Lemarchandova kutija



utorak, 13.03.2007.

plesači arogantno zelenog plesa









lijepe li niti srebrne marionetske
lijepo ti pristaju noćas dragi
uz tvoje raspolovljene obraze
baš kao sočne ljetne lubenice
curi slatki osmijeh

lijepog li ledenog proljeća
kada plešu bosonoge plesačice kathaka
od Kuala Lumpura do Selangora
prekrivajući usne zagonetkom
a tvoje ruke pepelom

danas ti se obraćam prvi puta
u pjesmi slaveći tvoj fascinantni um
zapravo vješte prste svirača gitare sa dvanaest žica
daleko od podivljalog tebe samog
smiješim se tajnovito iz vlaka za Osijek

zanimljivo je uvijek gledati te iz kuta
Putnika pješaka nabačenim okom na
ozloglašenu kuću iz koje se ne čuju jauci
samo proljetni vrisak baletnih papuča
u novoj koreografiji bola

lijepog li ledenog proljeća
nisam ni slutila da biti će tako prepuno
i dok kaleži punokrvnog vina razlijevaju se nebom
tako čvrsto te grlim da ne možeš disati ni tren
i veliš moram ići ljubavi čeka me koncert

dok plesači arogantno zelenog plesa
spavaju svoj uznemireni san
čuvam našu postelju
kao najveću dragocjenost



(Kathak je ples kojim se slavi život i osjećaje, brzom izmjenom koraka u pojedinim prizorima popraćenih zvoncanjem dvjestotinjak zvončića na gležnjevima. Osjećaji se prikazuju u devet slika koje znače razdraganost, tugu, gnjev, odbojnost, čuđenje, smionost, strah, ljubav i spokoj.)



- 21:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.03.2007.

jata promrzlih riba









koji je izbor potonulog grada
šutjeti miran kojim slučajem
poremetiti jata promrzlih riba
u lovu na planktone
može li zapravo
koji je izbor gotske katedrale
potonulog rodnog grada
pod nepoznatim jezerom
zarobljene svojim odlukama
gledati vrhove nemirnih valova
i šutjeti
koji je moj izbor
osim povući se u nadrealnu sliku
tek izašlu iz uma mladog slikara
zagrliti luđaka prije obojanih snova
kao krpenu loptu mekoćom trave
može li se to zapravo
ako te svi zaborave onda
si izgubljen mislio si
ali nije tako jer sve dok tvoje
slike dostojanstveno gledaju
umornim očima šarene tragove
neumornih prolaznika galerijom
na tvom trgu prijatelju
trgu tvog imena
dobro znaš nikada
nećeš biti zaboravljen
ni potonuli grad
ni krv u kutu usana grotesknog lica
ni mračna koprena krovova
ni sanjive zidine jer koji je izbor
šutnje osim šutjeti
što je moguće mračnije
- 18:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>