31
četvrtak
kolovoz
2006
AROMATERAPIJA
Ništa od trčanja po Maksimiru danas 
.... Posjetila sam Kiromax Day spa.... priuštila sam si aromaterapiju 
....opuštajuče, super, fenomenalno..... 
Kiromax - kiropraktika & masaže
komentiraj (2) * ispiši * #
Četvrtak - dan za trčanje po Maksimiru
Prošlo je tjedan dana od mojih prvih pokušaja trčanja Zagrebačke kros lige, jesenjeg djela po Maksimiru 
, hmmmm.... Bilo mi je tak teško 
(u prrvih 400 metara vec sam mislila da ce mi se pljuca oddvojit od tjela 
) da nisam sigurna kako ću se uvijeriti na ponovni odlazak...., luda sam ko kupus, mžda ipak odem 
....sigurno zbog super ekipe 
....
ATLETSKI KLUB SLJEME
komentiraj (1) * ispiši * #
30
srijeda
kolovoz
2006
Istraživanje Samoborskog gorja PART I.
Helou 2 ya all 
!
Do Cerja smo "lutali" autom, našli put prema uputama do Okića, popeli se na Stari grad (nadobudno smo isprobali penjanje po sajli (što se na trci ne preporuča - ama nikako 
) ....Poslije smo raspravljali di i kako se nam isplati "istraživati" u malo vremena i uz Lucijino bolno koljeno 
- naravnno ona bi planinarila do sutra ak treba a nogu bi valjda i odmontrirala te ju ostavila do trke viseči na nekom stablu kada bi joj možda zatrebala 
....
Ipak smo se uputili istim putem nazad ( 
- ovo je naša Luce 
), pa preko Terihaja do Kotara, uz pomoč veselog Prigorca skužili koji vrh je Oštrc i koje su nam sve opcije popeti se gore....to bo valjda istraživanje Part II ak se dogovorimo kada i kako....>
Deždevnjak il ti ga Močerad po naše ;)
komentiraj (0) * ispiši * #
22
utorak
kolovoz
2006
White Weasel adventure :-D
Hmmmmm….Jao-jao!!!!!
…..zavrsio Treking na Bjelolasici….
Valjda ga neki nisu bezveze nazvali “Alpinisticki maraton”…. svi koji ste se pentrali ove godine po White Weasel-u znate kaj se krije pod tim nazivom hahahahaha….
Kaj da napisem??? Bilo mi je fenomenalno , uz sve nedace glavobolju i zenske probleme 
, meni je na kraju uvijek fenomenalno!!!
Pustimo po strani, da sam hiperaktivni ovisnik o kretanju 
(nemojte me sada ismijavati – da znam!, da nisam urnebesno brza, ali ipak nemogu bez aktivnosti, jednostavno bi umrla da svoje tjelo sim i tam ne iscrpim do zadnjih atoma snage…)
Pocelo je sve “normalno” 
…Okupljanje prije starta, pozdravljanje i cakulanje sa poznatim i meni manje poznatim trekingasima , placanje startnine (najveca glupost u mom zivotu – placam da se mucim LOL) . Nevjerojatno kako mi broj “utetorviran” sa alkoholnim flumasterom izdrzi prvih sat vremena a poslije nestane, bas bi bilo zanimljivo provjeriti koliko je to stetno za organizam, jer sam uvjerena da sva ta tinta zavrsi usrkana u mom tjelu…mozda dobar doping – alkohol i to hahahaha – kako serem….
Prvi put sam si zbog straha od poznatog prvog uspona, zamotala moju “sjebanu” nogu, uzela stapove (sto se na kraju pokazalo super pametnim izborom ).
Start u 09:45, vise manje svi trceci , onu vodecu turbo naspidiranu grupu necu ni spominjat u mojoj prici, jer osim to da sam ih mogla vidjet do kraja prvog zavoja na usponu, neznam bas puno o njima. Jedino kapu dolje na fizickoj spremi i cestitam na dobrim rezultatima ….
