.quoted{margin: 0;padding: 0px 10px 0px 10px;margin: 15px 0px 15px 0px;border-left: 6px solid #fff;border-right: 6px solid #cccccc;color: #fff;} -->

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

prijateljice


durica
nike
femme fatale
čudnovata squo

..

Image Hosted by ImageShack.us

- Talk to me some more
- It's hard, you know. I don't know what else to say. You're so far away.
- Tell me a story.
- A story? Do you now how it is- do you know what you're supposed to do, to meet a mermaid?
- No.
- You go down to the bottom of the sea, where the water isn't even blue anymore, where the sky is only a memory, and you float there, in the silence. And you stay there, and you decide, that you'll die for them. Only then do they start coming out. They come, and they greet you, and they judge the love you have for them. If it's sincere, if it's pure, they'll be with you, and take you away forever.
- I like that story

Grand Bleu, Le (1988)

..

Image Hosted by ImageShack.us

meet mr. zico

Image Hosted by ImageShack.us

and princess laura

..

p.i.t.a.

Image Hosted by ImageShack.us

ja jos cekam azurne zore, a ja jos zelim preplivati more
ja jos sanjam zemlje daleke...

hej ljepotice....

..

Image Hosted by ImageShack.us

hajde dođi mi djevojko djevojčice
i ukradi mi sve
oči veži mi ruke zaveži mi je
jer smo isti-zar ne?

..

Image Hosted by ImageShack.us

I'll help you carry on
For it won't be long
Till I'm gonna need
Somebody to lean on

Lean on me...

..

Image Hosted by ImageShack.us

je me demande comment, je me demande pourquoi
je m'assieds ici, je manque la puissance
et tout ce que je peux voir est juste un citronnier jaune

..

srijeda, 13.06.2007.

nemam pojma. i baš me briga :) sve vas v.

neda mi se više pisat blog.
i cijelo vrijeme razmišljat.
i gledat da li je netko nešto novo napisao.
i o tome razmišljat.
hoću sa svima vama sjedit na kavi.
i čut se na fixni telefon, a ne preko poruka.
i hoću da idemo u kino zajedno, da ne moram sama, dokazivat si da sam nekad stvarno sama. i pokušavat se mirit s tim.
hoću stalno šetat zika.
i ić s laurom češće na sladoled i u ciciban i turbo limač.
hoću umjesto bih u službenom mailu napisat bi. bez h.
hoću se vozit s berom na biciklu.
ili se rolat po jarunu i jest sladoled.
hoću pogledat film do kraja, a ne žurit se na net.
neda mi se više tražit slike po netu i razmišljat koji bi novi post pasao uz to.
a uopće nisam loše volje. baš obrnuto.
ne želim se više trovat masnom hranom. ali želim otići s curama u mekić i ne imat grižnju savjesti kasnije.
ne želim se toliko izležavat.
i hoću naučit kuhat konačno!
i upisat se na aerobic. da, aerobic, nikakav pilates ili fensi yogu.
želim se družit s frendicama i ne žurit se nigdje.
želim da se svi oko mene smiju. i ja se želim smijati i ne razmišljati o 10 drugih stvari.
ne želim više ništa analizirati ako ne bude kranje potrebno!
želim da mi od plaće do plaće ostane nešto novaca na računu. i ne osjećat se loše ako si ne kupim nove naočale ili kakvu krpu.
želim sve zmazano izbaciti iz sebe. i ponovno vjerovati ljudima.
ne želim se inatiti, nikomu zbog ničega.
želim svijetlu kosu. i kričavi lak na noktima koji se ne paše s ničim.
evo.
p.
i ne želim ovaj tekst proslijediti uredništvu ;)



| - 00:22 - ...waste your time.... (2) | print.... | # |

utorak, 05.06.2007.

