...and is this what we live for

evo ja se vratija cisto onako jer mi je doslo ili sta vec
uglavnom eo jedan post povodom nicega ka i obicno
jos jedna pizdarija mog pomracenog uma...

uscrvale zvijeri ce da nas muce u snovima, a kada se probudimo onda ce zivi mrtvaci bacati na nas teske rijeci prastarih kletvi koje ce nam samo pomoci da brze odemo sa ovog nesvrstanog svijeta punog sranja i lazi...
bića iz davnina nas vrebaju gdje god mi isli jer mi smo ipak oni koi hodaju okolo sa dusama punim grijeha koje oni cekaju da ih muce u tamnicama 9. kruga... u glavama smrtnika se rađaju nove nede za necim sto bi trebalo biti dostojno zivota kojih zivimo...
kako cemo zavrsiti znaji samo oni koje nemozemo pitati, one koji su kada ih tribamo i zovemo nedostupni...
a oni koji su tu kraj nas, koje svaki dan gledamo i slusamo sa nevjericom jer znamo da iz njihovih usta ne izlazi istina
oni samo cekaju svoj trenutak kada ce nas pogaziti u jos jednom od svojih osvajackih pohoda za koje smatraju da su put do savrsenstva i vjecnog zivota izvan zidina ovog svijeta...
pogled u unutrasnjost duse samo govori da si zgrijesio samo zato sto si se rodio i hodas ovim putevima zamaljskim koji vode samo u jednom smijeru...
otkrijes da nista nije namjenjeno tebi i da nista nije namjenjeno tebi osim praznine i samoce...
sve sto se govorilo dok si bio dijete je bila samo jedna velika laz i priprema za putovanje iz kojeg nema povratka
samo je jedna stvar ostala cista i bez grijeha a njeno ime se ne govori naglas niti se sapce jer jednom kada se izgovori onda se osuđujes na mucenje, patnju, bol, tugu...