Nogometno ludilo... Da, i mene je ulovilo!!
Evo da se i ja malo osvrnem na svjetsko prvenstvo u nogometu. Samo da vas unaprijed upozorim, ja nisam jedna od onih cura koje nogomet gledaju samo zbog zgodnih nogometaša i neznaju koja je razlika između ofsajda i zaleđa. Buduci da su nasi davno vec otisli doma, sad mi je ostalo nekoliko reprezentacija koje su moji favoriti: Francuska, Argentina i Ukrajina. Jucer su igrali Francuska i Španjolska. Predobra utakmica... Svi su govorili: Francuzi ne valjaju, oni su za staro željezo, Zidane je star, sta on jos radi u nogometu... E, pa taj Zidane je jucer zabio gol u sudackoj nadoknadi i to predivan gol kao sto je i obicaj za njega. Spanjolci su mozda u skupini bili bolji, ali jucer definitivno nisu nista pokazali. Pogotovo u drugom poluvremenu. I opet postaju tragicari. Kao i na svakom svjetskom prvenstvu. Bas sam bila happy kad su Francuzi pobijedili. Nakon sto su me na proslom svjetskom prvenstvu gadno razocarali, mislila sam da ce i ovaj put. Ali nisu.. Prosli su. A obicno oni za koje ja navijam ne prodju, pa mi je jos vise drago sta su prosli. U subotu u 21 sat igraju protiv Brazila... Tu utakmicu nemam namjeru propustiti. Repriza finala iz 1998. Nadam se da ce doslovno biti repriza i da ce Francuzi proci. Sad ce me vecina vas poceti napadati jer navijate za Brazil. A ma, cijenim svacije stavove.
Ja sam nekad jako voljela nogomet. Prošlo svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji... Znala sam rezultate svih utakmica. Ama bas svih. No, u zadnje vrijeme sam se jako razocarala u nogomet. Pogotovo na ovom svjetskom prvenstvu... Zasto? Zbog suđenja. Suci sude katastrofalno. Evo vam primjeri. Utakmica Australija - Italija. U posljednjim sekundama utakmice sudac sudi jedanaesterac za Italiju. NEPOSTOJEĆI jedanaesterac! Sudac je ocito samo cekao da Talijanima da priliku da prođu dalje. I dao im je priliku, u zadnjim sekundama utakmice, kad Australci vise nisu imali nikakve sanse ni da pokusaju zabit gol. Onda, Francuskoj nije priznat regularan gol protiv Južne Koreje. Gdje je linijski sudac gledao, ne znam... Onda, Brazil - Gana. Drugi gol je bio cisto zaleđe. Linijski sudac je opet ''zaspao''. O utakmici Hrvatska - Australija da ni ne govorim. Drugi gol Australije bilo je zaleđe. Nemojte misliti da krivim suca za neprolazak naših. Za to su si ipak sami krivi. Mada nas izbornik tvrdi da je sudac kriv sta nisu prosli. Mislim, nijedan izbornik ne bi si smio dopustiti da krivi suca za neprolazak svoje reprezentacije, pogotovo u javnosti. Za to se ipak treba netko drugi brinuti.