kava

Image Hosted by ImageShack.us


ne znam kako da počnem i ne znam o čemu da pišem. mislim da ne znam na koji bi drugi način provodila slobodno vrijeme pa evo ovo je izlaz.
bila sam s mamom u jednomjesečom shoppingu za kuću, toliko mi se nije dalo. ona je cijelo vrijeme nešto pokušavala pričati ali meni se tako nije dalo, i da, bila sam opet namrgođena. to mi je valjda jedna od stvari koje ti se uvuku pod kožu, isto kao i umjetni smješak sa strankama pa pređe na lice i izvan radnog vremena.. al nije to tak često. samo u ovakve neke neodređene dane. na neki način mi trenutno baš paše ovo bljeskanje i kiša, zatvorila sam prozor nakon dugo vremena. čekam dobre serije na tv-u uz kavu. da, nekako sam u zadnje vrijeme počela pit kavu, dobro - nes. baš mi paše. danas mi je jedna simpa gospođa ušla u poslovnicu i rekla: a joj, pa budem se ja vratila kad popijete kavu barem.. kao da pijem svako jutro kavu za dobro raspoloženje, kao da imam ritual kao većina ljudi na ovom svijetu. i baš mi odgovara imati takav ritual, osjećam se kao da mi tada nitko ništa ne može i da ljudi poštuju to moje vrijeme.
bilo je užasno puno posla, bila sama do 11 sati, nisam se stigla ni presvući do kraja radnog vremena tako da sam radila u trapericama - i osjećala se baš super. živciraju me oni ljudi koji kupuju neki bijesni aranžman sa hrpom nadoplata i toplom vodom + katastrofa kompliciranim načinom plaćanja, a jaaaako im se žuri.. prije sam se znala čak i žuriti jer takvi su ipak - face. sada mi je takav gušt kada mi takvi dođu, sa smiješkom ih držim u poslovnici ni više ni manje vremena od potrebnog, dobiti će sve što traže ali ako žele da im bude sve savršeno to će i pričekati.. curka koja nam je na zamjeni je malo spora pa i ne prima baš stranke niti se javlja na telefon, imam osjećaj da je stalno na mailu ili puši ili razgovara privatno na telefon, ali ne smeta me to, baš iz razloga da se meni nigdje ne žuri. inače je skroz ok, mislim da nije jedna od bitch kao većina cura u firmi..
bero je danas opet šutljiv.. jako je čudan nešto u zadnje vrijeme. par puta mi je čak palo na pamet da me vara, barem u mislima, imam čak i predodžbu s kim. i znam čak i razlog. tipično za ženu: postala sam predebela, živčana, trošim previše novaca, ne šminkam se i ne sređujem toliko često. kao ona recimo.. koja uvijek izgleda mrak, taman za njega, još je i mlada k tome.. u subotu je bio vani gledat tekmu i u pivnici s dečkima s hokeja. ja sam ostala doma i kasnije mi je bilo jako žao jer su me zvale i cure i vjenci i pogra na cugu. dobro, s pogrom nebi ni otišla, ali s vjencijem i curama s mora bi! ne znam zašto nisam, bila sam prelijena, a istovremeno se bezveze osjećala da je on vani, a ja doma. i tako negdje oko ponoći su mi došla 2 mms-a sa nepoznatog broja - bero sa nekom hostesom.. na jednoj slici pričaju, na drugoj se zagrljeni slikaju.. odmah potom sam s tog broja odbijala pozive sigurno 40 minuta. poslala sam beri poruku da kaže dečkima da mi ne šalju takve poruke, da nisu nimalo smiješni. tada je on poslao poruku da me zove već 40 minuta i da se javim. javila sam se i tada su počela objašnjenja na što sam ja reagirala - svejedno mi je. valjda je to najgore što sam mu mogla reći, nisam bila očajna i plakala i slično već samo ljuta, prvenstveno na njegove prijatelje, jer kakvo imaju mišljenje o mene i na što su mislili, sigurno ne na beru, kada su mi to slali. znam se i ja zafrkavat, ali ovo mi nije sjelo nikako. zvali su me i oni i ispričavali se sto puta, a ja sam samo odgovarala da mi je svejedno. to očito nije bila dobra reakcija jer su se stvorili pred mojom kućom usred noći, klečali i molili za oprost. nisam bila previše ljubazna. bero je upadao još par puta sa objašnjenjima na koja sam ja uvijek imala isti odgovor. nije se mogao