<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Kolovoz 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (6)
Listopad 2006 (2)
Rujan 2006 (4)
Kolovoz 2006 (8)
Srpanj 2006 (6)
Lipanj 2006 (10)
Svibanj 2006 (7)
Travanj 2006 (4)
Ožujak 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

na ovom blogu možete čitati o :

životu i djelima jedne psihopatice koja će ući u povijest ( samo trebam još smislit kako... )
o njenim prijateljima koji joj pomažu radit sranja , ukoliko je ne gnjave
o tragičnim ljubavima ( ni Shakespeare , ni sva trojica Grčkih tragičara mi nisu ravna =))
ma , o puno gluposti ;)

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


neke važne web staranice :

Bayern Munchen
FIFA WORL CUP
nogometni magazin
Stephanie Meyer - majka Sumraka , sve o knjigama

petak, 08.02.2008.

pametni uče na svojim greškama.... budale ih ponavljaju... pogađate li što sam ja ?

Luda sam !
Nekad na par tjedana zaboravim da imam blog , a sad skoro svaki dan pišem post…

Aaaaaa !!!!!!!!
Što sam ljuta !
Živčana !
Mogla bih stvarno nešto ubiti !


Vidite naslov gore ?
Ko čita ovaj blog ,sigurno je zaključio da sam ovo drugo…
Neću sada dužiti tu sa onom pričom o dečkima…
Uvjek nasjednem na sve spike koje mi prodaju. Postanem njihova lutkica sa kojom se igraju….
A ja ne vidim kroz te staklene oči … vidim nešto drugo… nadam se da je neki od njih možda moj princ na bijelom konju … sanjam… maštam… napuštam realnost ….. i dalje sanjam…
I tada , sjedi buđenje : svom snagom me bace o pod , izvade mi srce i slome ga još jače, kao da udarac nije bio dosta…
Ostave me da ležim… a oni odu do nove lutkice sa kojom ponavljaju postupak…
A ja i dalje ležim… gaze po meni… nitko me ne primjećuje…
Sama se opet sastavim i krenem dalje …. Prolaze kraj mene …
Većina ih ima već lutkice… neki se samo okrutno igraju sa njima… drugi ih čuvaju kao da su najveće zlato na svijetu… a ja ?
Mene nitko da i ne pogleda… a kad bace pogled misle si „omfg ! kakvo je ovo čudo? Gore izgleda nego i Frankensreinovo čudovište … ko je nju opet sastavio ? “




Dolazi Valentinovo…
Ostat ću jedina lutkica na polici samoće , jedina koju nitko neće uzeti… nitko ni da je pogleda…
Ona će i dalje imati svoje staklene mutne oči iza kojih će sakrivati suze …
I onaj nacrtani porculanski smiješak , iza kojeg se krije krik koji tako silno želi ispustiti…
No , ne smije... ne može…. Sram ju je ….strah…
ona i dalje nudi svoje slomljeno srce na tacni svim prolaznicima ...
a neki je i ne pogledaju...




Ona i dalje čeka… čeka onog koji će doći do police , pogledati je , i pokloniti joj najljepši i najtopliji osmijeh… koji će je uzeti u ruke , nježno je držati , a opet dovoljno snažno da zna da je on nikada ne želi više ispustiti , pustiti da ode...
Tražim li puno? Da li je zabranjeno sanjati i nadati se ? maštati o vječnoj , pravoj i iskrenoj ljubavi ?

Iz sanjarenja ju vraća vibracija mobitela… ne , nije njegova poruka … ona i dalje sjedi sama , u mraku , na polici samoće…
Neće još dugo izdržati… prve suze već teku po blijedim obrazima… čuje kako padaju …
Osjeti kako nestaju , poput njenih snova….




A njih joj je danas srušila ona …. Lutka koju je nazivala prijateljicom…
Glupača ! nije ovo 1. put da ju je ta lutkica povrijedila ….
Već joj je 2 dečka sjebala… a ova glupa lutkica joj oprostila….
Danas je opet ona plazila po ovom , i bolje su se slagali i zajebavali…
Popizdila sam ! … otišla sam da ne bi napravila masakr !
Glupača ! zašto ne uči na svojim greškama ?
Ne , ne , ne …. Neće joj ovaj put oprostiti…
Sutra će joj možda već biti svejedno … možda će joj biti i žao što je tako reagirala na „prijateljicu“… možda, možda..
A možda i ne …
Možda je došlo vrijeme da pogledam istini u oči : ova lutkica će zauvijek ostati na policama samoće , sakupljat prašinu svojim suzama , a noći ispunjavati tihim jecajima …