Nase nije pratila sreca. Protiv Brazila su igrali odlicno, ali nisu imali srece. Bili su bolji, pogotovo u drugom poluvremenu, ali imali su problem s realizacijom. U utakmicu s Japanom usli smo opusteno. Nakon sto su nas svi nahvalili da smo super igrali protiv Brazila, mi smo misli: Japan...ma sta nam oni mogu, mi smo 100 puta bolji... Fulali smo penal. Ne krivim Srnu, desi se. Svakome se moze desiti da ga golman procita. Ali nije trebao toliko zaliti zbog tog penala. Trebalo je ici dalje. No, mi i dalje nismo pronalazili put do gola. Ali glavno da je netko od igraca ili mozda izbornik, nisam sigurna, nakon utakmice izjavio: Da smo zabili penal, utakmica bi zavrsila s nekoliko golova razlike. Da, naravno! No, ta nam utakmica ionako nije bila toliko vazna. I da smo pobijedili s 1-0, trebala bi nam pobjeda protiv Australije jer bi u slucaju izjednacenog rezultata Australci isli dalje zbog bolje gol razlike. U utakmicu s Australijom usli smo dobro. Vec u 2. minuti Srna (ili Bambi kako ga zovu moje frendice) zabija iz slobodnjaka
. Onda nakon tog gola smo se malo opustili i onda sudac sudi penal za Australce jer je Tomas navodno igrao rukom. Nisam sigurna da li je bila ruka ili nije, ali mislim da nije. Znam da je poslije Tomas opet igrao rukom, ali sudac nije reagirao na to. Drugi gol, kojeg je zabio Niko Kovac, zabili smo uz puno srece. Najvise zahvaljujuci australskom golmanu. I onda, u 79. minuti nam Australci zabijaju drugi gol, iz zaleđa. E, onda se sudac poceo igrati s kartonima... Najbolje od svega bilo je to sto je Šimunić dobio tri žuta i dva crvena kartona. Sta je to sucu trebalo znaciti, neznam. Znam samo da je poslije to morao objasnjavati FIFA-i. Ali, FIFA i dalje smatra da je on u redu sudac. A ma! Njihov problem. Znam samo da su suci na ovom svjetskom prvenstvu igraci utakmice. Uglavnom oni odlucuju tko ide dalje. Jedina utakmica na kojoj sam bila zadovoljna suđenjem bila je ona jučer, Francuska - Španjolska. Sudac je kartone poceo dijeliti tek pred kraj utakmice. I svaka cast linijskom sucu kod prvog francuskog gola. Henry je bio u zaleđu, ali lopta je isla Riberyju koji zabija za 1-1. Svaka cast sucu, vecina bi u tom trenutku podigla zastavicu, ali on je pustio prednost. I na toj utakmici, Francuzi su samo jedan gol zabili iz prekida. Meni su takvi golovi koji nisu iz prekida najljepši.
E, sad, da se osvrnem i na Brazil. Mnogi su ih proglasili prvacima 2006. i prije nego je prvenstvo pocelo. No, oni jos nisu ama bas nista pokazali. Protiv Hrvatske su se u drugom poluvremenu totalno izgubili, nisu znali sto ce sa sobom, i samo na srecu su pobijedili. Protiv Australije niti nisu igrali bogzna kako. Japan su pobijedili 4-1 zato jer je Japan puno slabija momčad od njih. Utakmicu s Ganom ne mogu bas previse komentirati jer sam gledala samo prvo poluvrijeme. Ali onaj drugi gol Brazila mi jos uvijek ne ide u glavu. No, i Gana je puno slabija momcad od njih. Iskreno, nije da imam nesto extra protiv njih, ali ne zelim da budu svjetski prvaci. Bilo bi predosadno. Samo bi se potvrdilo ono sta su neki govorili, da se prvenstvo ni ne treba igrati jer se vec zna prvak.
Iskreno, nadam se da ce u sljedecim utakmicama igraci odlucivati o prolazu, a ne suci, jer mi je stvarno dosta toga. Nadam se da ce suci konacno poceti suditi kako treba. Zivim u toj nadi. Samo me zanima utakmica Njemačka - Argentina... Da li ce suci biti naklonjeni domacinima?? Vidjet cemo. Po meni je Argentina puno bolja momcad, Nijemci nisu, kao ni Brazilci pokazali nista posebno. Mislim da bi mi najdosadnije finale bilo Njemacka - Brazil. Opet... Ne, hvala. Nadam se da to necu morati opet dozivjeti.
Ljudi, uzivajte mi, gledajte nogomet, vi koji ste s mora, kupajte se... Ajde, pozdravljam vas... 
Inace, ovaj post pisem po drugi put, da, cijeli post! Kad sam ga prije htjela objavit, jednostavno se srusio sistem. Ali imala sam toliko zivaca da ga napisem po drugi put.
Such a lonely day and it's mine...