Drzala sam tempo na usponu , koliko sam mogla, za razliku od prosle godine na usponu nisam posustala ni jedanput i odradila uspon u jednom komadu do kraja Zicare– sto je za mene uspjeh s obzirom na to da uopce nisam trenirala od Velebita , osim kaj sam isla dva dana prije trke na Sljeme (jako pametno hahahaha). Stapovi su mi jako dobro dosli , mozda sam ih morala ostaviti malo krace,ali otom potom,,,,
Na hrbtu sam srela Mladena, koji je odjurio dalje a ja sam se hebala sa pospremanjm stapova 
, poslije nekih 500 metara teturanja po hrbtu 
(naravno umorni prsutici nisu izdrzali ) iza mene se pojavila hordica tregingasica 
koje su me ubrzo prestigle dok sam se preklinjujuci 
snalazila po “stazi” u makinji, busenima trave, kamenju, drvecu,…. (sva sam ispraskana – glupaca, to ti je tak kada zaboravis uzeti duge tajice…
).
Do KT2 sam stigla relativno brzo, odtrcala dolje bez problema, a onda se zna…
Teja ne gleda kartu i ne priprema se za iznenadenja , promjene na trci ….Jebat ga….ocito sam preflegma za ovaj sport ….srecom kad sam dotrcala dolje, odmah sam vidjela KPP za Samarske, cak odtrcala do drugog makedama uz adrenalinsku injekciju kad sam shvatila da sam sustigla neke decke koji su se izgubili, naravno da sam se ja poslje izgubila 2 puta 
do KT3, i kao po obicaju opet srela Sandru . Nas dve smo jednostavno sudjene jedna drugoj , ona po ravnom, nizbrdo i kamenitom terenu ide tako brzo da je nemogu pratit ali joj losije ide uspon, zato smo uvijek tu negdje….od KT3 smo bile vec podosta sumnjicave u nase orientacijske sposobnosti , poslije kad smo prosle sve punktove sa smjesnim ili neobicnim nazivima sretnemo Veeeeliikuuu grupu koji nikad kraja, svi se vracaju nazad, objasnjavaju nam kako se krati KT4 i KT5 kaj je kruzni tok i to….ma ja ih po kurca nisam skuzila a Sandrica do samog KT 4 nije ni znala da se promjenila KT6. Da su nam rekli ”Gle, ovdje idete desno ili ljevo, vratite se nazad istim putem, nemojte se pentrati na sve vrhove”, ja bih skuzila, a ovak kak so oni nam pripovedali, ja nisam skuzila nist …Kako smo do KT4 odradjivale sa nekim medjimurcima ili zagorcima (neznam tocno) koji su se nama cinili nepouzdani za pratnju naravno ko dve prave zenske 
odlucile sljediti dalje markacije i odradit cjelu juznu skupinu . Nismo bile same , pridruzili su nam se jos Mario iz Karlovca, jedan decko iz Rijeke i Mladenov prijatelj iz Podravine (sorry zaboravila sam ime) ….Iako smo ovdje izgubili previse vremena 
da bi od Ratkovog mogli nastaviti na Vihoraski put, ipak mi je to bio najljepsi dio trke.
Izmucila sam se uz glavobolju 
, neizvjesnost dali uopce idemo u pravom smjeru, kada ce neki medo kociti iz svog brloga, vode uopce nitko vise nije imao …no, druzenje i ekipa je bila fenomenalna!!!! , zezali smo se cijelim putem 
, nazvali se Suck- Suckerima , najvecim Looserima , uvjereni da jedini idemo najduzim putem, da KT5 uopce necemo ni vidjet i psovali smo Sajmonove naputke te promejene KT6 ….
KT5 nam je bilo cisto iznenadjenje , ono – nismo mogli vjerovat da je ta cvikalica stvarno tamo , a tek kada smo se spustili i vidjeli di smo, kad smo skuzili sta je zapravo taj famozni “kruzni tok” , vjerujem da smo se u mislima svi tukli sa sakom u gavu ….., nevejerojatno …u “pobjednickom” ludilu smo se naputili prema KT6 Ratkovom sklonistu. Sandra, Podravec i Rjecanin su odmah nadobudno nastavili dalje prema Vihoraskom . A ja sam u 18:00 odlucila da ni slucajno ne idem na Vihoraski put kojeg zauvjek zelim zadrzati u glavi kao najdrazu dionicu 
svih trekinga, a ne totalnu sprdacnu, mucenje,… Na KT6 su bas obitavali neki planinari, dobila sam cigaretu, Voltaren Rapid za moju glavurdinu – ovim putem zahvaljujem curi i decku sa Ratkovog na “pomoci” ….Oko 18:20 smo sa Mariom poslje ispijanja “gumene vode” , konzumiranja cokoladica, nikotina i analgetika nastavili makedamom do cilja. Probali smo kratiti kod Guvna po putu 26 , medjutim ja nisam bila za to, jer bi se sigurno izgubili u sumi, kasnije smo isto probali ici preko Vrelca ali smo se zbog mrklog mraka radje vratili nazad na makedam . Sreli Sajmona sa Sandrom i ostatkom ekipice u autu jebat ga …nisu imali dovoljno vremena .
