Brak za sve

14.11.2013.

Ja vjerujem u brak. Romantično mi je to, vjerujem u zajedništvo, vjerujem u happy endove, picket fences i sve to. Zapravo, umjesto happy enda bi prikladnija riječ bila sretan početak. Vjerujem u građenje nečeg s nekim koga voliš i ok mi je potreba da to ovjekovječiš na simboličan način. Štoviše, toliko vjerujem u brak da ga želim svima koji se vole i koji ga žele.
Ne bih htjela već kvariti post sa zlim jezicima zbog kojih imam potrebu disklejmati da ne mislim na pedofile, predmete, drveće, životinje i što već. No, to se nekako nametne samo. Jer paranoici umiju da pokvare i najčišće pobude u čovjeku. Najplemenitija stremljenja čovječanstva. Sve uspiju zagaditi. Pod geslom jedine ispravne romantike, ovjerene heteroseksualnim pečatom.

Prije nego krenem o njihovoj romantici, želim još malo govoriti o mom poimanju braka.
Za mene je brak odnos dvoje ravnopravnih osoba koje žele provesti život zajedno. Nije traženje ni mamice ni tatice, nije traženje sponzora, nije traženje domaćice. Za mene brak nije nakupina ispraznih razgovora "što imamo za ručak i jesi li pokupio djecu s treninga". Nije samo to. Nije provođenje odvojenih života, odvojenih ljetovanja, odvojenih škrabica, nije ful emancipacija gdje svatko gleda kako će zajebati onog drugog. Nije ni ropstvo. Nije držanje tri kuta kuće i peglanje nečijih košulja dok on šalta programe. Za mene je brak savezništvo dvije emocionalno zrele jedinke svjesne svojih slabosti koje ne iskaljuju svoje traume jedno na drugom i ne krpaju svoje emocionalne bezdane jedno drugim.
Nije financijsko uzdržavanje jedne strane u beskonačnost dok ona iskorištava to povjerenje.
Brak je lijep. Vjerujem da jest. Vjerujem isto tako da nije ništa manje ljepši ako se vole Ivan i Marin nego Ivan i ja.


Stoga, zašto neki ljudi žele da samo njihov brak bude legitiman?
Promotrimo prvo te njihove brakove, možda to pomogne razumijevanju.

To su ljudi vjerni tradiciji. Kada se znalo tko je glava kuće i tko izvlači remen. To su ljudi koji imaju strahopoštovanje prema batini. Ljudi koje su njihovi autoriteti povrijedili i emocionalno osakatili, učinili ih uplašenima i agresivnima, zatvorenima i ksenofobnima, željnima vladanja ili vlasti nad njima. Ljudi koji muško ženske uloge razumiju u njihovom najkrućem smislu, koji se boje ikakvog odstupanja od tih uloga i društvenih pravila, koji su duboko nesigurni u sebe i zato im trebaju čvrste granice postavljene od strane autoriteta i društva. Ljudi koji su zahvaljujući nesigurnosti, strahu i ksenofobiji ujedno toliko nepovjerljivi da često zabrazde u paranoju i razvijaju sumanute teorije zavjere. Koji se boje izopačenog Zapada i misle da je samo pitanje trenutka kada će pedofili doći po njihovu ili susjedovu djecu. Ljudi kojima su te sumanute teorije njihova stvarnost i koji se osjećaju ugroženo zbog vlastitih kompleksa te nastoje preventivno ugroziti one zaista ugrožene. Kako su im vlastite granice slabe, a mentalni sklop rigidan, to rezultira potpunim miješanjem pojmova i nerazlikovanjem stvarnosti od njihovih projekcija. Takvi su ljudi povodljivi, lako se daju zavesti od proračunatih vođa kao što je Željka Markić, Bozanić i slični.