Prijatelji … to kod nje više ne postoji…
Svi su uvijek samo tu da te povrijede…
Da gledaju kako razbijena ležiš na podu i da se smiju…
Smiju jer je njima bolje !
Jer ti patiš!
I da se prave da suosjećaju , da prave neke izmučene face ,,a zapravo ti se smiju…




Mogu opet reći da će slijediti velike promjene…
No , hoće li ?
Hoću li opet odustati nakon dan , dva… ili izgurati do kraja ?
Mislila sam da mene više ništa ne može uništiti , da mi samo može krenuti na bolje , jer sve najgore je već tu , no vidim , da sam se prevarila … nastavljam padati dolje niz stube … padam ……. I dalje padam…. Hoću li više doći do kraja ?
Hoću li dočekati svoj novi cilj ?
Hoće li ovo sve više završiti ?

Za kraj , imam par pitanja za vas…
Ako želite , možete odgovoriti u komentarima …
Ili samo razmislite …
Što su vama vaši prijatelji učinili na žao ?
Jesu li vas izdali ?
Jeste im oprostili ?
Da li su vas opet izdali a vi opet oprostili ?
Ima li sve ovo smisla ?

ponedjeljak, 04.02.2008.

polomljena krila ne dolaze preko noći....

Eeeeee, koji je meni k+++++ bio sinoć kad sam pisala ona sranja ?
A čini mi se da sam se fakat malo nalila pa nisam bila sva svoja i onakva sva sretna…

Dobro , i jutros sam bila sretna … jedva sam čekala školu , samo da vidim onog nesretnika sa LiDraNa… vidjela sam ga tek preko velikog odmora…
Prolupala sam =) počela sam panično histerizirati i brbljati na engleskom , hehe ...
Prošla sam kraj njega , ali čini mi se da me nije ni skontao… to me povrijedilo …
A šlag na kraju tek sljedi : ON ( stari ) je prolazio sa svojom ekipom a mene nije ni pogledao…. To me dotuklo … ostatak dana sam tiho cvilila ….


Ima da sad neki popizde
Glupačo , zar ti ne znaš o ničemu drugom ?
Jesi jadna , shvati da te ne voli ?
O Bože , glupa si ko k++++ !
Ajd više nastavi živjeti….

Znam da mi upućujete sad takve komentare …
Iskreno : B R I G A M E ! ! ! ! ! ! !




U očima nekih sam samo glupača koja se zaljubila i koja ne može i ne želi pustiti….
Jadnica koja će se ponižavati do bola ,
Nesretnica koja sakriva suze lažnim osmjesima ,
Koja se tu pravi da živi a zapravo polako umire…
Možda sam u nečijim očima i junak ?
Borac za ljubav ?
Ili samo idiot koji radi sizifov posao ?


Briga me kako će te me zvati…
Ne želim slušati više o tome kako je on glup , ne želim da mi branite da patim za njim…
Ooooh, pa on toga nije vrijedan. Niko toga nije vrijedan.
Ali , to se budali ne može objasniti.

Najgore je što ja to znam ,
Znam da me on ne voli , da mu sve to nikad ništa nije značilo , ali , ne mogu si pomoći…
Ne mogu prestati …
Kao da sam ovisna , opsjednuta …

Danas kad sam ga vidjela ,
Opet su mi se noge odsjekle ..
Osjećala sam da nešto u meni navire , počela sam se gušiti , a svi oko mene su se samo smijali ili psovali zbog odgovaranja ili zadaće iz povijesti…
Niko mi nije pružio ruku i izvukao me .
Osjećala sam se kao da mi neko još jače pritišće glavu dolje , pod vodu….
Nisam dobivala zraka … nisam mogla disati , pluća , srce , sve me boljelo , sve je moglo explodirati…
A vi ste se tamo veselo smijali. ….
Došlo mi je da vrištim , da plačem , da viknem : dokrajči me više !
Ili : upomoć !

