Brdska trka Makarska - Vošac / Biokovo

30.05.09., subota, Start: 10:30, Makarska 1,5 n.v.
Cilj: Vošac 1.311n.v., planinski dom, 8,6km, 1.309m uspona

New Balance Planinski kup 2009 - 3. trka
PH u planinskom trčanju - pojedinačno

AK SLJEME:
Ženska ekipa: (Višnja, moja malenkost, Božena) - 1.mjesto

FOTKE - kljikaj
Report by DJ i rezultati -DOLJE - kljikaj!

Na startu 24 stupnjeva, sunčeko , do 3km sam se poštenski oznojila , a gore neznam jeli bilo sve skupa 6 stupnjeva Celziusa .
Došli smo jednim autom, 5 nas putnika. Janko vozi ko puž , dakle u mraku smo tražili apartman . Smjestili se po sobama otišli na pizzu .... i na spavanac. Ponoči je navodno bilo nevrjeme, no ja nisam ništa čula osim Bobby-inog vikanja u snu - naime koristim čepiće za uha /"spavam ko beba"....
Ujutro kava, prijave na rivi kod gradske vječnice, gdje je sve vrvilo od klinaca na biciklima jer se prije naše trke održavala "Makarska biciklijada". Što je po meni jako zgodno i interesantno , jer ineaće nas baš nitko nebi ispratio na naše 8,6km pentranje u "nebesa" ....
5 min prije starta sam si priuštila slanac - što je izazvalo "zgražanje" i sveopće dobronamjerno prigovaranje ...Međutim ja uvik po svom i točka .
Start na samoj rivi, malo trčkaranja "gori-doli" po promenadi i odmah trk gore prema Vošcu. Početak je žestok i asfaltiran , jedva sam čekala da dođemo na planinarsku stazu , di me ipak "neće biti sram" hodati . Malo nas je zbunilo jedno križanje , jer nas nitko nije usmjeravao. No, hvala bogu, nakon par sekundi zbunjenog pogledavanja livo i desno, cura sa okrijepe nas je spasila dileme - u zadnji čas . Kod skretanja di su seniori imali lijevo od staze dionicu od cca 2km ravnog dodatka, sam taman uletila na žestoku trku istih. 5metara ispred Ivice Š., brzo nakon toga i Marin K....i tako redom ostatak ekipe....to mi je baš bilo zanimljivo , jer sam cijelo vrijeme imala uvid u mušku trku i njihovo natjeravanje .
A meni je nakon 30 minuta trke bilo tako ugodno i fino to brzo hodanje po kamenjaru . U trenutcima sam se sjetila Grintavca i razmišljala dali ću i ove godine tamo i završiti stazu ispod limita (2h30min)....
I tako, pentram se , držim ritam , mičem se što više mogu desno , stajem, propuštam, navijam i bodrim seniore...malo sam i pogledavala naprijed neću li stič cure, koje su bile relativno blizu . Negdje na sredini staze bila je još jedna okrijepa , a dalje iako je stajao GSS i čini mi se da sam vidjela boce ledenog čaja - NIŠTA ....Bila sam žedna ko graba
Konačno sam stigla do Ane D., koju sam i prestigla,a malo ispred jedina juniorka na trci - Lenora iz Osijeka. Malo je ubrzala, ali nisam se pretjerano trudila dostić ju, jer nisam poznavala stazu . Kao uobičajno imala sam footpod, ali to je nekak nesigurno . Dali još ima 2km do kraja ili 1,5km, dali je to sve u brdo,....??? Nekak mi je više bilo logično po vremenu. Na kraju se ispostavilo, da sam prema osječajnom prosjeku brzine i satu dosta dobro ocijenila di, šta i koliko. Od jednom su se na nekom zaravnanju vidjeli GSS-ovci. Do te točke smo stigle relativno brzo. I onda iznenađenje , sve ravno i nizbrdo , AJME! Da sam to znala , više bi se približila juniorki i probala ju prestič (ĆE BI - DA BI .... nja, nja, nja, ... - NISAM i točka ). Bila je predaleko i lijepo je odjurila nizbrdicu , koja je bila podosta zahtjevna , što zbog kamenjara što zbog zavoja....prije cilja je bio još neki hupser , e tam mi je pogotovo bilo jasno da nemam šanse ...nakon par metara uletim u nešto što se zove cilj , a nebi prepoznala, da na podu nije bio sat - ja sva pametna još pitam:"Jel, to - to?" ....Mislim ono , tamo je dom i muzika - logična slika....Međutim, ja sam se očito tek zagrijala .....eto ti ga na ....Moj rez 1:36:11 - bez WC poteškoća i slično ...Gore je bilo hladno za popizdit, pa smo se sve "hladnokrvne životinje" nabubale u prostor sa ognjištem, dok su neki čak polugoli sjedili vani za stolovima . Jako me iznenadila predobra pašta . Mislim ono , makaroni su bili aldente - za 10 , a bolognesse za ove priliko isto tako . Definitivno, najbolja pašta na trkama ever! - do sada. Nakon proglašenja smo se brzo pokupili, malo naslikavali kod Vrata Biokova i odjurili - to jest "odpužili" put Zagreba.