You
The words have been drained from this pencil
Sweet words that I want to give you
And I can't sleep,
I need to tell you... Goodnight...
When we're together I feel perfect
When I'm pulled away from you I fall apart
All you said it sacred to me...
Your eyes are so blue, I can't look away
As we lay in the stillness, you whispered to me
Amy... Marry me... Promise you'll stay with me...
Oh, you don't have to ask me
You know you're all that I live for
You know I'd die just to hold you
Stay with you...
Somehow I'll show you that you are my nightsky
I've always been right behind you
Now, I'll always be right beside you...
So many nights I've cried myself to sleep
Now, when you love me, I love myself...
I never thought I would say that
I never thought there'd be
you...
Ležim na plaži i udišem topli morski zrak… Zatvaram oči i zamišljam da si ti kraj mene… Čujem ti glas... Dolaziš k meni i dodiruješ mi kosu... Otvaram oči... Vidim dva najljepša smeđa oka na svijetu... Ljubiš me... Najsretnija sam osoba na svijetu... Sami smo, samo smo mi bitni, ništa oko nas nije bitno... Ni šum valova, ni vjetar... Naslanjam glavu na tvoje rame i osjećam se sigurno u tvom naručju... Odjednom osjećam sunce kako mi prži leđa... Kako? Pa zar nije večer? Otvaram oči... Opet... Tebe nema... Nikad nisi ni bio tu... Sve je bio samo predivan san... Nikad nisi bio tu... Nikad nećeš biti uz mene... Srce mi je u komadićima... Volim te... Znaš to... Ali to tebi ništa ne znači... Tko sam ja da bi tebi moja ljubav išta značila? Ja sam ipak samo jedno nevažno malo stvorenje na velikom svijetu... Zašto bi tebe bilo briga za mene? To sam ipak ja... Umišljena glupača koja je mislila da zaslužuje tvoju ljubav... To sam ja... Valovi odnose poljednje ostatke moga srca koje je bilo jedino tvoje... Ostatke moje duše koja se pretvara u prah... Kad pogledaš u more, sjeti se da je ono sad vlasnik onoga što je moglo biti tvoje...
Kako sam glupa...sta mi sve to treba??
imam osjecaj da ce mi ovo ljeto biti ful jadno... nece biti kao proslo... previse ljudi fali... fali sve sta me nekad cinilo sretnom...istina, imam uz sebe nekoliko osoba koje mi trebaju, ali kad se sjetim koliko sam ih izgubila od proslog ljeta...za vecinu je kriva glupa srednja.. znam samo da nista nece biti kao lani...previse toga se promijenilo...na gore...kad bih samo jos jednom mogla prozivjeti proslo ljeto...ali znam da ne mogu...ono moze ostati samo lijepa uspomena...lijepa, ali bolna...
btw. sretan mi rodjendan... konacno 16...
jedan savjet: bolje da citate onaj post ispod nego ovaj... u njemu bar pise nesto pametno..
Prijateljstvo i alkohol
U mom životu postoje dvije osobe do kojih mi je uistinu stalo... Dvije osobe kojima u potpunosti vjerujem i za koje bih zivot dala da treba... Dvije osobe koje ce uvijek biti uz mene(nadam se)... To su moje dvije najbolje frendice... Jedine me nikad nisu iznevjerile i bile su sa mnom u svakom trenutku.. Skupa smo prosle mnoge trenutke srece, trenutke patnje... Martinu sam upoznala u 5. razredu, a u 7. smo se sprijateljile što nitko nije ocekivao od nas buduci da smo se prije toga mrzile. Jednostavno, nakon sto me prije toga napustila najbolja frendica, sprijateljila sam se s nekim curama, a s njom posebno. Nikad necu zaboraviti sve one trenutke tuge i srece koje smo prosle zajedno. Ja sam nju tjesila kad joj je bilo tesko i ona je mene... Bila je uz mene kad nitko nije...
