30
ponedjeljak
ožujak
2009
12. Sinjski polumaraton
28.03.09., nedelja, 10:30,
21,1km, 5km/Juniorsko prvenstvo
Najava trke
Sinj 2009. REZULTATI
Jakoooooo jugoooooo , kišicaaaaa ....bilo je hladnjikavo ali više je smetao vjetar na dvijema dionicama trke (6.,7.,8.,9.km; i 1/2-12.,13.,14.;) - a u povratku vjetar u leđa ....Promet nije bio skroz zatvoren, međutim na tim djelova prometa ni nema.... pa je valjda sve bilo ok....a i čini mi se da nas ni nije bilo puno na stratu .....to pripisujem invaziji: Sljemenaša u Novi Sad na polumaraton , AK Jastreba i svih ostalih u Trevisso na maraton , a i cijeli tjedan je u prognozama za nedjelju bila najavljivana kišaaaa ....
Sve je bilo fantastično , od večere , povoljnog spavanja, ručak, iznenađenje torte i kolači po izboru .
Lijepa, korektno organizirana trka, bila sam prvi put, vjerojatno ću opet doć....
Moj rez: 1:42:38
komentiraj (0) * ispiši * #
23
ponedjeljak
ožujak
2009
17. Turopoljska trka
Velika Gorica, 22.03.09.,
nedjelja, 10:30,
21,1km, 5km, 1km djeca
FOTKE by Žana
Ufff, uffff ....prošlo je već puno dana, a ni slova o mom doživljaju sa 17. Turopoljske trke ... A zašto? Ahhh, zato jer sam opet imala sveopćih problema sa probavom . Došla do zaključka, da me potjera na wc kad imam tremu . A to je valjda zbog toga, jer je ovo bio prvi polumaraton ove godine, di je trebalo ići „malo“ brže . Moj rez: 1:40:55.
Eto, uopće mi nije bilo teško trčati ali sam znala da kada ću „povuć“ na zadnjih 5km –sam „gotova“ – u „guzici mi se zvrtilo sve u 16“ !!
Dogovor je bio, da idemo zajedno sa Marinom P. Naša nova mala srnica , buduča „Sljemenska raketa“ . Njoj je ovo bio trening - kako držati isti tempo , ne zaljetati se i slično . Cijelo vrijeme smo žlabrdale , dakle zekale se i pričale , naučila sam je kako uzimat vodu i piti iz čaša uz trčanje , a da se ne udaviš ....
Na drugoj polovici nam se pridružila cura- iz Osijeka mislim. Tak smo zajedno „kruzale“ do 16km. A onda se meni nešto dogodi u glavi (kada to mogu, mogu). Jednostavno produžim korak i do kraja sve više ubrzavam iz km u km do cilja .
Marina P. Je to sve skupa fenomenalno pratila i došla samo par sekundi iza mene u cilj . Šteta da nismo išle malkice brže i prešišale koji ženski skalp , pa da se i ona popne na postolje za kategoriju. Tako sam ja bila 3. u ŽS a ona 4. Doduše za to bi nam trebao rezultat bolji za više od 2,5min , al bit će još trka . U tablicama rezultata ima i podatak da je bila prva od najmlađih žena. Marina će biti super brza i uskoro ću joj moć već na startu samo gledat leđa – SRETNO!
Još malo i Sinj . Kažu da će biti kiše , pa da vidimo kko to izgleda ... CU!
REZULTATI V.Gorica 2009
SLUŽBENE FOTOGRAFIJA V. Gorica 2009
komentiraj (0) * ispiši * #
10
utorak
ožujak
2009
Ferrara 2009 - Maraton
08.03.09., Ferrara/Italija,
nedelja, 09:30, 42,195km!
Di početi ....
Ferrara 3. put, 2007. trčala 11km, 2008. polumaraton, a 2009. moj prvi ravni maraton ....
Već na jesen sam odlučila , da ću na proljeće trčati maraton . Od početka najviše iz razloga, jer ove godine nema 21km.
