petak, 02.04.2010.

Neke te oči to smrti pogode...

Znate što bi bilo super? Kad bi svi blogeri bili blizu. Da ih mogu redovito viđati i pit s njima kave i slušati ih i smijati se i…svašta.
Blog. Već dvije godine pišem. A, taaaako puno ljudi je nestalo. I, to me živcira. Ljudi jednostavno nestanu iz tvog života! Oke, to je ipak samo blog i Internet i sve to, ali opet…ne volim kad ljudi odu bez razloga ili objašnjenja. Ja bi da se svi vrate i da to bude kul :D. ozbiljno. I, taaaako bi voljela biti u mogućnosti nazvat nekoga koga sam upoznala na blogu i otić popit kavu :D. ne mogu. Bljak.



Što se u mene događa? Ah, da mi je znat spasila bi se! Opći iznered :D! Ali, nema veze. Sigurna sam da će se sve to riješiti. Ne znam kad, ali hoće. I, strah me ishoda, kraja cijele ove priče, ali nema veze :/.
Super mi je to kako se ne vidimo po mjesec dana, onda on dođe do mene i zagrli me. :)
I, onda sam ja cijela…e :D!
Ovo mi se nikada u životu nije dogodilo. Ovo je nezamislivo. Nisam nikada ni razmišljala o nečem ovakvom. U mojoj glavi je sve bilo drugačije. Naravno.
Ali, opet. Iako me to živcira, iako me to zna i rasplakati, iako sam zbog toga ja mjesecima u transu…na neki način mi je drago. :). Uvjerila sam se u to da ljubav postoji.
Iako i nije tako divno, nema veze. Na neki moj čudan, uvrnut način drago mi je što je on tu i što mi je toliko stalo do njega i što on jednim zagrljajem može popraviti puno loših stvari.

Ah, znaaam. Patetično totalno :D. Ali, da. Mislim da sam ovaj put gadno…“zapela“ :D.
Njnjnj. Zaljubila se miss t. Ujea.
U isto vrijeme mi je i drago i nije. I sretna sam i tužna. I, strah me svega. Ali…nekako mi se čini da je vrijedan toga.

Je li to ljubav? Ne bih znala :).


[Još uvijek sve za njega dajem.]