|
Čovjek nema krivnje. Postoje uzroci, ali ne i krivnja. Možda je jedina krivnja, ako postoji, ne željeti mijenjati se, ne željeti živjeti. Osjećaj krivnje zavisi od toga kako se živi prošlost. Ono što je učinjeno i što se nije trebalo napraviti, vrzma se po glavi sve dotle da paralizira sadašnji život ili pak da ga uvelike ometa. Čineći tako ni ne opaža se da se troši vlastita egzistencija, a životna je energija prikovana na prošlost, katkada sve dotle da nije dovoljna za življenje sadašnjosti. Na prošlost se vraća samo zato da se više u budućnosti ne ponove učinjene pogreške. Teško nama ako ne bi smo razmišljali o prošlosti. Jedna je stvar podsjećati se da se ponovno ne pogriješi, a druga je stvar ostati prikovan uz prošlost s osjećajem krivnje. Na duže je staze osjećaj krivnje samouništavajući. On je definitivno protiv Života.
Vlč. Zlatko Sudac
|