01.12.08. krenula je zimska baza , jedini cilj mi je bio odraditi svih 10 Lagvića , kako bi se svaki vikend natjerala na trčanje u brdo, što je za mene paklenska muka, nebi li podigla svoju mentalnu i fizičku izdržljivost, te odraditi cijeli program „priprema“ po PS-u.
Plan za ovaj maraton je bilo istrčati rezultat od 4h, po mogučnosti koju minutu brže.
E sad, to je i tekako moguče, optimalno i realno . Da "to", uz ovakvu pripremu mogu odtrčati - ko od šale . Najviše me bilo strah: onog nepoznatog - šta će se dešavati sa mojim tjelom ?? Što se glave tiče: od prošlogodišnjeg „Osijeka“ sa pucanjima i glupostima više nemam problema . Niti me na trkama zanima plasman , niti rezultati koji graniče sa mojim fizičkim mogučnostima .
Dakle kako je ovo trka, gdje imam malo ili nikakva iskustva , bilo mi je nemoguće projicirati u glavi rasplet događanja fizičkog stanja na stazi u zadnjih 12km . Zadnji dugi trening sam odradila 2 tjedna prije trke na nasipu (naravno tjedan dana prije i Savski polumaraton). Vrtili smo 5-ice . Do 30.km sam držala tempo 5:40 i bilo mi je fenomenalno . Pošto je trening bio predviđen za 3h, odlučila sam odvrtit 7. krug 8min jogiranja i 2min hodanja. Kad ono!? Ajme, majko mila, šta je to?!! Noge rikavela , ništa od snage! Međutim sa zadnjim krugom sam si ljepo odmorila nogice i drugi dan jogirala po Jarunu ko da se niš nije dogodilo . Dakle toga me prije Ferrare bilo strah , šta će bit u zadnjem dijelu....
E sad, ima i anegdota sa Plitvičkog (mog prvog) maratona . Na stranu to, kaj sam saznala dan prije trke, u 23 naveče! , da ću peglat 42 km umjesto ugodnih 16km , da smo debelo zakasnili na strat ,.... Naime, na Plitvicama je mene više bilo po grmlju nego na asfaltu! Janku sam potrošila cijeli paket maramica !!! Bilo mi je muka - za popizdit. Nisam znala koji dio od glave do guze, mi je više napuvan ! Ono.... trčiš, pa ti klompa želudac , pa crijeva , plinovi , proljev ,....Uopče nisam razmišljala o trčanju niti maratonu, jer nisam imala vremena ......
Toga sam se ipak najviše pribojavala prije trke. Toliko, da sam čak ujutro polusnena , kad nastupaju lucidni snovi, sanjala kemijske Wcje i slično.
Hvala bogu da je ujutro od doručka ostalo samo „sve živo sladko“ za papati, jer sam pojela pola manje nego inače te popila samo jednu kavu za lakše „olakšanje“. Zbog straha od gubljenja vremena i živaca radi probave, već sam davno odlučila ne uzimati gelove, nego se služiti voćnim šečerom na svakih 5km i onim šta će se nudit na okrijepama te pojesti proteinsku čokoladu na 20km , koju ću zaliti sa vodom. Sve to sam isprobaval na zajedničkim dugačkim treninzima ...
Onda nadalje, problem pulsmetra, pračenje prolaza i slično. Prije 14dana pulsmetar me nažuljao , pa sam odlučila ne trčati sa istim do daljnjeg . Na Footpod-u mi je rikla baterija i to sam odlučila ne vuči sa sobom , na trci imamo km oznake . Ali onda moram stiskati svaki km , pa preračunavati . Na kraju sam zaključila, da će mi to biti zabavno i da će mi tako brže prolaziti vrijeme . Međutim dobila sam „zeca“ . Saša S. si je napravil 2 narukvice sa prolazima . Već prije je najavio da ide malo ispod 4h i da je sve proučio . Mene su te matematičke mučke odmah odbile i mislila sam si: "Ma nek on samo ide...", još kad je rekao da odmah počinje na 5:30' po km: "Ma samo ti trči...."
