<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Kolovoz 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (6)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (4)
Kolovoz 2006 (8)
Srpanj 2006 (6)
Lipanj 2006 (10)
Svibanj 2006 (7)
Travanj 2006 (4)
Ožujak 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

na ovom blogu možete čitati o :

životu i djelima jedne psihopatice koja će ući u povijest ( samo trebam još smislit kako... )
o njenim prijateljima koji joj pomažu radit sranja , ukoliko je ne gnjave
o tragičnim ljubavima ( ni Shakespeare , ni sva trojica Grčkih tragičara mi nisu ravna =))
ma , o puno gluposti ;)

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


neke važne web staranice :

Bayern Munchen
FIFA WORL CUP
nogometni magazin
Stephanie Meyer - majka Sumraka , sve o knjigama

utorak, 11.03.2008.

all in one =)

Evo mene !
Nisam duuugooooo pisala novi post. Počela sam par puta , ali nikad objavila…
Sad će ovaj post se sastojati od par manjih postova ..
Možete komentirati svaki posebno ili sve zajedno …
I , da, hvala na komentarima iz prethodnog posta
Evo što se događalo u zadnjih mjesec dana :




Preživjela Valentinovo & razbijanje naočala
Svi ste vidjeli koliko sam cvilila o toj mojoj depresiji za valentinovo .
A na kraju i nije sve ispalo tako loše….
Ako su neki pomislili da sam si našla nekog u tako kratkom vremenskom roku - nisam.
ali da sam doživjela određeno prosvjetljenje – jesam !
ružičaste naočale koje sam nosila i koje su mi davale tu lažnu sliku o onom nesretniku za kojim sam mjesecima plakala napokon su se razbile o pod!
Na kraju ispada da on ipak nije osoba kakvom sam ga smatrala … mislila sam da on više drži do prijateljstva i do osjećaja svojih prijatelja .
Nakon toliko postova , nakon toooolikooooo suza i uzalud potrošenih riječi , napokon mogu reći sa ponosom : preboljela sam ga !


Trebali su mjeseci ali uspjela sam. Podigla sam se i krenula dalje …
A sve vezano uz njega je jednostavni nestalo , kao da nikad nije ni postojalo. Znam da je to još tu negdje , ali da se napokon spremilo u sigurno sjećanje i jednom , kada budem bakica , ima da se smijem svemu tome…
Evo, on je sad za mene zauvijek ispričana priča , poglavlje u kojem sam napokon stavila točku na zadnju rečenicu!





Štrajk
Svi ste čuli za onu „proleteri svih zemalja ujedinite se ! “
Naši školski kolege iz vukovara su prosvjedovali protiv previsokih cijena mjesečnih karata . pa , evo , i mi baranjci se sjetili da to napravimo.
Sve je počelo u utorak , 26.2. kada su nam rekli da svi ne idemo na prva 2. sata.
Školsko igralište je bilo punooo. Svi su izašli van.
Na kraju je ispalo sranje od toga : štrajkali smo a da prije toga nismo panturistu ni rekli naše zahtjeve… ugl , ispali smo budale …
Novi štrajk bio je zakazan za 3.3.
Kad smo došli ujutro u školu . čekalo nas ne baš ugodno iznenađenje : ni pola njih od zadnjih put nije izašlo van ! na igralištu je bilo tek nekoliko grupica. Da li je ostale jutarnja hladnoća ili pak prijetnje profača neispričanim satima spriječila da nam dođu , nismo saznali.
Ali pojačanje je stiglo : 2. sat su nam se pridružili gimnazijalci. Samo , nakon par sati hladnoće , odmah su se razbježali po kafićima ili otišli kući…
Kasnije su došle i sve 3 televizije .
Iako se svi „proleteri „ nisu ujedinili , postali smo slavni, hehe
Ukoliko do petka ne čujemo odgovor od panturista , u pon je opet zakazan veeeelikiiii štrajk , i ovaj put će sudjelovati sve 3 škole i to zajedno ( mmmm , tehničari , gimnazijalci i ovi naši svi na jednom okupu :P )
No , od toga nije bilo ništa , jer su , tobože dogovorili da će nam sniziti cijene karata za 40%... a ja se baš veselila gledati sve te komade ( ukoliko se mogu uočiti u moru škarta )



