefona.

„Ma dobro, idi. Nije to ništa novo.“ – odgovorila je.

Osmjehnula se i uzela mobitel. Javila da dolazi ranije, bez pitanja, bez ičega. Jedna jednostavna rečenica i sve je bilo gotovo.

„Sigurno mu je u glavi upitnik. Sigurno je u panici.“ – mislila je...

Popivši kavu i pročitavši novine, krenula je prema garderobi. U hodu je skinula ogrtač, bacila ga u neki kut i gola krenula pogledati što će ponijeti sa sobom večeras.

„Da li je ovo vulgarno?“ – mislila je, držeći u rukama prekrasni komplet crno crvenog donjeg rublja.

„Koji idiot bi ovo kupio?“ – pitala je samu sebe. Nasmijala se sjetivši se sebe kako si je to sama izabrala i kupila u nekoj od svojih depresivnih faza.

Izvukla je sve što je imala i kronično nezadovoljna svime viđenim, vratila se u krevet. Razmišljala je o onome što zapravo želi.

„Samo da nije neki vulgarni idiot“ – to je sklopljenih očiju ponovila par puta.

„Želim da me gleda sa užitkom, da mi se preda potpuno, želim da mi da svoju dušu.“ Nasmijala se i reče glasno „Vampirušo!“

Otvori oči i spusti pogled na svoje tijelo. Dok je tako ležala, nogama nije vidjela kraj i to ju je posebno uzbuđivalo. Prelazila je prstima preko svoje obožavane kože i osjećala vrelinu među nogama.

Naježila se.

Razmakne noge i položi dlan na svoju vrelu pičkicu.

Opet se naježila.

Drugom rukom prelazila je preko bedara, trbuha i grudi.

„Aaaahh!“ – ote joj se iz poluotvorenih usta.

Podigne dlan sa pičkice i prinese ga usnama. Lizne ga dugo i željno, i opet spusti gdje je bio. Vrelina pičkice je bila nevjerojatna. Dlanom je pritisnula klitoris i polako, ali strasno ga je trljala. Osjećala je užitak u svakoj stanici svoga tijela; uživala je, baš je uživala! Opet podigne ruku i poliže ovaj put prste. Raširila je noge još više i spustila ruku. Drugom rukom je priskala klitoris, a oblizane prste je polako gurala u unutrašnjost svoje vrele, željne pičkice. Gurnivši ih dokraja, instinktivno skupi noge.

Drrriiinnn!!!!!

„Jebote! Tko, što je ovo sada??“ – pitala je glasno.

I opet:

Drrriiinnnn!!!!!

„Netko je na vratima“ – pomisli – „Ali kako sada da otvorim?“

Pogledala se – naježene kože, niz noge joj je klizila kapljica bistrog soka. Sagnula se, pokupila ju prstima i polizala.

Drrrriiiinnn!!!!!

Rezignirano uzdahne, umota se u prekrivač i krene prema vratima.

Drriiinnn!!!!

Već pomalo ljuta, otključa i otvori. Nije se ni snašla, a već je vidjela svoju dragu prijateljicu kako je u svom dobro poznatom stilu uletjela u kuću i krenula prema kuhinji skuhati im kavu.

„A dobro.. šta sad... Valjda ću večeras dobiti ono što sada nisam“ – pomisli ona.


- 19,00h -


Par minuta prije 19h sjedio je u dnevnom boravku, odjeven u traperice i crnu majicu. Znao je da ju Ona voli. Prolazila ga je jeza, nije se sjećao kad je zadnji put bio toliko nervozan.

Drin!

Kratko i jasno. Stigla je.

„Bože!! Stigla je!!“ – pomisli.

Ustao je i skoro poletio na putu prema vratima.

Čuo si je srce kako kuca, ne kuca, već je htjelo izletjeti uz grudi!

Uhvati kvaku i otvori vrata pognute glave. Osjetio je divan ženski parfem, senzualni miris Orijenta se polako prožimao kroz cijelo njegovo malo, ponizno biće.

I Ona uđe. Primijetio je kako je nezamjetno viša od njega. „Baš zgodno“ – pomisli – „sviđa mi se.“

„Smiješ me pogledati.“ – reče ona svojim baršunastim glasom.

On podigne glavu i pogleda ju.

Pred njim je stajala žena u doslovnom smislu te riječi. U svakom milimteru njenog lica, tijela, pokreta vidjelo se da je žena.

„Želite li kavu, ili što god? Čime Vas mogu ponuditi?“ – upita ju.

„Ništa ne želim. Da vidim razlog zbog kojeg sam došla.“ – reče ona.

„Izvolite zamnom. Slijeva je kupaonica a ravno je spavaća soba.“ – govorio je misleći u sebi kakav je dojam ostavio na nju.

„Pođi u sobu i čekaj me kako treba“ – reče ona nježno ali jasno, i uđe u kupaonicu.