Marijana i ja smo se znale otprije, a pocele smo se zblizavati tek u srednjoj.. Trenirale smo skupa, ja sam postala golmanica, kao i ona, jos smo i krenule zajedno u razred... Pocele smo provoditi sve vise vremena zajedno i jednostavno smo se sprijateljile. No, nismo bile previse bliske. Posebno smo se zblizile tek nakon jednog događaja. Ona je slavila rodjendan. Meni se iskreno uopce nije dalo ici, ali otisla sam jer nisam htjela da se naljuti na mene zbog toga. I sto se dogodilo? Ja sam gadno pretjerala s alkoholom i nije mi bilo dobro. Tog dijela se uopce ne sjecam. Sve sto znam ona mi je ispricala. Meni se vrtilo i naslonila sam se na stol, kao da cu spavati. I svi su mislili da sam malo cugnula i da cu odspavati i da ce sve biti u redu. Samo jedna frendica je vidjela koliko sam popila, ali ona ocito nije shvacala opasnost tolike kolicine alkohola. Kao ni drugi. Nakon nekog vremena ispovracala sam se. No, najgore od svega bilo je to sto ja nisam reagirala na nikakve podrazaje. Polijevali su me s vodom, ali ja nisam reagirala. Pricala mi je da ju je nakon toga uhvatila panika, ali bila je dovoljno prisebna i pametna da nazove mamu (sto vecina njih ne bi napravila jer bi ih bilo strah da starci ne saznaju da su imali alkohol na festi). Dosla je njena mama i vidjela u kakvom sam stanju bila. Nazvala je moju mamu i nakon toga odveli su me na hitnu. Naravno, zbog moje visine (178cm), a i težine vjerojatno, bilo im je tesko strpati me u auto. Znam da me njezin brat morao nositi, jer ja ne da nisam mogla stajati na nogama, nego uopce nisam bila pri svijesti. Rekla mi je da su je najvise pogodile rijeci njene mame kad je rekla: Da li ova cura uopce jos dise? Trenuci dok sam ja bila na hitnoj i dok su mi ispumpavali zeludac bili su joj vjerojatno najgori jer nije znala sto se dogada. Kad ju je mama nazvala, rekla je da joj je bilo muka javit se na mobitel jer nije znala hoce li joj reci dobre vijesti ili one najgore. Srecom, na kraju je sve bilo u redu. Osim sto me iduceg dana uzasno bolio zeludac i sto sam u ponedjeljak kad sam trebala otici u skolu imala skoro 38 temperaturu. Mnogi ne bi postupili kao ona. Tko zna, da smo bili na nekom drugom rodjendanu, mozda bi me pustili da spavam... Znamo kako bi to zavrsilo. Mozda da se radilo o nekom drugom, taj netko ne bi nazvao roditelje. Tko zna, da je festa bila malo razuzdanija, da je bilo vise ljudi (tada nas je ostalo 8-9), tko zna kako bi to zavrsilo? Znam da sam si sama kriva i da nisam to trebala napraviti, ali kad se vec dogodilo... Sto bi bilo da marijana i njen brat nisu tako reagirali? Ne bih sad pisala ovaj post. Evo, o meni je pisala na blogu, ali nije navela sve detalje. Ja ne znam sto se tocno dogodilo, nisam bila nicega svjesna, samo na faze sam dolazila k svijesti. Ovo sto sam napisala mi je ona ispricala. Nakon toga, od svake druge osobe ocekivala bih reakciju poput: Ne zelim te vise vidjeti, upropastila si mi festu! ili: Sad me zbog tebe mama nikad vise nece pustit van! i slicno. Od njene mame ocekivala bih da svojoj kceri zabrani da se druži sa mnom. No, nisam dobila takvu reakciju. Pricala sam i s njom i s njenom mamom i njena mama mi je rekla da nas to ne smije udaljiti, vec da bismo nakon toga trebale postati jos blize. To se i dogodilo. Postala je jedna od moje dvije najbolje prijateljice. Nevjerojatno je to sto nas je zblizilo. Kasnije smo pocele zajedno izlaziti i jos smo se vise zblizile. I tako smo si svakim danom bile sve bolje. Jucer smo bas pricale o tome kad smo bile vani... Stvarno cijenim to sto je napravila za mene (spasila mi je zivot), ne samo ona vec i svi koji su bili na njenom rodjendanu.
