Lemarchandova kutija



subota, 09.08.2008.

moj dragi zamišljeno promatra mulj






izgubljen u iluziji prastarih ljubavi
ne primjećuješ kako kraj tebe mirno teče
zlatno lišće ljeta kao rijeka
koja se ulijeva i izlijeva iz moje kose i hrani se
mojim tijelom kao planktonima kao predrasudama
a tvoje neobične priče ispričat ćemo
onima koji će nas poželjeti čuti
znam desit će se to u jednoj izmišljenoj bajkovitoj
zemlji gdje ne konzumiramo antipsihotike ni antidepresive
gdje bijela boja i miris dezificijensa ne postoji
i gdje je svaka ljubav još jedna zelena
travnata livada po kojoj trče razigrani umilni psi
i sve lijepe riječi nižu se u ogrlicu ružičastog biserja
same od sebe i napor nije potreban i svatko razumije
smisao onog drugog i misterij života i smrti
tamo treba otići dragi
ovaj mulj po kojem pužu tvoje nade
zlokoban je do bola
- 20:14 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>