Zbog tebe…
Ni sunce, ni vjetar, niti kiše...
Ništa suze izbrisati neće više...
Od sunca isušiti bi trebale,
Od vjetra nestati na nepoznate strane,
Kišom prikrivene za sve dane.
Ali nema sunca, nema vjetra,
Nema kiše koja bi ih izbrisati znala.
Noć skrivati pokušava,
Danja svjetlost u njima se rađa.
Svake zore iz sna me bude,
Svake zore vječnom snu me nude.
I nema, i neće biti spasa...
Od danas će me boljeti,
Od danas će u meni gorjeti.
Od danas pa sve do sudnjeg časa,
Za mene neće biti spasa.
Strah u meni buja,
Rijeke iz mene izviru.
Nepresušan je izvor njihov,
Nedostižan kao i moj spas.
Ne vidim željno iščekivani kraj,
Onaj koji bi vratio u očima sjaj.
Onaj sjaj na koji si pao,
Zbog kojeg si na moj put stao.
Bol kletu kriti neću,
bol koja mi uskraćuje sreću...
Poludjeti ne smijem,
umrijeti se ne usudim,
ovako živjeti ne mogu.
Sve što mogu je i dalje voljeti te,
Zaboravu nadati se,
Za sunce, vjetar i kiše moliti se