Odtrcali smo do ceste i po cesti do Cilja…
A na CILJU fenomenalan docek!!! …pljesak , urlikanje, pjesma, cuga, jos uvijek grah 
– cak u 21:35…JUPIIIIII …..uslikavanje, druzenje i nazdravljanje bevandom me je diglo do te mjere, da bi mogla odtrcati jos koji km ….
That’s all folks – till Zuberak mountain.
PS.: Ipak idem na Samoborsko gorje jer mi 09.09.06. savrseno odgovara za razliku od 16.09. Bye….
Poredak White Weasel 2006
komentiraj (2) * ispiši * #
20
nedjelja
kolovoz
2006
Bjelolasica treking 2006. - 35km
Izvjestaj ove avanture slijedi za koji dan kad se malo odmorim
FOTKE sa Bjelih stjena:
Vihoraški put
Pentranje po Bjelim stjenama
Velika stjena - mali čovjek :-)
Tete u šumi
Grudanje
INSTRUKCIJE ZA ULTRA KATEGORIJU
Zemljovid SMAND, Gorski kotar 11b - Bjelolasica
Start: Hrvatski olimpijski centar Bjelolasica, 55018 50122, Slijedite put ispod žičare do prve međustanice. KT 1: Međustanica žičare, 50177 50114 Nastavite DESNOM (bližom) skijaškom stazom sve do zadnje kućice na kojoj zavrđšava žičara te skrenite na put #16 po samom hrbatu Bjelolasice. KT 2: pl. sklonište "J. Mihelčić", 54976 50139 Nastavite putem #27 koji Vas vodi do vrha Samarskih stijena (1302 m). Od Vrha Samarskih stijena nastavite stazom # 29 do KT 3. KT 3: Na mjestu gdje je putokaz za "Stepenicu", na samoj stazi # 29, 54956 50093. Nastavite stazom #29 prema tkz "Južnoj skupini Samarskih stijena". KT 4,5 i 6: Na szazi #29 perforatori su postavljeni na 3 lokacije - na zapadnoj (1298 na karti), južnoj (1283 m na karti) i istočnoj (br. 29 na karti, između slova "n" i "e") strani "prstena". Perforatori se nalaze na samim vrhovima koji su označeni kao kontrolne točke te ih je nemoguće promašiti - ukoliko pratite markacije! KT7: "Ratkovo skl. ", 54966 50991. Limit: 17:30. Svi natjecatelji koji dođu poslije ovog vremena sa KT 8 idu direktno na cilj koristeći makadamsku cestu! Od KT 7 MORATE uzeti put #4, ("Vihoraški put") prema KT 6! ZABRANJENO je korištenje makadamske ceste između KT 7 i KT 8! Limit na Ratkovom skloništu: 18:00h! Ukoliko poslije ovog vremena dođete u Ratkovo sklonište - produžite makadamskom cestom do cilja ili najkraćim mogućim putem! Natjecatelji koji dođu izvan limita neće biti diskvalificirani već rangirani iza zadnjeg koji je stazu prošao unutar limita!Napomena: svi natjecatelji koji sa ove točke krenu POSLIJE 17:30 MORAJU organizatorima pokazati čelne lampe inače neće moći nastaviti utrku te će se morati vratiti do cilja makadamskom cestom! KT 8: "Pl. kuća na Bijelim stijenama", 54986 50882 Uzmite put # 26 koji će vas dovesti do cilja u HOC Bjelolasici. Cilj: Hrvatski olimpijski centar Bjelolasica, 55018 50122 Limit: 22:00.
komentiraj (0) * ispiši * #
13
nedjelja
kolovoz
2006
komentiraj (0) * ispiši * #
