Lemarchandova kutija



petak, 04.07.2008.

oteo si mi jedan dio kolebljivog dijela duše...i umro




polako su nestajale tvoje moći
polako su nestajale tvoje čini koje si bacio na mene
isprane morem izgubile su svoj slani okus
i svaka rana postajala je nespoznatljivi znak
do tajanstvenog puta tvog srca

polako su nestajali tvoji talenti ugušeni mnome
zašto je to tako
kada sam se samo divila ponekad glasno a sada tiho
govoreći crnom da jest crno a bijelom da jest bijelo
neizreciva ljepota tvojih stihova i začudna svježina
tvoje fotografije postala je mrtva

možda si i ti mrtav
jesi li
reci mi tako mrtav
kako je to umrijeti i odreći se sebe samog
da li je to čin pročišćenja ili samo
sebično inzistiranje da tome da si ti moje sunce
a ja tvoj maleni satelit izgubljen u samoći svemira
- 18:42 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>