Čim je ušao u sobu i zatvorio vrata za sobom, u panici se osvrnuo oko sebe da se uvjeri da je sve na svom mjestu. Skinuo se, odjeću pustio na naslonu stolice i kleknuo nasred sobe u stand by pozi, kako već i dolikuje takvima poput njega.

Čekao ju je, činilo mu se, satima. Polako je osjećao strujanje hladnog zraka oko sebe; boljela su ga koljena i leđa, no o tome nije smio ni pisnuti.

„Što sad kad dođe? Što će mi raditi? Hoće li raditi idiota od mene? Hoće li mi se smijati? Bože, molim te da joj se svidim!“ – misli su mu prolazile kroz glavu.

I dalje je čekao...



- 19,30h –



Sjedila je na rubu kade odjevena u komplet od crne kože. Pristajao joj je savršeno. Kose raspuštene preko ramena, ruke naslonjene na koljena puštala je dim cigarete.

„Rekla sam mu da mrzim smrad“ – pomisli – „briga me. Imam se pravo predomisliti“.

Ustala se i obula sandale. Bacila je cigaretu u toalet, pustila vodu, zadovoljno se pogledala u ogledalo i krenula.




- PLAYTIME –


Ušla je u sobu. Vidjela je muškarca kako kleči na sredini prostorije.

„Zanimljivo“ – pomisli – „da vidim kakav je ovaj. Samo da bude ok.“

Prišla mu je s leđa, osluškujući ga kako diše. Polagani uzdasi i izdasi odavali su osobu spremnu na sve što slijedi, osobu koja zna u što se upušta i koja zna što daje.

Oči su mu bile sklopljene. Nije bilo potrebe za povezom, zaključila je, i nastavila sa ritualnim hodanjem oko njega.

Opkoračila ga je i sjela mu na ramena.

„Ahh!! Divno!!“ – pomisli on – „kako je topla!“

„Ufffffffffffffffff!“ – prosikta on.

Otvori oči i vidi na rukama njene pete od dobrih 10-11 cm. Mislio je da će mu u dlanovima ostati rupe kako je boljelo.

„Boli te?“ – upita ga Ona.

„Ne, Gospodarice“ – odgovori on ne znajući što slijedi.

„Drago mi je .“ – reče ona i okrene petom par puta još zabodenom u njegov desni dlan.

On uzdahnu, proguta zadnju kap sline i osjeti kako mu se oči pune suzama.

„Da li te ovo boljelo?“ – upita ga Ona, pomalo nezainteresirano.

„Da, Gospodarice“ – reče on suznih očiju – „ali ne pretjerano.“

„Odgovaraj mi samo sa Da ili Ne. Ništa drugo ne želim čuti, osim ako te ja to izričito ne pitam“ – kaže Ona.

Ona se ustane i stane kraj njega. Osjetio je olakšanje na dlanovima, ali nije pogledao kako sada izgledaju.

Fijuu!!

Čim je čuo već dobro poznati zvuk, naježio se, samo nije bio siguran da li je od ugode ili od čega već... Ubijala ga je znatiželja i iščekivanje svakog njenog slijedećeg koraka.

Fijuuu!!

Osjetio je pečenje i žarenje na bedrima.

Fiijuuu!!

I opet isto, samo malo jače.

Fiiiiijuuuuuuu!!!

„Ovo je bilo žestoko“ – pomisli.

Osjetio je vrućinu u predjelu prepona.

„Ma nije valjda“ – pomisli – „šta se sad mora dignut? Pa kakav sam ja idiot? Samo da ne primijeti, Bože, samo da ne primijeti!“

„Diži se, stvore!“ – reče ona odrješito – „Da te vidim na što ličiš.“

On se ustane ali ostane lagano pognut.

„Kako to stojiš? Izbaci ramena i leđa ravno. Zar ni to ne znaš?“ – reče Ona.

Momentalno se uspravio i učinio ono što je Ona rekla.

„Hahahahhaha“ – nasmijala se Ona – „Što ja to vidim?“

„A jebote idiota, sad sam zajebo“ – pomisli taj mali stvor.

„Hahahahahahahhahaa!“ – smijala se Ona i dalje – „Pa tebi se dignuo!“

„Oprostite, Gospodarice...“ – počne on petljati sa isprikama.

„Šuti. Rekla sam ti da mi se ne obraćaš i da mi smiješ odgovarati samo sa Da ili Ne.“ – odgovori Ona – „A sad se skidaj. Do kraja. Da ti vidim kožu.“

I on učini kako mu je bilo rečeno. Nikad se nije nespretnije skinuo, nikad nije tako dugo trajalo.

Stajao je pred njom gol, bez ijedne krpice na sebi, u stavu mirno sklopljenih očiju.

Erekcije više nije bilo.