Međutim, zaintrigiralo me to, što je uračunao u svoje ciljano vrijeme , hodanje na svakoj okrijepi, hmmmm? ....hodanje na svakih 5km? – Zanimljivo! Pa to bi moglo biti kao na nasipu . Onda više neću razmišljat da trčim maraton , nego mogu u mislima vrtit 5ice po nasipu . A to je svakako psihički puno lakše nego razmišljati npr: „Ajme tek je 26. km , nikak da se okrene broj 30 , a di je još ostatak maratona ....????“ 8 min prije starta sam odlučila, da ću ipak trčat sa Sašom . A kad sam netom prije toga stala u pseće govno i pomislila da je to sreća – bila sam uvjerena da će ovo biti jedna fenomenalna trka ispod 4h . Ja sam očito ne samo praznovjerna, nego podosta praznovjerna hahahahaha.....
Ništa me cijeli maraton nije moglo razuvjeriti, da je to pseče govance moj adut i da će sve biti idealno. I BILO JE!
Trka je krenula , štoperice smo stisnuli na startnom tepihu. Mislim si : „Uff, gužva je, budemo morali lovati onih 5:30 koliko idemo spooooroooo....“ Ma kakvi, Polar je Saši piskao svakih 500m, nećete vjerovati, mi smo cijelu trku odradili u sekunu po prolazima na njegovoj papirnatoj narukvici . A meni je to bilo predobro , mogla sam se opustiti i samo trčati te ne razmišljati koliko i šta trčim . Na prvoj okrijepi baš i nismo hodali, pa smo imali laganu zalihu . No, na svakoj slijedećoj smo uzeli vodu , prohodali i do određene vizualne prekertnice u brzom hodu pili i jeli . Nakon 20.km, smo već obadvoje priznali , da jedva čekamo slijeću okrijepu ......jer je tako dobar filing, kad završiš „šetnju“, koja ti da super snagu, da nastaviš slijedeći 5-ak – kao da se ništa nije dogodilo .
Naravno, nakon 20.km počeli su se pojavjivat raznorazni bolovi . Nakon nekog vremena sam čak uspijela analizirati uzorak - Poslije „šetnje“: 500m sve OK, onda lagani pritisak u ložama , koji se preselio na kojljena , a nakon 2,5km poveči pritisak u preponama , međutim, presmješno! kako mi je 1km prije okrijepe bilo sve super, jer sam znala da me čeka „odmor“. Ovo trčanje ima više veze sa mozgom, nego sa tijelom!
Cijelo vrijeme smo dobacivali jedno drugome , da smo u planu , te da trka počinje na 35km. Saša je čak predvidio, da će on nakon 35.km ostat u svom tempu, a ja ću odjurit . Kako smo se sveviše približavali tom 7. 5-aku, bila sam sve uvjerenija u njegovu tezu . Toliko smo ljudi prestigli u cijeloj trci, da je to bruka (kako bi rekao moj Jube) i to me još više motiviralo . Od starta do 30.km smo se stalno „križali“ sa nekim likom u naranđastoj majici sa natpisom DJ.....nešto. Te komentirali kako lijepo drži tempo, iako već ima godinia, a bogami i škembu , međutim nakon toga..... ode on, a Saša kaže: „Ma samo neka ode , ne zanima me, ja imam svoje vrijeme i to je to....“ Istina, par puta me upozorio na trci, da ne ubrzavam , pogotovo kada smo se približavali „ženskim skalpovima“ /kako ja zovem žene na trkama/ . Tako da nisam sigurna kako bi se raspleo „Slučaj Ferrara 2009.“ - da nisam imala „zeca“ sa planom i čeličnom disciplinom .