No, cijenim i sve ostalo. Cijenim to sto je bila uz mene kad mi je trebalo...
Sad kazem ovo za obje: Cijenim svaki trenutak kad ste bile uz mene, svaki trenutak kad smo se smijale i plakale zajedno... Za takve trenutke zivim i bez njih ne bih mogla.. Vi ste mi uz obitelj dvije najvažnije osobe u zivotu! Nadam se da cete uvijek biti uz mene, da me nikada necete napustiti jer to bih tesko podnijela... Nadam se da cu provesti jos mnogo, mnogo trenutaka s vas dvije, da cemo zajedno dijeliti i srecu i tugu.
Ovim postom htjela sam reci dvije stvari:
1. Koliko cijenim iskreno prijateljstvo
2. Upozoriti svih da se ne igraju s alkoholom, iako znam da oni koji ovo pročitaju neće to svi shvatiti ozbiljno jer to nisu svi doživjeli.
Ne znam, možda ce vecina onih koji su ovo procitali misliti da sam glupaca koja se jednom u zivotu napila i zavrsila na hitnoj zbog toga pa da sad tu nekome pametujem zbog toga. Rekla sam, oni koji to nisu doživjeli, nece to shvatiti previse ozbiljno. Ja ne želim nikome pametovati, jer ni sama nisam posve svjesna sto mi se to zaista dogodilo prije 4 mjeseca. Da sam zavrsila na hitnoj pola sata ili sat kasnije, mozda bih vec bila i mrtva. Bar su mi tako rekli, kazem, nisam svjesna svega sto mi se dogodilo. Sad, neka svatko ovaj post shvati kako želi. Ne kazem da ne smijete pit, ali kad vec idete pit, barem da znate svoju granicu, do kuda smijete ici a da ne pretjerate i da vam se ne dogodi ovo sto se meni dogodilo. Jer, da nisu pravovremeno intervenirali i odveli me na hitnu, bila bih mrtva. Zato ne zelim da mislite da je alkohol samo zajebancija. Neki to vec i znaju...
Svršeno jeeeeeeee!!!!!!!!!!!!
Evo i mene opet..Konacno!Gotova je skola!!! Prosla sam s 5(prosjek 4,81). do utorka su me maltretirali i ispitivali, ali onda u srijedu su me pustili na miru..osim razrednice..ona uvijek nesto sere jer sam ja jedina u onom jebenom razredu koja se usudi nesto reci sta njoj ne odgovara..neizravno mi je rekla da imam problema sama sa sobom jer sam joj rekla da mi ocjene uopce nisu bitne... a sta se tice nacionalnog ispita iz matematike... treci smo u hrvatskoj!! cudo, svjetsko cudo, buduci da nitko nis nezna, buduci da skoro svi u razredu idu na instrukcije...to je samo dokaz da ima i glupljih ljudi u hrvatskoj od nas, to ne dokazuje da smo mi pametni, makar se ovi u skoli zele uvjerit da smo mi jako pametni i da imamo super profesora koji nas jako voli i jako dobro predaje.. i sad su cijelu scenu napravili oko toga i morali smo se slikat valjda za novine, a mene je tako sram sta sam na slici s razrednicom i s profesorom iz matematike..koje poniženje...
