Blast from the past

09.04.2013.

... I'm glad you stood in my way



Godinama je već tu, accessories shop prepun špangica, rajfova, ogrlica, torbica i šalova. Ni ja se više ne sjećam da je na njegovom mjestu jednom godinama bila sićušna kavana s glomaznim smeđim foteljama i stolovima na koje bi taman stale dvije čaše i kutija cigareta. Tamo je jedna pokojna živahna staričica svaki dan ispijala kavu, tamo su sjedili muškarci u srednjim godinama, uvijek ista klijentela, ista konobarica, ista lica kojih se više ne sjećam, a znam da su među njih jednog proljeća upadali student i studentica, da ju je on čekao da se otpute na predavanje i da mu je ona krala cigarete i da se sad to već ne nazire ni u odsjaju naušnice na mjestu gdje se prolila jedna koka kola.

Nisu bili neki prijatelji. Prema njenoj strogoj kvalifikaciji prijateljstva sedam godina unaprijed, nisu uopće. Niti išta više, kamoli manje. Ona je uvijek pomalo patila što nema starijeg brata, a on joj je bio dovoljno nalik da se pored njega osjećala kao kući iako su realno samo dijelili klupu na nekim predavanjima na kojima su crtali karikature profesora i tiho se gušili od smijeha, ispijali kave i pričali o čemu već studenti pričaju. I dalje ne bi ulazila u detalje jer oni su ionako ostali u crvotočinama vremena gdje je ostala gostionica i cijela jedna sezona fornetta, vijugavi obrisi na klupama, način na koji bi nagnuo glavu i izvio usne u dobroćudan podrugljivi smiješak, hod i držanje kojeg je kasnije uočila na nekom posve drugom... Sve je ostalo tamo, nadohvat, čak i kraj.

Ponekad bi se ona sjetila i tad bi se bila zaklela da je on jedne nedjelje nestao u kvartovskom dućanu i više se nikad nisu vidjeli. Ostalo bi to tako da negdje iz nepouzdanog sjećanja nije iskrsao taj propušteni poziv dva mjeseca nakon nestanka.
Nije se javila.
I ako bi radila listu svojih regrets, njih bi uistinu bilo malo jer malo je stvari koje vrijeme nije oštetilo neumitnošću gorčine koja prati iznenadne rastanke, ali taj propušteni poziv bio bi jedna od tih par stvari na listi. Vidjeli su se možda jednom kasnije u okolnostima neprikladnima za pozdrav ili je ona jednostavno projurila; to sjećanje je zbilja nepouzdana stvar...

Našla je njegov profil na jednoj mreži sedam godina kasnije i nasmiješila se. Jer je isti. Potom ga je zatvorila i prestala misliti o zadnjoj kavi koju nisu popili.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se