I tako je došao i 35.km , di je meni bilo jasno, da je ovo „peace of cake“ i da uz malo discipline je mogu odvrtiti zadnji 5-ak puno brže . Jer herc i pljuča mi to itekako dozvoljavaju , a za noge me nije briga , jer kad nastupaju adrenalin i endorfin više ništa ne osječaš ! Kad ubrzaš tempo, mozak se seli na „operaciju“ duboko dišem/herc mi pumpa , a noge idu same od sebe . Na 37.km sam odlučila mrvicu ubrzati, mašem Saši da krene samnom , međutim, neda se on . Mislim si ok, moja trka je počela, idem ....Odma mi se zaljepio neki makaronar , koji nas je netom prije toga prestigao te pokušavao sa teškim taljanskim/engleskim objasnit da me izaziva , pa tko će prvi u cilj....kažem mu ja, da može, ok, da imam svoj plan, pa ako on može, neka prati . Nedugo nakon toga stigli smo njegovog frenda , koji se pridružio izazovu te me pratio tj.vukao do cilja , a ovaj prvi odustao je na cca 40.km gdje sam prešla i DJ-a/lika u naranđastoj majici .
Krečemo prema 41., kad ono - tri žene na 50m , a ja se derem: “Women! Here I come!“ hihihihi, volim se glupirat i podizat si euforiju u glavi .... Naravno, te „koke širokih riti“ , su bile „na izdisaju“ ali meni je najljepše prestizat žensku konkurenciju . Oznaka 41.km je nešto najljepše , što sam vidjela na trci hahahahaha.
Zadnji km je za povjest! Do zavoja sam držala tempo , a prema tepihu - moj poznati šprint , malo me zanjelo na onim kockama ispod tepiha i nisam mogla prestić tog drugog Makaronara , koji me ipak nije đentelmenski pustio , da ga prestignem!
No bilo kako bilo, već u daljini sam vidjela da će to biti vrijeme 3:52:nešto , ma FENOMENALNO!!!!!
A a na samom cilju, me čekao moj Jubeko , kojemu sam pala u zagrljaj , zadihana ko SLON , te sam tek nakon 2min došla k sebi od te silne jurnjave u zadnjih 5km .
Moj rez: 3:52:09 - netto
Dakle, kakav vjetar , sunce, neke uzbrdice i slično. Ništa to mene nije smetalo , jer sam realno trčala ispod svojih maksimalnih mogučnosti, ali zato obavila optimalnu trku i predobar trening. Najsretnija sam zbog novog PB-a , dostojnog trkačice mog kova, kojeg sam popravila za više od 50min!!!! A nijednom, me nije stislo na WC – veliki uspijeh! HAHAHAHAHA......
Danas je utorak, još ni duha ni sluha o nekom musklfibru , o umoru ili bilo ćemu sličnom. Ma prejako, predobro.....
Danas idem trčati, jedva čekam......
Vidimo se u četvratak na „Ligi“ – to se ne propušta! hihihihihi
Hrvati pokorili Ferraru! - by Murinjo
POST - by Murinjo
FOTKE: Ferrara 2009
marathon/foto_2009 - službena stranica
Ferrara - rezultati
Splits
Rilevamento/Mezza Maratona,
Parziale:Km/21,10, Time/1:57:23, Average/5'33"min/Km, Pos369,
Frazione:Km/21,10, Tempo/1:57:23, Average/5'33" min/Km, Pos/358
Arrivo
Parziale:Km/42,20, Tie/3:52:08, Average/5'30"min/Km, Pos/272
Frazione:Km21,10, Time/1:54:45, Average/5'26" min/Km, Pos/190
komentiraj (2) * ispiši * #
03
utorak
ožujak
2009
1. Savski Polumaraton
- Rezultati 21,1km
- Raport by J.D.
Eeeeeee , počelo, je počelo .....Gotovaaaaa zimska bazaaaaa , kako sam jedva čekala da ista poičinje tako sam u zadnje vrijeme jedva čekala da završi .
Kud ljepši završetak priprema, nego polumaraton na savskom nam nasipu, kojeg vrtimo cijelu godinu.
Za manje od tjedan dana , trčim "prvi pravi" maraton u Ferrari , prošlogodišnji u Plitvicama je bio neplaniran i bez pravih priprema za neki "rezultat" .