Napravila je krug – dva oko njega i zadovoljno uzdahnula. Osjetio je njene nježne ruke na sebi, kako mu prelaze preko ramena, leđa, prsa, trbuha.... cijelog ga je prešla.

„Klekni“ – reče Ona – „pogledaj me.“

I on učini tako. Otvorio je oči i nije mogao vjerovati što vidi.

„Zadovoljna sam tobom“ – nastavila je Ona – „ispunjavaš moje osnovne fizičke kriterije“.

„Hvala, Gospodarice“ – progovori on.

„Sad ću ti staviti ogrlicu. Ona mene ne obvezuje, već samo tebe na lojalnost prema meni. Od ovog trena drugo žensko ili muško biće za tebe ne postoji. Ja sam jedna i jedina, i ne dijelim te s nikim, osim ako ja drukčije ne odredim.“ – reče Ona.

„Hvala vam, Gospodarice. Nećete se razočarati u mene.“ – odgovori on ushićeno.

„Nadam se da je tako. Jer imaš probni rok od 6 mjeseci. Ako budem zadovoljna, potpisat ćemo Ugovor. A za njega znaš što znači.“ – govorila je Ona, dok ju je to malo ponizno biće gledalo pogledom punog bezrezervnog obožavanja spremnog na sve.




- THE END -


written & experienced by Miss N.

03.12.2006. u 15:08 • commentsprint#

subota, 02.12.2006.

Intro.. few words about Me...

Neki su već čitali moje priče, a neki će tek postati poklonici i kritičari mojih riječi.
Velika većina je pisana iz osobnog iskustva, koje je meni osobno neprocjenjivo.


No, par riječi o meni.


Ja sam Mistress Ninella, Domme u svakoj stanici svoga tijela.
Mjesto prebivališta - Rijeka, godina života - 24.
OWK registred Lady Slaver - slave ownershipp deed no. 002378.

Sve ostalo je nebitno.


Neću opterećivati nikoga sa onih bdsm faq, toga ima na svim ostalim stranicama, pa ako koga zanima, neka gleda linkove.

Toliko od mene u uvodu, prvenstveno mi je namjera davanje svojih priča, svojih iskustava široj publici na čitanje.



Miss N.

02.12.2006. u 20:21 • commentsprint#

Sljedeći mjesec >>



  prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (7)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (5)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (7)
Svibanj 2007 (9)
Travanj 2007 (7)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (23)

show comments

Photobucket - Video and Image Hosting

In My Room je posvećen prvenstveno istinskim ljubiteljima D/s-a i bdsm-a, a zatim svim ostalim znatiželjnicima i slučajnim prolaznicima.

Priče su u velikoj većini napisane po istinitom događaju, iz vlastitog iskustva.



Miss N.

Photobucket - Video and Image Hosting




Discover Depeche Mode!

Free Counter
Free Counter
MODE DEPECHE lyrics

Links, links, links...


Blog.hr
Monitor.hr
bdsm-hrvatska.com
alt.com
owk.cz
bondage.com
extremepain.com
meninpain.com
humiliatrix.com
fetishengine.com
bdsmchamber.com
painmovies.com
fetishgallery.com
kinksex.net
hgfemdom.com
sadodolls.com
bdsmlibrary.com
collarme.com
femalesuperiority.com
womanworship.com
brutaltgp.com
ukdungeonclub.com
femdomsociety.com
acmebondage.com
aesproductions.com
afetishpage.com
amateurpain.com
amateurslave.com
anastasiapierce.com
angelrope.net
artbybondage.com
bdsm247.com
bdsmhardcore.com
bellebound.com
bizzareadultclub.com
bondage-arts.com
bondagecafe.com
dungeonvirgins.com
kinky-katinka.com
perfectslave.com
porntied.com
sexandsubmission.com
tiedtickledandtortured.com
whippedass.com
waterbondage.com
dungeonnet.com
owk.cz
sadism.ws
demask.com
abusedshoes.com
fetishexhibition.com
indarkpleasures.com
kinkystyle.com
dominity.com
underherass.com
human_animals.com
domme.com
bondagecafe.com
bootlegburlesque.com
dita.com
bongum.com
behindkink.com
smfiles.com
fetishdomina.net
chasteness.com
lolas-sexy-europe.com
smokva.com
bdsm-slovenija.com
positive-vibrations.com
new-sex-world.com
extreme-board.com
torture-cage.com

Collarme.com - Free BDSM personals and Chat

Domina!
BDSM/Dominas community page

Photobucket - Video and Image Hosting



Photobucket - Video and Image Hosting
Photobucket - Video and Image Hosting

Mr. Dave Gahan Himself
Paper Monsters - 468
Photobucket - Video and Image Hosting

Photobucket - Video and Image Hosting











Add Me! Bloggers Unite - Blog Action Day

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se