Ali , ne bi bilo koristi…. Opet me niko ne bi čuo…





I sad to jebeno Valentinovo…
Kažu da blagdanska depresija lovi ljude za Božić , ali meni je svakako teže valentinovo…
Zašto mi prethodna valentinova nisu bila tako teška ?
Zašto mi prije nije bilo teško taj dan sjediti sama , gledati druge parove , krišom maštati o mom princu na bjelom konju dok sam u rukama držala onih nekoliko pisama … od prijateljica , dakako…

Sad kad vidim neki par ,curu i dečka , kako sretno guguću , skoro uvjek mi se povraća…
Priznajem , ljubomorna sam….
Skoro svatko ima nekog … svi su zaljubljeni u nekog …
A ja ?
Rijetki će provesti valentinovo sami kao ja …. Molim vas , nemojte mi sad početi prodavati one priče o tome kako se trebamo držati zajedno…
Možda jesam glupa , ali , toliko naivan nisam da vjerujem u takve bajke sa happy endingom…
A šta serem --- još sinoć sam se nadala i ja …

Znam da od toga nema koristi !
Zašto opet dođu ti trenutci slabosti u kojima pustim onoj još glupljoj mojoj strani da me ponese ,
Da me natjera da skočim i poletim ,
I da se onda samo strmoglavim i tresnem o zemlju još jače nego prošli put.
Svaki šamar koji mi realnost opali nakon sanjarenja još više boli…


Što ja želim postići ovim postom ?
Ko je toliko lud da ovo i čita ?
Malo govorim jedno pa onda drugo…
A svejedno ona prava osoba , koja bi sve ovo trebala pročitati , ovaj blog nikada neće vidjeti…


Za kraj ću staviti tex jedne pjesme … BLEEDING LOVE od Leone Lewis…
Closed off from love
I didn’t need the pain
Once or twice was enough
And it was all in vain
Time starts to pass
Before you know it you’re frozen

But something happened
For the very first time with you
My heart melts into the ground
Found something true
And everyone’s looking round
Thinking I’m going crazy

But I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I

Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open

Trying hard not to hear
But they talk so loud
Their piercing sounds fill my ears
Try to fill me with doubt
Yet I know that the goal
Is to keep me from falling

But nothing’s greater
Than the rush that comes with your embrace
And in this world of loneliness
I see your face
Yet everyone around me
Thinks that I’m going crazy, maybe, maybe

But I don’t care what they say

[Bleeding Love lyrics on http://www.metrolyrics.com]

I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I....

Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open

And it’s draining all of me
Oh they find it hard to believe
I’ll be wearing these scars
For everyone to see

I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I....

Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open and I....

Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love




Za kraj : Bojo , ispunit ću ti želju ….

nedjelja, 03.02.2008.

pali anđeli su dobili krila . . . . . . . . . . . .

Heeeeeeeeeeej!
Evo mene !
Svaki dan visim na netu , a nikako da napišem neki novi postić.
A nisam imala baš inspiracije ;D
A škola … jooooooooj… bolje da ne pričam o tome …

Sigurno se pitate : kakav je sad to naslov ? hoće li opet biti filozofiranja ?
Da vas utješim : neće :D
Možda malo…

Ugl, da ja počnem sa pričom :




Prošle godine sam bila na LiDraNu sa anketom Čašica ili boca – problem ili ne ? ( e , tada su bila drugačija vremena , pisala sam o nečemu o čemu pojma nisam imala , hehe :D ) Jako mi se svidjelo pa sam sama sebi rekla : ima da ideš svake godine , ima da napišeš bilo što , samo da opet ideš. I , evo , napisala ja jedan jako zanimljivo rad o
Depresiji , samoranjavanju i palim anđelima. Prva verzija je nosila ime PALI ANĐELI UMIRU NA ZEMLJI , da bi sad na kraju otišla na LiDraNo kao ANĐELI POLOMLJENIH KRILA.
Sad se sigurno pitate odakle joj ta tema ?
Pod tjelesnim, kada se izvlačimo i ništa ne radimo , tj , sjedimo na klupi , zujimo , tračamo , nekad znamo i gledati slike na tuđim mobitelima . budimo iskreni : bar svaka cura ima neku depresivnu sliku fallen angel tipa . nemam pojma zašto , meni su te slike bile simpa pa sam ih počela skupljati.
Drugi dio priče je to rezanje. Znala sam da je nekoliko mojih prijateljica to radilo … pogotovo nakon ljubavnih krahova… pa, igrom li slučaja, i meni se to bilo dogodilo krajem 11. mj ( evo , opet ja o tome … )
Ali , kako sam ja prevelika kukavica , nisam imala dosta muda i žilet u ruke i rezati se . ja sam se posvetila pisanju. Znala sam što su te djevojke , i općenito , svi vi koji ste se rezali osjećali. Tu abnoralnu količinu boli koja ne može van . neki se sjete pa si naprave malu ranicu ne bi li bol počela teći van. Upali to…. Samo , problem je u tome što se bol vrati , i to još jača , a rana počne zarastati i ostavi ožiljak. Što tada napraviti ? još veću crtu ili promjeniti metodu ?