Anđeli su ( opet ) dobili krila
Jutarnji štrajk je bio zanimljiv ali pravo zlo je tek slijedilo : županijski lidrano !
Mene i Fify je vozila naša raska . a da stvar bude još gora , sa nama su išle još 2 profe iz hrv. Osim što smo se mi nazad gužvale , ove naprijed nisu zaklapale usta i trudile su se pobijediti u dvoboju protiv ( iole preglasne ) kubanske glazbe…
Nakon dolaska u našice , i kratkih govora ravnatelja škole i gradonačelnika našica , počeo je lidrano. Sjećam se kako su rekli : nadam se da će te napustiti našice sa osmjehom.
Prošle godine sam bila sama jer je Alex zakasnila na bus , a bila je tamo i naša dramska i dramska iz gimnazije . sjećam se da sam ko malo pseto trčala malo za jednima malo za drugima jer me moja draga mentorica napustila i odlutala svojim putevima.. kad je moja prošlogodišnja anketa prošla , bila sam sretna .
No , “čašica ili boca . problem ili ne ? “ mi , iskreno , i nije Bog zna kako prirastao srcu.
Još tvrdim da su anđeli moji životno djelo , jer , oni su ipak bili moj izlaz iz krize, označili su jedno poglavlje u mom životu. Otišle smo u učionicu gdje je trebao biti okrugli stol za novinare. Ovaj put je bilo krcato – što zbog osječkih novinara , što zbog urednika časopisa ili svih ostalih. Bilo je ugodno vidjeti par starih lica .
Slijedio je trenutak istine : počeli su čitati imena radova koji su prošli dalje.
Frendica je prošla! No , nije bila happy jer je njoj bila draža pjesma.
Ali u moju korist povijest se bila ponovila : opet su na kraju kao 5. rad pročitali ime mojih anđela. Bila sam tako sretna !
Ostatak dana mi se osmjeh nije skidao sa lica.
Za kraj smo gledali scenske nastupe . od ovih samostalnih je bilo par dobrih i par katastrofalnih i glupih!
Ali oni skupni su bili fora.
„putovanje u plavo “ je fakat zaslužilo daljnji prolaz. Bili su jako zanimljivi.
„fency“ , koji je bio toooooooooolikooooo hvaljen na općinskom , sada je pokupio samo negativne kritike jer su glumci bili pa , malo ( više ) zajebali. Bilo mi je žao glumaca , ali mi je bilo i drago – pa zbog njihovog fantastičnog prvog nastupa su svi nastupi naših bili sranje ! e, pa istina je da se sve vraća i plaća ! a ove godine je žiri bio extra glup …
A „djed mraz iliti božićnjak u začaranoj šumi“ je bio vrhunac večeri. Oni super sexy pahuljci ( dečki u bijelim tajicama i minicama XD ) i djedica pijanac su fakat bili odličan spoj za smijanje do suza …
I tako su moji anđeli po drugi put dobili krila!





Na kraju duge . . .
Sjećate se kad sam pričala o P.S.Volim te ?
E, pa ovo je nastavak. Zapravo , nije , jer su tu totalno novi likovi.
Riječ je o dvoje prijatelja : rosie i alex. Najbolji su prijatelji od djetinjstva , i baš kad su postali teeniji , alex mora u ameriku. Rosie mu se trebala pridružiti , ali dolazak njene kćerkice katie će je ipak zadržati u dublinu.
Prijateljstvo i dalje traje unatoč godinama razdvojenosti i novim „ljubavima“ koje uvjek završe katastrofalno!
Ali oboje imaju jednu veliku tajnu a to je da su zaljubljeni u ovog drugog a to su pokušali prekriti onim brakovima u koje su se upuštali.
Na kraju je i Katie shvatila da voli sve ove godine svog prijatelja iz djetinjstva : tobbyja ….
Dakako , kakva bi to knjiga bila da nema happy endinga : rosie i alex su završili zajedno kao 50 godišnji starci.
Alex je još prije postao doktor , dok je rosie učila mijenjati pelene . nakon niza poslova , i katastrofalnih veza sa šupčinama na kakve mi cure najčešće naletimo , napokon se bila odrekla muškog roda i ostvarila si najveći san : otvorila vlastiti hotel . a i alexove žene su bile kučke koje su umirale od ljubomore zbog njegovih osjećaja ( iako su mislile da su samo prijateljski) prema njegovoj naj frendici.
Na kraju knjige se ipak moramo zapitati : želimo li da se i nama dogodi neka slična priča ?
Ne mislim da budemo dugo godina zaljubljeni u našeg prijatelja iz djetinjstva , nego , da tako tapkamo u mjestu , da lutamo bez cilja, sreću tražimo u drugima dok svi drugi vide da volimo i da nas voli netko drugi.
Želimo li potratiti cijeli život na krive ljude i sa njima ( ili , još gore , u njima ) tražiti sreću i zavaravati se i lagati samima sebi ?
Želimo li naći tu pravu ljubav kao starci ? neki bi rekli bolje ikad nego nikad , ali , mislim da je to malo glupo. Pogotovo ako izgubite vjeru u ljubav nakon još jednog neuspjeha . Nije li onda bolje biti sa onim s čim si , i šutjeti i trpjeti , nego odreći se toga , možda tražiti ono pravo , a na kraju izgubiti i ono što se ima.
Iskreno : ukoliko se uskoro i meni ne dogodi nešto lijepo , mislim da ću i ja poput rosie odustati ! Bolje ću potrošiti život na posao i to , nego na uzaludnu ljubav , jer , glupo mi je naći to kao smežurana starica.