uglavnom, u razredu nas je 15-16 proslo s 5, uglavnom zato jer su svi nazicali ocjene zato jer im starci seru lovu i slicno..inace bi nas mozda 10 proslo s 5.. ja sam jedna od onih budala koja se za svoje ocjene mucila cijelu godinu i kojoj nista nije poklonjeno(makar meni ocjene nisu ni najmanje bitne, i da prođem s 2 ne bi se bunila).. a ma..cu morat natjerat starce da pocnu jest lovu pa ce je onda mozda i srat
uglavnom, u srijedu, nakon sta mi je razrednica posteno digla zivce, pustili su nas da odemo iz one proklete skole. i tako smo ja, marri, romy i jos dva frenda iz automehanicara krenuli po trim stazi za u rabac. prije toga smo kupili 5 litara vina i 2 litre kole, kao mi cemo radit bambus. aha..... ja naravno nisam imala namjeru pit, znaci pet litara je ostalo za marri i romy. i tako, mi smo pomalo isli dole za u rabac, zajebavali se po putu...da nas marri nije usporavala brze bi dosli... bilo je vruce za riknut, jedva sam cekala da se odem bacit u more..ali kad smo se mi spustili, trebalo je doci do drugog kraja rapca...jos nekih 15-20 minuta hodanja...onda smo se nasli s erikom i isli na plazu. dosli smo na plazu i odmah sam se isla bacit u more. bilo je savrseno! mislila sam, bit ce hladno, ali bilo je ok. onda smo se malo przili na suncu (joj kako se grozno danas osjecam, izgorila sam, cak i uz moju kremu od kokosa). cijeli dan nismo se micali s plaze.. pa su dosli marijanin frend i jos jedan lik pa su nas i oni zabavljali... uglavnom, bilo je dobro. bolje nego sta sam mislila.. da, imali smo i jednu cokoladu koju smo dobili u skoli, a do rapca se skroz rastopila. pa smo mazali ljude s cokoladom. uglavnom, ostaci te cokolade su i danas na plazi i izgledaju jako odvratno. a sta se desilo s nasih 5 litara vina? eh, da... romy, marri i ostali su popili litru vina...
ostatak nam se skuhao na suncu pa se vjerojatno pretvorio u ocat jer je bilo kiselo i odvratno kad smo poslije probali pit. napravili smo i neki bambus, bio je odvratan, s toplim vinom i toplom kolom. prije nego smo otisli s plaze, ja sam lijepo prolila 4 litre vina..pa sad, litra je bila 13 kuna, pa vi vidite koliko nam se to isplatilo. izgorila sam na suncu (a svi smo) i sad cu se jos malo pocet gulit 
i tako mi je vruce.. a jos smo se i danas isli malo roštiljat, nismo bas normalni.ali bit cemo sexy... e, onda, trebali smo ic doma.. kako? ma ajmo mi stopirat. dodemo na stanicu, marri, ja i goran. i goran se taman lijepo legne na klupicu da ce "spavat" dok nam netko stane. produ jedno tri auta, nitko nece stat. i onda nam je konacno netko stao. naravno, zato jer je marri stopirala i pokazala svoje sexy duge noge i kovrcavu kosicu pa smo dobili prijevoz do labina. kad sam dosla doma, bila sam na pol mrtva.. nisam se imala snage ni otuširat, ali natjerala sam se nekako.. kako sam izgorila po leđima, topla voda me ubijala..grrrr isla sam spavat u 10 i pol i bilo mi je tako vruce...
ujutro sam se probudila jer mi je bilo preeeevruce! onda smo popodne opet bili na kupanju i navecer van đir i sad sam totalno fizicki u komi...samo da se rijesim crvenila i sve ce bit dobro i da se ne gulim previse 
evo, to bi bilo to, svršila je škola, ne moram nikog vise gledat do 9.mjeseca...suuuper..bas sam happy zbog toga..sad je tu ljeto, spavanje i kupanje i odmaranje od svih budala u razredu i od skole..kako sam sretna sta ih necu gledat skoro 3 mjeseca...
ajde ljudi, pozdravljam vas, uzivajte, ljeto je pred vama, przite se na suncu i pa pa
Broken, lifeless, I give up, you are my only strength...