Nekako mi se čini da bi ga za oko 5 sati mogla istrčati uvijek , pogotvo sada kada redovito trčim ....
Da se vratim na nasip. Jedina offroad trkačka trka u Hrvata - za sada, dogodila se 1.03.09., trčalo se od Bočarskog doma do Jankomirskog mosta, preko i sa druge strane nazad preko pješačko mosta u startno ciljni prostor....Prekokrasno, lijepo vrijeme, muzika na startu, punoooooo trkača, baš lijep događaj za ponovni susret sa "trkačkim cirkusom" nakon dugog zimskog sna ....
Par dan prije odlučila sam voditi Silviu Š., tj. držati joj tempo za rezultaat cca 1:50:00. Naravno više je meni trebala ona, kao kočnica (priprema za maraton), a ona se pokazala kao pravi talent za duge pruge ...Pridružila nam se i Juanna D. iz Kanade. I tako smo se zajedno borile protiv 10km (do J.mosta) pravog "orkanskog" vjetra. Kao žrtvu za zavjetrinu smo odabrale Čuljata mlađeg (zna se zašto) i pokušavale u kolonici držati tempo koji je bio cca 10-15sek sporiji od planiranog-nego!? ....Naravno to je potrajalo nekih 2km onda su se dečki počeli "odljepljivat", a dame smo se same borile protiv neumornog i neusmiljenog vjetra, koji nije i nije jenjavao, sve do Jankomirskog mosta. Pa smo tako odlučile držati ugodan tempo od cca 5:25 po km i odlučile spustit na planiranih 5:15 poslije mosta di smo računale na vjetar u leđa ....Tako je i bilo ....
Oznaka nigdje - naravno ....tu i tam svaka 3 - 4km se našla neka, koja je odoljela čarima "Zagrebačke bure" ....13km oznaka ali o 14. i slijedečima ni duha ni sluha .....nakon određenih minuta i proračuna ostavila sam Silviu i Joannu da se bore do kraja u istom tempu .... a na podsjednik Ive R. -Da kad mislim "povuč"!!?? , sam odjurila prema cilju.....nakon par sto metara shvatila da smo već na 17. km i ispalo je da sam do kraja trčala na 4:40....tj. zadnji km vjerojatno punooooooo brže, jer mi se na mostu "zaljepio" jedan naš "stariji član, koji me pratio do cca 150m do kraja , klali smo se na mrtvo no ipak je presudilo njegovo koljeno i moja odmornost od joggiranja do 17km .....
Moj rez: 1:50:21... zadovoljna sam, jer sam bila više nego disciplinirana i nisam se ni malo ubila, treba mi snage za Ferraru , koju bi htjela odtrčati za cca4h , a to je za sad misterij koji ću opisivat za nekih 10 dana ....
Trka je bila super organizirana , ozračje fenomenalno, meni pogotovo, jer su u organizaciji bila meni poznata lica, sami mladi, zabavni likovi....
Ništa nemogu zamjerit, jer se uvijek dobro snalazim :
Gužvu na prijavama nisam osjetila, dapače, Antoniji O. sam uturila novce nek mi pokupi broj, a prijavila sam se on-line.
Ni zadnja okrijepa koja je bila cca 4km predaleko nije toliko smetala. Kada se na trkama dijele bočice, ja istu nosim sa sobom, dok ju ne ispraznim. Kad nema redovitih oznaka, pomaže mi footpod, ovaj put otkazala baterija, ali me to ni malo nije smetalo, jer je ovo bio ipak samo dugi trening....
Ni ljevak ili balon u cilju mi nije toliko falio jer cilj kod Bočarskog doma bi mogla, da se potrudim prebrojat u koracima .....
Na trkama u organizaciji Sljemena me uvijek najviše oduševljava spiker u ciljnom prostoru .
Sve u svemu JAKOOOOOO lijep događaj....
CU U next year!!!!
Još malo pa Ferrara... uffff
komentiraj (0) * ispiši * #