Na razmišljanje me navela slična situacija , u kojoj sam se tek trebala pokazati , no , imam osjećaj da sam odustala.
Da mi je stalo do njega – oooo , da , je ! možda i malo previše kad razmislim s obzirom na intenzitet našeg poznanstva i prijateljstva…
Nije mi jasno zašto sam se tako lako predala kad su počeli srati protiv mene i njega…
Možda me strah da probam nešto s drugom osobom nakon onog kraha zadnji put… Možda me strah da ne bi bilo sličnih sranja koje uzrokuju nesporazumi i „prijatelji“ kao kod rosie i alexa.
Možda je i mene i njega strah. A dakako , tu su i glasine da sam sa svojim prijateljem , što ne da nije istina nego je sranje nad sranjima. Totalno me bacilo u depru kad sam pričala sa frendicama i kad su mi rekla što ako je ovaj čuo da si sa ovim pa je onda odustao? Jedna sam suzdržala suze !
Samo , jedno je sigurno : ja neću uvijek popuštati i odricati se svojih snova i želja kao što je to radila rosie…
Najviše me pogađa spoznaja da je ON već odustao od mene …. Tj , da se on predao …
Ima li se onda smisla vratiti u borbu ?
Ili opet biti budala i igrati na sve ili ništa ?



Samoubojstva
Ooo , ovo je isto obilježilo jedan cijeli tjedan!
Prvo onaj dječak iz Varaždina , pa onda ona ženska iz Našica…
Još tijekom mog Internet istraživanja sam pročitala da samoubojstvo djeteta za koje se čuje može izazvati lančanu reakciju , pa da i druga djeca to naprave. Iskreno : čudi me pomalo što nije bilo još koje ….
Ali , to nas tjera da razmislimo , pogotovo one starije : što je to što može natjerati tako mladog čovjeka da digne ruku na sebe ?
I to u toj drastičnoj mjeri da završi priču i prije nego što ju je počeo pričati i živjeti….
Ima dana kada sve nas lovi depra i kad svi poželimo da nas nema i da sve to završi , ali , nikad u toj mjeri da si tako nešto napravimo….
Nadajmo se da se to neće ponavljati nego da će osobe potražiti pomoć ili vidjeti smisao života i naći neki cilj da i natjera da još ostanu tu i da imaju razloga živjeti…
Iako se i sama pitam : koji je moj razlog , tj cilj :S




STARDUST
Ovo je naslov jednog fora filma kojeg smo gledali pod engleskim..
Treba naglasiti da je to bajka koja radnju započinje sa par različitih životnih priča…
Sve počinje kada mladi znanstvenik bježi preko zida u susjedni začarani svijet.
Tamo ima one night stand sa djevojkom ( a ispada na kraju da je to princeza Una ) , a 9.mj poslije dobiva sina.
Kad sin Tristan odraste , zaljubi se u jednu kučketinu, Victoriu. Tijekom njihovog noćnog piknika , pada zvijezda u taj drugi svijet , a ona želi da joj on donese tu zvijezdu pa će se udati za njega…
Kralj te zemlje je na smrtnoj postelji , a kako još nije odlučeno koji će mu sin biti nasljednik ( a prinčevi se moraju međusobno poubijati , a onaj koji ostane zadnji će biti kralj ) on uzima svoj medaljon i baca ga , a on pogodi tu zvijezdu koja pada na zemlju.
No, njezin pad su vidjele i zle vještice koje žele pronaći zvijezdu te je ubiti i pojesti jer tako će dobiti nazad vječnu mladost.
Normalno je da se Tistan i zvijezda Yvine sretnu i dok putuju da frcaju iskre među njima , a usput ih gnjave vještice i razna druga bića.
Kao i u svim ostalim bajkama , ovo dvoje završe zajedno.
Iako je i njih zamalo rastavio jedan nesporazum.
Čudno je što mi cure tako lako padamo u depru kada shvatimo da nas dečko ne želi.
Kraj je bio ljigavo sladak : završili su zajedno i nastavili živjeti u zvijezdama , jer , onaj tko ima srce zvijezde nikada ne umire…


A na kraju me to još više bacilo u depru jer sam shvatila da se tako nešto meni ne može dogoditi… ipak , bajke se ne događaju … zapravo , događaju se , samo ljudima oko mene , ali nikad meni!
A nije mi ni jasno zašto su nam cijelo djetinjstvo pričali bajke o tim sretnim ljubavima s tim happy endinzima kada je to samo laž i iluzija… a što ako su neki nastavili vjerovati u to i kad su odrasli ? Možete li zamisliti kako će tim ljudima biti kad shvate da cijeli život su tražili to što ne postoji? Da su odrasli u bolesnoj iluziji za tom jadnom ljubavi koja je ionako samo mazohistična iluzija koju budale koriste da imaju razloga plakati. . .
No , u svakom slučaju , Stardust je fakat kjut film…. A tek da vidite glavnog glumca ;)