Osjecam se tako nikakvo zadnjih par dana, par tjedana, par mjeseci... Vec tri mjeseca... Kao da mi je zivot stao onda... Svaki dan proživljavam sve isto... Odem u skolu, tamo me maltretiraju profesori i jebu me u zdrav mozak makar ga nemam. Onda dodem doma, popodne idem na trening, vratim se doma, ako mi se da, ucim i onda idem spavat. I tako... To je moj zivot. Moja rutina. I samo to se desava u mom zivotu. Nista vise... Svaki put kad odem van, nadam se da cu se barem zabaviti... Ne, to je nemoguce.. Uvijek mi bude dosadno za riknut.. Shvatila sam da se vani uglavnom mozes zabavit samo ako se napijes ili budes s nekim. buduci da je sa mnom i s muskim rodom zauvijek gotovo, ostaje mi jedino napit se.. Nisam pila vec skoro 4 mjeseca i bas ne vidim neku zabavu u tome... Svaki dan slusam ljude oko sebe kako govore: Jedva cekam ljeto, nece bit skole, svaku subotu cu bit vani, bit ce suuuper, svaki dan na kupanju... Svi se nadaju da ce im to biti najbolje ljeto u zivotu. Ja znam da meni nece.. Lanjsko ljeto nista ne moze nadmasiti... Uopce se ne veselim ljetu... Za 16 dana imam rođendan... I tome bih se kao trebala veseliti... Ipak cu imat 16 godina i dobit cu osobnu i vise se ne trebam bojat murje poslije 11 sati. Ali meni nije do slavlja. Odlucila sam da necu slavit rodendan, stvarno mi se ne slavi, jer to sta sam se ja rodila nije za slavit nego za plakat. Isprika svima koji su mene zvali na rođendan i koji su se nadali da cu im platit cugu 22.06. Oni koji me poznaju znaju zasto sve ovo. Ja nikako ne mogu reci da jedva cekam ljeto.. Ustvari, cekam. Da se konacno rijesim skole i da ne moram gledat veliku vecinu onih budala u mom razredu.. Dva i pol mjeseca bez njih - raj.. Ili uljepsani pakao? Ma muka mi je vise od svega, zelim se maknut od svih neko vrijeme, maknuti se od te dvoličnosti koju svaki dan gledam oko sebe.. I od nekih ljudi... mozda ce mi biti lakse preci preko svega ovoga... ne ocekujem da ce se moj zivot promijeniti preko ljeta.. ne ocekujem ni da cu naci novu nadu... ne ocekujem ni da cu razbiti tu jebenu rutinu... nista vise ne ocekujem... i da sve bude isto, bilo bi mi svejedno... vise ni ne trazim nista lijepo u zivotu. i da mi se pruzi prilika za srecu, ne bih je prihvatilia... jer nakon svake kratkotrajne srece, slijedi dugo vremena patnje... mozda ne za sve, mozda samo za mene... mozda sam prokleta pa nikako ne mogu biti sretna... ne zelim vise patiti... moja jedina sreca trajala je jako kratko, a nakon nje uslijedilo je 10 puta vise vremena patnje... jedino zbog cega mogu biti sretna su neki od mojih prijatelja i to onih pravih i moja obitelj... mogu biti sretna jer stvarno imam najbolje starce na svijetu... ali sve ostalo... neki ljudi ne zaslužuju srecu... mozda sam i ja medu njima... vjerojatno vecina misli da ne trebam biti nesretna nakon sto je proslo toliko vremena, ali ja si jednostavno ne mogu pomoci... ne mogu tako lako prijeci preko toga... 14 mjeseci ostavilo je golemi trag na meni i...nije tako lako... u tih 14 mjeseci bila sam istinski sretna, ali i veoma nesretna. zadnja 3 mjeseca su samo rutina.. zadnji put kad mi je bilo lijepo vani..za uskrs...poslije toga nijednom...mozda sam si sama kriva za tu rutinu i sve sto mi se desilo, mada neznam kako ni gdje sam pogrijesila..mozda je stvarno problem u meni... svi kazu da nakon kise dolazi sunce...ja ga jos ne vidim... tko zna... mozda ce i meni jednom zasjati... samo sto vise nisam tako optimisticna...
Bas moram pisati taj opis bloga? Dobro, pa... Blog ce, buduci da ga ne pise nitko pametan, biti pun gluposti, mozda mi izleti koja pametna, ali tesko...
