Snovi

08.10.2013.

Kiši danima. Spustila se jesen u ljude. Nemam volje da dovršim rečenicu, već dugo. Da napišem nešto reda radi tek. Mislim da sam umorna i da su se neki snovi isprali, ofucali, dotrajali. Snovi najčešće vrede tek kad s tobom osede. Nema tog sna, da odmah potpišem.

Stvar s dobrim odlukama je da one nikad nisu i one iza kojih slijedi euforija. Euforija je laka, primamljiva, suviše je nalik sreći da bi je mudro izbjegao. Euforija je precijenjena.
Dođe to vrijeme... Kad sebi priznaš svoje limite. Konture vlastite ličnosti. Koje ipak nisu toliko slobodoumne i rastezljive kako je neka ranija mladost mislila. Koje su prepraktične da bi dopustile let. Jer, let je u tvom vlastitom sistemu vrijednosti, precijenjen. Iza njega uvijek slijedi prizemljenje, a ono ponekad uključuje i lomove, a lomovi bole svakom južinom.

Izoštri se s vremenom right and wrong, smisao za to, gut feeling da skratim priču. Razjasni se sve. I sve je teže šaptati sebi o samo još pet minuta jer prošao je i vlak i stanica i promijenio se krajolik, dozidale se nadogradnje, ništa više nije poznato, a san je dislociran.

I nema neke velike sreće ni tuge u tome. To je tako.

Svi mi ipak, ma koliko nam traganje i opsesija srećom pa i tugom, bilo u srži, poznajemo sebe na kraju dana. Svoje granice. Ne postoje uvijek dobre i loše odluke, nekad je samo stvar u lošima i lošijima. Sve je to izvor prevelike tuge kad si jako mlad. Vrištiš u sebi o nepravdi i potičeš junake da idu za svojom srećom. Istina je... Što ti uopće znaš o njihovoj sreći? Ono što ti je servirano? Jer svaki junakov san je nužno i njegova sreća? Jest, u crno bijelim filmovima u boji. Tamo je sve tako plošno. Imaš nesretnika koji ima loš brak ili neki skriveni talent pa se oslobodi slikajući u podstanarstvu.
Malo će tko spomenuti da ljudi zapravo vole i cijene svoju rutinu čak i kad je dosadna i predvidljiva, da sve ono što se posprdno naziva malograđanskom srećom i jest neki oblik sreće, ako ne već sreće, makar zadovoljstva.

Da čovjeku uistinu ne treba toliko puno koliko si sam nameće po nekom vanjskom diktatu, a sasvim sigurno ne mora uvijek biti zadovoljan. I da previsoki let može spržiti krila i da nije svatko baždaren za let i da na koncu konca, nije svaki let sretan let. Ima i onih gdje ima stradalih. I da je sasvim ok u zadnjem trenutku vratiti se doma i gledati tv ma što svi mislili o tome. Naravno da će klinka u meni posprdno zaključiti o limitima i limitiranima, ali bože moj, ponekad uistinu ono što želiš i nije ono što ti treba.
A ponekad se putem i promijeniš. Ostane jecajući ego koji bi si rado priskrbio sve to što si ti nekoć silno htjela, ali ti više ne želiš. Ili ne možeš. Svejedno je. Ima tih nekih situacija kad je sve tako primamljivo i blještavo i znaš koliko je lako utonuti u to, ali odjednom je sve i tako pogrešno i to više nisi ti, to više nije to. I nije ta promjena uvijek sretan trenutak. Zavukla bi se u prošlost kao u najsvemoćniju utjehu, ali ne ide. Možeš se samo još malo praviti da nije baš tako i to je sve.

Ponekad je i let ono što te zarobi, gore od rutine. Ponekad ne uspiješ dosegnuti sebi nametnut standard jer je u njegovom temelju nešto duboko pogrešno. Ponekad nije bitno ni saznati što. Nije bitno otkriti zašto se padobran nije otvorio. Dovoljno je da nije.
Ljudi misle da je najgore nemati snove. Nije. Ima daleko gorih stvari koje si mogu zamisliti. Ironija je kad shvatiš da si u svom nepripadanju uspio nepripadati i onima koji ne pripadaju. Da ljudi uglavnom ne razumiju. Ni kad imaš snove ni kad izdaš snove, ni ama baš ništa. Zato šutiš. Jer najteže je čuti izraze suosjećanja u trenucima kad i sama žališ, ali znaš da je tako najispravnije. Ne želiš riječi. Kvragu i riječi. Zapravo, ništa. Postoji vrijeme za ljude i vrijeme za sebe, a ovo je vrijeme za tebe.

Danima eto kiši. Opralo je godine i godine i sve je jasno. Odluke koje donose mir gotovo nikad nisu one kojima se plješće i koje mame suze radosnice. Ni sve ostale suze.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se