Danas smo pod engleskim odgovarali na neka pitanja o filmu. I bilo pitanje što bi ste promijenili u filmu. A kako sam ja već prije srala da je kralj presladak , profa je namjerno mene prozvala da pročitam. Moj kraj bi bio da je Yvine umrla , da je prešla zid između 2 sveta i postala zvjezdana prašina , a da se Tristan vratio kučki Victoriji i da su živjeli zajedno , više-manje sretni. Mislim , ko bi mogao i smisliti sretniji kraj da mu je prije pola sata čovjek u kojeg ste možda zaljubljeni hladno okrenuo leđa?
Ali profa mi popravila raspoloženje! Dala mi je jedan dobronamjeran savjet : da nikada ne pišem bajke XD
A ako budem pisala , da budem sigurna da to njena djeca nikad neće čitati , hehe ….



Persone – naše maske u predstavi života
Iz psihologije smo radili o ličnosti i pisali test.
Dok smo pisali šverc , naišla sam i na objašnjenje riječi persona – to su bile maske koje su nekad nosili u kazalištu.
Budimo iskreni : pa mi svaki dan glumimo! u svakoj situaciji sa drugom osobom nosimo drugu masku.
Nekad samo stavimo masku sa smajlićem i sa njom provedemo cijeli dan koji nam je možda živi pakao i kada nam dođe da se rasplačemo.
Tu nastaju problemi. Možemo se zabuniti pa staviti pogrešnu masku ili ih pobrkati ukoliko naš izbor postane prevelik.
Ili još gore , mogu vam maske srasti i da na kraju zaboravite tko ste zapravo…
Hmm , izgubila sam nit…. Ukoliko se sjetim , javim vam jos…




Zašto muškarci vole gadure
Ovo je naslov knjige koju trenutno čitam…
Fora je !
U njoj autorica govori što rade predobre cure koje puštaju dečkima da ih gaze i gadure koje same određuju pravila i za kojima muškarci lude.
Kad je pročitam do kraja , stavim vam svih 100 načela privlačnosti.





SRETAN ROĐENDAN!!!! Mojim ribama :D
Evo ,za kraj imam da čestitam par rođendana , za slučaj da se više neću javljati , hehe




Počnimo od onog jučer
Sike , sretan rođendan !!!!!!!
Drago mi je što je odbrojavanje uspješno došlo do 0 ;)
I sretno sa XXXX ;)


Sljedeća riba je Ado kojem je sutra rođ!
Eh , i ti ćeš tek 17 , hehe , buuuuhuhu !
Hehe ;)
Happy Bday


13.3. ima jedan poseban rođendan .
Malo neobično , pomalo i opičeno , ali hajde :
MOJ BLOG ĆE PROSLAVITI 2. ROĐENDAN :D :D :D :D :D :D
Kad vidim koliko je vas počelo pisati blog pa odustajalo , mogu sa ponosom reći da je moj blogek dost dugo i izdržao :D
Nadajmo se da ću ubuduće češće pisati i da će do 3. rođendana preći 100.post…



Nadajmo se da ću prije sljedeća 3. rođendana napisati bar jedan post , ali , za slučaj da ne , sljedeće čestitke će primiti

Željka koja će 20.3. napuniti 18 ….
Čestitam :D
Nadam se da će ove godine biti pijanka :D
I ubuduće se neću odvajati od tebe , jer , ono , sad možeš kupovati alkohol , hehehe :P



18. rođendan mogu čestitati i bad blue boys legendi sa čeličnim živcima koja će za koju godinu osvojiti oscara ;)
Felice natalizio Samir !
( vidiš , vidiš , i ti ćeš sad moći slobodno piti :P Jebeš kavu , ajmo na pivo , hehe ;) i , da , nadam se da si shvatio da ja ne donosim Dinamu nesreću , jer , ipak , razbili su Hajduk! )



Tu je i netko ko već godinama smije slobodno piti !
Happy Bday Dražene ;)
( iako mi još nije jasno kako sam fulala datum :S )


I za kraj , legendi kakva se na rađa svakih 1000 god , DEA , snb za rođendan!
Thx na svemu ;) ipak smo mi genijalne gadure ;P
Poz Pepija i pingvine XD


Evo , gotov je i ovaj post ….
Thx što ste pročitali ( na mahove , pretpostavljam ) ovaj post :D

Pusa =* :*
(p.s. dosadile su mi slike , neka idu u k!!!!! , uzivajte ;D )