pomiriti s tim da je meni svejedno, njemu nikada nebi bilo itd.. s moje strane je bilo sve ok, baš sve ok.. slijedeće jutro smo otišli na čevape i izdržali da smo si super pa sve do jučer čak. dogovorili smo se da ću doći po njega u 8. rekao je da će najkasnije pola 8, 8 biti doma. čekala sam ga do pola 9 i tada mu poslala poruku. dojurio je za 5 minuta i opet su počela objašnjenja.. nije mi se dalo slušat.. izašla sam na terasu čekajući njega da se istušira. došao je za mnom i tada sam rekla: opet si popio pivu? bez ikakve loše namjere, normalna konstatacija, bezveze. no njemu je to diglo tlak. i cijelu večer ništa od razgovora.. ujutro preko telefona je bio slatkica slatka, no čim je došao na posao nije me ni pozdravio. nakon nekog vremena došla sam do njega, zagrlila ga i pitala šta mu je. odmaknuo se, tipa pusti me, i preokrenuo očima. na izlasku sam mu poslala mail jer mi se nije dalo raspravljati pred anom. od tada me zvao 5 puta ali sve vezano uz posao. i ništa spomenuo za mail.. užasno, užasno je čudan. ne mogu doprijeti do njega nikako, to me s jedne strane živcira, ali s druge strane mi je svejedno. neka se tako ponaša do kada hoće, više ga neću ništa pitati. nabrojao mi je sve planove vezano uz slijedećih par mjeseci. sada krajem 6og mjeseca ide sa repkom u budimpeštu, pa u 9om u rusiju. super, baš mi je drago zbog njega, bar će nešto vidjeti i zabaviti se. za vikend 22og kada smo se dogovorili da idemo na more ipak ide na momačku od frenda s hokeja, zamolila sam ga da upozori prijatelje da ne želim nikakve fotke u zagrljaju sa striptizetom i sl. i sve ok, on si je sve isplanirao. sada je red na meni. ja sam rekla: ok, ja onda idem s irenom na krk, baš super! ili bi mogla do lene u dubrovnik! na kaj je on zafrknuo nosom i sad se kao ljuti!! mislim stvarno je baba! ma sve je to ok, ali ja bi htjela da ako već ima neki problem da mi kaže pa ćemo ga riješiti, a ne ovako kao neki frajer, a u stvari papak. ne znam u čemu je problem. imam 2 varijante. ili mu je dosta mene iz razloga koje sam navela gore + radimo skupa, često prespavamo skupa i nema ništa vremena za sebe osim tog hokeja. ili mu je baš nešto totalno drugačije vezano uz mene i neke moje postupke kojih nisam ni svjesna, recimo jako mu smeta što mu nisam prvom pokazala slike sa broda i pričala mu detalje o ljudima koji su bili sa mnom. uglavnom jako se čudno osjećam. prije kad bi se posvađali ili kada bi bila takva nedefinirana situacija, ja bi plakala pa bi ga zvala i nebi mogla zaspati dok to ne sredim. sada, sada razmišljam o tome ali mi je nekako svejedno i neda mi se trčati oko njega koliko god mi je to užasno glupo i užasno smiješno. jer ne vidi prave razloge za takve ponašanje, iili ako i vidi ne priča o njima.
meni je kod mene problem jedino to što bi stvarno htjela smršaviti jer se ne osjećam uopće sexy i ne uživam kada se sexamo jer si nisam lijepa i ne sviđa mi se moja boja kose ni frizura ni garderoba ni ništa. mama mi stalno govori da izgledam ko da mi je 35.. i to je 'jedino' problem. mislim da sam postala malo sarkastična prema samoj sebi. onak, imam 25 godina, prošla sam puno toga, ali nekako sve na pola. i taj fax i ti ljubavni jadi i prijateljstva i sad i taj posao, sve nekako puca i mijenja se i ne izgleda najbolje. čak se ni ne želim vratiti i živjeti prošlost, samo bih htjela biti normalna cura mirne savjesti i puna ljubavi i razumijevanja.
čula sam se s lenom, već prvi dan je našla posao, slika za neku dubrovačku galeriju. već smišlja gdje da smjesti beru i mene kad dođemo i jedva čeka da mi pokaže taj svoj dubrovnik, nikada nisam bila i jaaako bi htjela, pogotovo sada kad je ona tamo.
idem skinuti lak s noktiju, ne vjerujem da će mi se dati nalakirati novi :) možda sutra, ipak je to težak fizički posao :)