Savjetujem vam ovo drugo. Ima li koristi od tih ožiljaka ? mislim , da bi oni mogli vratiti meni ili bilo kome od nas naše bivše dečke ( ili za onih par pripadnika muškog spola : cure ) , ja bih bila među prvima koji bi se izrezali…. Uf, ovo je i meni bljutavo zvučalo , hehe ….
Ali , od njih nema koristi. Želimo li da nas kasnije podsjećaju na ovo loše razdoblje? Na te kretene koji nas nisu bili vrijedni ? znam , teško zvuči sada to slušati , ali , pogledajte : to ja pričam ! ja !
Ja koja sam još u prošlom postu plakala za bivšim i mrzila vas jer ste mi govorili da me nije vrijedan i da krenem dalje !
ja koja je skupila muda i pričala sa njim i rekla mu da ga voli ( iako zna da on ništa približno ne osjeća prema njoj) !
ja , koja sam se ustala nakon 2 mjeseca ležanja u tami i plakanja ,
Ja , koja sada ne napravim samo 2 koraka pa se opet bacim na pod i plačem ,
Ja koja sada opet uči hodati
Ja koja se opet smijem od srca ,
Ja koja sam se vratila iz mrtvih i sada idem punom parom naprijed ,
Ja , mali i beznačajni anđeo koji je opet dobio svoja krila …

A sad da kažem kako sam dobila svoja krila : idem dalje na LiDraNu !!!!!!!!!!!!!!!!!!
U trenutku kad sam čula ime svojeg rada među onima koji idu dalje , došlo mi je da zaplačem od sreće !
U to sam uložila toliko truda , dala sam dio sebe , dio svoje tuge , dio … hmm , čega još dio… ugl , kontate što želim reći.
Kad sam čula da su moji anđeli prošli dalje , u meni je počelo neko ludilo ! došlo mi je da počnem vrištati i skakati. Najviše sam željela da je ON tu , da me sada vidi ….
Da me vidi kako sam pobijedila sve demone tuge i boli koje mi je on poslao , onaj luđački i divlji sjaj u mojim očima , da je samo vidio kako su mi se vratila krila i kako su sve rupe i ožiljci zarasli ….





O majko mila , kako samo serem… a čujte , nisam ja kriva… to pričaju one 4 čaše Graševine iz mene ;D

Kasnije sam nastavila lov na nove komade , ali nije bio nešt uspješan.
Samo sam parila oči i puštala sline …
Ili možda pak ne ? možda je ipak nešto zapelo u moju mrežu….
Da li je to puka slučajnost što smo ON ( nije stari jedan novi je ) i ja opet završili na LiDraNu? Ili se to Bog malo igra sa nama ?
I kad sam mislila da je otišao kući i da ga više neću vidjeti do sutra kada budemo ista smjena , on se pojavi u pekari na putu do kolodvora i maše mi….

Jesam li ja to uspjela ? da li ću sa novim krilima odletjeti dalje od onog nesretnika što me toliko patio i otići k ovom ?
Nažalost , postoji još par prijatelja ( Boja & Grga da budemo precizni ) koji me nagovaraju da probam pričati još jednom sa njim ?
Trebam li to napraviti ?
Nadati se njemu ili ovom novom ?
Pustiti da me još jednom povrijedi ? jednom sam preživjela , tko zna hoću li još jedan njegov odlazak uspjeti ?
Ali , ipak , nikad nisam dobila povratne informacije na onaj razgovor….


A dobro…. Neću vas patiti više :D
I , da , moram se sa još nečim pohvaliti :
DOBILA SAM NOVOG PESEKA !!!!!!!!!

Moj mali dečkić nema još ni ime …. To je bila ljubav na prvi pogled…
Njegove male bijele šapice , crna njuškica ili pak on u cjelosti me osvojio.
Čini mi se da ovo valentinovo ipak neću provesti sama
On će biti uz mene


Mislim da je napokon došlo vrijeme da prebacim bleeding love od Leone Lewis i da počnem slušati nešto veselije…

Pa dajte , živi se samo jednom ;D
Nemojmo plakati , bolje da se smijemo , jer , onaj pravi , ima da dođe kad-tad…
Samo , treba to dočekat : (

Pusa & poz
Do sljedećeg javljanja

P.s. hvala na komentarima : )