Ima među njima i jedna meni posebno draga i zanimljiva skupina, a ta je ona koja je nešto obrazovanija, inteligentnija i samim time opasnija. Koja je svjesna da je sramotno javno slijediti Markićku, ali zadržava njene stavove uz standardne disklejmere i stvaranje magle da se radi o njihovim autentičnim stavovima. Ti se ljudi vole rado smjestiti u nekakav centar. Njima su fuj i jedni i drugi, njima je to sve neviđeni prostakluk, a opet će se odati nekom iskrom mržnje i netrpeljivosti prema liberalnoj strani u ključnim trenucima. Ipak ih neće za jezik povući Markićka nego neki neotesani liberal. Ne shvaćaju da je njihova pozicija umjetna i kao takva prozirna. Da se disklejmajući Markićku zapravo slažu s njom i da u suštini uopće i nemaju drukčije stavove, samo ih je sram priznati i žele zadržati kakvo takvo dostojanstvo kao što žele ispasti i drukčiji, posebni, pametniji, oni koji su sve prokužili.

Takvi su mi posebno smiješni. Njihova razdrljena prsa s lančugom su možda skrivena iza crne košulje, ali postoje i jednako su kič.

Jedni i drugi se uzdaju u svoju definiciju braka. Jedini i druge pate jako na tradiciju u pravom smislu riječi. To su oni kojima smeta da je žena spavala s nekim prije njih, koji bi htjeli ganc novu robu. To su oni dase koji varaju svoje žene, ali zahtijevaju vjernost od ljubavnice. Oni čije žene rade svu potrebnu logistiku da bi oni bezbrižno visjeli po kladionicama ili ako su nešto kulturniji po društvenim eventima. Oni koji bi bez svojih žena bili nitko i ništa, zatrpani vlastitim drekom. Njihova je zahvalnost ženi tragično dirljiva. Nešto kao zahvalnost majci s rupcem na glavi koja je odgojila devetero djece svojom žrtvom. Njena je uloga jasna i na toj su joj ulozi zahvalni. Jer im je peglala košulje za izlaske, jer ih je dočekivao ručak na stolu i čiste čarape dok su prljave magično nestajale s poda. Neotesani dječaci koje majčica otprema u svijet čak i kad već imaju vlastitu djecu. Zahvalnost na ulozi žrtve, paćenice. Zbilja, tragično dirljivo.

Kad god vidim ženu koja izgleda deset godina starije od svog supruga, a oboje su u srednjim godinama, jasno mi je što je u pitanju. Ne mora ona svjesno biti saživljena sa statusom paćenice, može biti da jednostavno od toliko obaveza i pokušavanja podmirenja svih potreba svoje obitelji i poslovnih potreba ne stigne umasirati kremu protiv podočnjaka da prikrije ono što se ne može prikriti jer izmučenost i žrtveništvo probijaju i naslage najskupljeg pudera, a često takve žene i nemaju za najskuplji puder. Jer moraju platiti djeci knjige za školu ili mužu dati za pivo i cigarete.

Neću ići u krajnost i spominjati nasilnike. Nije uopće potrebno. Dovoljno se zadržati na pukoj činjenici da u braku kojeg obiteljaši štite postoji podjela uloga koja je za ženu pogubna. Da je takav brak za ženu neodrživ ukoliko želi ostati neslomljenog duha. Pitam se zagledaju li se neki dječarci u srednjim godinama u svoje izmučene žene i njihove bore i pitaju li se ikad kako su i čime oni tome pridonijeli. Imaju li im što ponuditi osim zahvalnosti "sina" požrtvovnoj "majci". Dakako da imaju, samo ne žele. Lakše je biti duboko zahvalan što ti žena skuplja čarape s poda nego ih pokupiti sam. Jer je to tradicija, jer to tako ide. Kažem, zgrozim se kad povremeno ugledam par istog godišta gdje žena izgleda dvostruko starija, a onda se duplo zgrozim kad muškarčine krenu prodavati priču da oni dostojanstvenije stare jer tako priroda hoće i krenu mlatiti gloginjama po tuđim hormonima. Ne, neće tako priroda, hoće tako propadanje žene u braku kojeg podržavaju tradicionalni tipovi.



