srijeda, 24.02.2010.

Ne pitaj je li pravedno sto nas je prekrio mrak, ni to sto nismo zajedno, pusti suzu daj mi znak...

Avuš. Tu sam, živa sam :D. Zdrava ne. Grlo, nos, blabla -.-. Ali, dobro nema veze. Dobro sam ja :D.
Uf. Nema me baš na blogu. Shame on me. Ma tu sam, čitam, pratim, ali…dobro uglavnom, idemo dalje.
Svašta se dogodilo. A, opet ništa. Ma ima već par mjeseci teški nered u mom životu. I u glavi.
NARAVNO da sam dopustila da to sve skupa previše utječe ne mene. On.
Ne zna bi li ga tukla i zagrlila. Ali ozbiljno. Od kada je sve to skupa „počelo“ nisam baš puno puta blistala od sreće. ALI! Naravno.
Glupi hormoni i piće i nedostatak zdravog razuma dovode do toga da se pokraj njega ponašam kao mala zaljubljena balavica. Sve mu dopuštam, preko svega prelazim. I sve to samo zato što ga ne želim izgubiti. Ne želim da nestane iz mog života. Jer znam da bi tek onda nastalo sranje. Veliko. Nedostajao bi mi on, njegovi zagrljaji, osmijeh, sve. Glupačo >.<.
Duguje mi dosta toga. Za početak objašnjenje. Svega. One večeri prije skoro četiri mjeseca, kada je probudio stare osjećaje.
Želim znati što se točno događa u njegovoj glavi >.<. Najmanje što mi može dati je objašnjenje.

Škola. Ajme. Ocjene. Double ajme. Grozno. Počela sam učiti prije par dana, a do sada me prozvalo osam predmeta. Uglavnom s katastrofalnim rezultatom. No dobro. Knjiga mi postaje sve bolji prijatelje :D -.-. Moram!

Ne znam. Raspoloženje mi ovisi o danu. Ali doslovno. Jedan dan sam divno, super se osjećam, ništa me ne živcira sve mi je smiješno! A, sutradan. Ne bi se micala iz kreveta.
Nered, teški. Ali, dobro. VALJDA će se sve skupa riješiti. Mora. Samo što mi se više ne da čekat >.<.

Nja. Do viđenja dragi

P.S. Da nema njih dvije davno bi ja propala. Hvala vam