| - 20:41 - ...waste your time.... (9) | print.... | # |

petak, 01.06.2007.

kišobrani, lova, nakit & satovi


Image Hosted by ImageShack.us


sve navedeno gubim gdje stignem.. već pri odlasku znam da ću se vratiti bez barem jedne od tih stvari, kad pada kiša bez dvije sigurno. bero skuplja za mnom nakit, mama kišobrane, lovu na žalost nitko, a satove pronalazim sama. nikome to više ne smeta, jer znaju da me ne mogu promjeniti.
tako sam i ja odlučila ne pokušavati mijenjati ljude oko sebe. koliko god to zvučalo neistinito, svi, baš svi smo mi sebični i sebe volimo najviše, neki više, neki manje. i prilično mi dobro ide, nekako sam mirnija. svijet ne možemo promijeniti pa čemu se onda živcirati.
više nejdem autom na posao. traženje parkinga, kašnjenje na posao, sve me to počelo užasno nervirati. sada svako jutro na bus, pa tramvaj. probudim se dosta ranije jer znam da mi nema druge ako želim stići na vrijeme. čak se stignem i našminkati. i duže spavam. pa bolje i izgledam. na poslu se ne živciram pa me više ni glava ne boli svaki dan. zika šećem obavezno jednom dnevno. bero je takav kakav je, jedan dan jedno, drugi dan drugo, malo se gubi sa svojim razmišljanjima ali ne uzrujavam se. jučer sam u suzama otrčala od njega jer je totalno nedokazan. i smirila sam se već nakon 5 minuta. i nisam ni pomislila na to da bi ga sad trebala zvati ili nešto da se osjećam bolje. nisam ni imala osjećaj da smo se posvađali. tako sam se i ponašala cijeli današnji dan. barem 5 puta me pitao da li je sve ok, da li sam ja ok.. uglavnom, razlog svemu je bio moj pristup novcu. i to da ne želim pitati frendice koje su mi dužne stotinjak eura već nekih 6 mjeseci. neda mu se objasnit da su mi možda ne te iste frendice ali neke druge jesu uskočile s novcima kad mi je bila frka i nikada im nisam iste trebala vraćati, već bi se mi raskusurale na neki drugi način. glupo mi je i ne želim ih pitati da mi te novce vrate jer na njih sam prestala računati onaj tren kad sam im ih dala. i on to ne može razumijeti i kaže da se on osjeća glupo. mislim u čemu je problem? jesu to njegovi novci? a s druge strane još uvijek naš zajednički život gleda kao nešto ne tako blisko sadašnjosti. super sam se nekako osjećala kada mi je to prvi put spomenuo jer se ponio nekako zaštitnički, no kada nije razgovarao sa mnom normalno tri dana zbog toga jer se ON osjeća glupavo zbog toga.. i stalno me ispituje koliko još imam novaca na računu i ovo i ono.. zadnji put kada sam dobila neku stimulaciju odmah sam jasno pohrlila prema dieselu jer sam već mjesecima maštala o širokim trapericama. on me doslovno vukao natrag u poslovnicu! a ja sam mu se čak objašnjavala zašto bi si ja kupila traperice. a opet s druge strane želi da uvijek izgledam super, obleka mu je valjda važnija stvar nego meni.. odmah se sjetim natali do nedavno kako je cijeli njen račun na dinersu bio 'moj' jer danijel nije smio znati da si je ona kupila cipele u robertu za 100 kuna i majicu u amadeusu za 70.. rekal sam si da nikada to neću dopustiti nekom frajeru pa makar me i on uzdržavao! zato me i ima na kraju krajeva, da se osjećam dobro. a ako želi da se osjećam dobro mora poštivati ono što me veseli! s druge strane, da imamo dogovor - ok, ovaj mjesec kupujemo namještaj za dbnevni boravak - pa naravno da si neću kupiti ni naušnice za 20 kuna jer se imam čemu veseliti više. ali ne, on to ne razumije, vjerojatno misli da ću štediti novce još 7 godina kako bi jednog lijepog dana mogli MOŽDA useliti u zajednički stan. i to vam je to. danas poslije posla je čekao 10 minuta na trgu moje pitanje koje uvijek postavim inače bez njega se vjerojatno nebi osjećao pozvanim što ga neki način i razumijem jer je jednostavno takav, pitanje glasi: ideš k meni? umjesto toga sam sjedila u prolazu kod pan peka, pojela pizzu i stavila slušalice na uši. pitao me želim li se prošetati do frankopanske. nije mi se dalo. i on je otišao. i evo, stigla sam nalakirati nokte i napisati nešto.. btw sutra sam model marijani na cvjetnom, prijavila se za natjecanje u šminkanju, pomalo se osjećam ko angelina iz zabranjene ljubavi :)