Često su te žene ljute na feminizam. Njihovi muževi ljuti su iz posve drugih razloga, najčešće straha. One su pak ljute jer misle da je feminizam skrivio što moraju raditi i "pravi" posao i kućanske poslove. Nije. Kriva je podjela uloga. Krivo je što će muškarcu kojem je stalo do tradicije valjda otpasti muda ako uzme usisavač u ruke. Ona muda koje ima samo kad treba mlatiti po pederima, a ne i pomoći ženi. Feminizam nije dovršio taj posao, nije uspio u većini zemalja da muškarci krenu zaista vrednovati brak kao zajednicu dvoje ravnopravnih osoba. Pogotovo na ovim prostorima gdje je žena majka kraljica ideal. Gdje se žena vrednuje više što je veća žrtva.

Neću opet spominjati da su žene najglasnije nositeljice patrijarhata, to je odavno poznata stvar. Zadržat ću se samo na izopačenoj viziji braka koja se nije uspjela redefinirati ni dan danas iako se barem napustila potreba za imanjem ganc novog himena. Tu izopačenu viziju braka nastoje očuvati obiteljaši. Sve ciljajući na jeftini sentiment i strah jer tako se dobivaju bitke, prljavo i nisko. Sve hraneći paranoične glave teorijama zavjere o izopačenim pederima koji dolaze po našu djecu.

Jasno mi je da se muškarčine razdrljenih prsa koji na Facebooku postaju histerične postove o ugrozi braka i zapadnjačkim perverzijama, boje da ne izgube sigurnost svog toplog doma u kojem su kraljevi i u kojem žena drži sva četiri kuta, a i onaj vanjski jer treba zaraditi za kruh. Pederi će omalovažiti njihovu svetu zajednicu sklapanjem svoje, naravno. Pederi će rasturiti njihov topli dom i biti krivi kad im žena ne bude davala pare za kladionicu ili peglala košulje za sastanak s ljubavnicom.
Boje se oni i lezbača i pedera i feministica, oh koliko se samo boje feministica i njihovih već spremnih lomača. Suza mi je kanula na tipkovnicu. Gaće, oprane od ženine ruke, im se tresu pri pomisli da ih feministice privedu nekakvom sudu pravde i bogpitaj što sve njihove paranoične glave nisu u stanju zamisliti. Valjda naprosto nikad nisu vidjeli svijeta gdje ljudi žive normalno, ljube se, vole, dišu nesmetano i nitko nikog ne pali na lomači, jedino još kod nas postoje lomače. Ali ne priječi to paranoike da sanjaju o progonima dok ih sami vrše, posredno ili neposredno.

Pozivaju se i na romantiku kao ekskluzivu hetero braka. Romantično je imati ekskluzivno pravo na brak. Ipak se u heteroseksualni brak isključivo ulazi iz ljubavi, a ne zato što je ona ostala trudna, što je njemu možda to jedina prilika da jebe besplatno do kraja života ili barem prvih deset godina braka, što netko treba mamicu ili taticu i tako redom.

Svi ti ljudi su svakom iole razmišljajućem biću u stanju zgaditi brak. Srećom, brak nije njihovo ekskluzivno pravo. Slobodno neka svoje perverzne odnose unutar četiri zida nazivaju brakom, to ne umanjuje moje poimanje braka ni moju želju da se ubračim s onim koga volim i da se poštujemo i budemo partneri, a ne ovisni jedno o drugom iz ovih ili onih razloga. Ukoliko sve te mačo hetero gadosti nisu uspjele meni zgaditi brak, ne vidim zašto bi ikome gej brak zgadio njihov brak čak i ako ga možda smatraju gadošću.

Ukoliko ja mogu voljeti svog muškarca unatoč svim bijednim izlikama za muški rod i ukoliko mogu odvojiti naš brak od prosječnog heteroseksualnog braka nekog troglodita s nekom paćenicom, ne vidim zašto bi taj troglodit bio ugrožen brakom dvije žene ili dva muškaraca ma koliko ga spolovilo svrbjelo na spomen njihovih brakova.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se