počela sam ovo pisati kako bih u biti spomenula da mi jutro i nije bilo toliko ravnodušno. lena je otišla u dubrovnik. trebale smo se naći kod nje jučer navečer ali ja sam papčinski instiktivno krenula prema doma. i poslala joj sms da možemo u noćnu šetnju ako je za, da mi se neda biti u zatvorenom prostoru. jer već vidim kako bi to završilo - gledale bi stare slike, otvarale zajednička pisma i svako malo završile ili u histeričnom plaču ili smijehu. htjela sam to izbjeći pod svaku cijenu, jer nikamo nas to nebi odvelo. samo bi bilo i njoj i tini i morani i meni gore. tokom noći odgovorila mi je sms-om da nije vidjela prije poruku, na neki način mi je laknulo jer se ne ljuti, i da kreće sutra u 9 ujutro pa da svratim. tješila sam se da hoću ali negdje duboko sam znala da neću otići. jer stvarno je lakše pobjeći nego se svjesno uvaljati u negativu, to sam naučila od bere. ali, došla mi je laura i odlučila sam da odem s njom do lene, tada neće biti toliki pritisak. lena se stvarno iznenadila kada smo došle, jasno, odmah je počela plakati. rekla je da plače cijelu noć. odlazi iz naših gračana, ostavlja baš SVE prijateljice.. tješi se da je to privremeno, ali ja znam da nije. sva sreća da je matko super dečko i da ima predobru familiju, nešto što ona nije nikada imala. i svi ju toliko vole, s te strane sam presretna zbog nje. sretna sam još više jer znam da ću uskoro vidjeti dubrovnik po prvi put, a i vjenčanje svoje najbolje prijateljice. svi me pitaju da li sam u depresiji. možda sam bila sat vremena u periodu od kada sam otišla od nje, tada sam čak pustila i suzu, ona me nije vidjela, samo me laura u čudu pogledala i raširila ruke sa upitnikom iznad glave: naanaa?? - do vremena kada sam otišla pod tuš i shvatila da se sve to nije moglo bolje odigrati. njoj će biti super, biti će loših dana, još lošijih, ali i onih predivnih jer znam koliko se ona i matko vole. a ako neće biti ok, ipak ja radim u turističkoj agenciji pa se u trenu mogu stvoriti na jugu hrvatske. tješim se ovim ili?

slušam beatles-e i cijeli osnovnjak mi leti pred očima i toliko bi toga sada mogla napisati, dogodovštine lene i mene ali bježim od toga jer ipak sutra ne smijem imati plačne podočnjake :) uf jesam li jaka osoba..

ne mogu a da ne spomenem i vjencija koji mi toliko fali, on je nekako totalno najbolja muška prijateljica, uvijek je kužio i mene i sebe i beru i juru i lenu i sve. ili se samo pravio jer me neopisivo voli(o). tu i tamo mu znam poslati poruku: idemo na kavu? - znajući u startu da od kave ništa. to je vjerojatno ona faza kada padate jedno drugom u zaborav pa više ne znaš što da napišeš pa eto moraš barem nešto. zaljubio se u svoje dijete u koje sam se zaljubila i ja preko mms-a i sada je buissy be roditelj.

juric je isto negdje daleko, kada se čujemo sve je super i sve je 5 ali nema tu više one bliskosti kao prije. volim ga jako i on mene ali nekako me prestalo zanimati gdje je i s kim bio vani, da li se napio i s kim se sexao. možda je i to berin utjecaj..

a nedjeljom popodne, zadnjih par nedjelja, poželim onako u trenirci i japankama otići do sesvetskog kraljevca i prošetati zika sa vinetuom i nalom i čuti što ima novog kod fundelića, svira li 'mali matek' još uvijek bubnjeve u onoj brvnari sa svojim dugokosim razbijačima, jel' mama marija napunila onu veliku zdjelu što stoji na stolu u dnevnom boravku sa 1000 različitih grickalica, da li tata mladen ima kakvu novu lovačku priču i da li se maloj ani barem malo povećalo stopalo da pokušam ući u jedne od 10ak njenih uvijek fensi cipela.. marija, natali, neda, zrinka..

jazz radi dan i noć, a i kada se nađemo pričamo uvijek o jednoj te istoj stvari pa mi to tlaka - ante čačić. makar i njeni ljubavnici dolaze do izražaja u zadnje vrijeme. no za nju i helenu sam nekako 100% sigurna da će uvijek, bez obzira na sve, biti tu. i to mi je super. jer to je ono pravo. ne vidmo se često, ali znamo pričati satima telefonom. lorena se udaljila jer ima dosta problema, totalno ju poštujem. jedva čekam naš neki izlazak, to nam je uvijek dobro išlo. pa makar sjedile na klupicama kod bilog galeba na viru, bez cuge sa vrućim slancima iz centra.

cure s faxa su bile 'preumorne' da mi dođu na rođendan.. vjerojatno im se nije sviđao ambijent. to vam sve govori.. no ne mogu reći da ih ne volim. moj grijeh valjda. gledam na to kako koji dan.

fale mi najdraži ljudi, prijatelji koji su činili mene. sada sam samo nečija cura, nečija osrednja prijateljica. nije mi loše i sretna sam ali ne onoliko koliko bih htjela i mogla biti. trebala bih imati vremena za sve, ali ja s vremenom nikako na zelenu granu.. možda kada bih se malo više potrudila.. ali tada imam osjećaj da se samo ja i trudim pa mi nije teško odustati.





| - 22:37 - ...waste your time.... (5) | print.... | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se