Sjećate se Dona McLeana (bye, bye miss american pie, drove my chevey to the levee but the levee was dry...)
Jedna od mojih najdražih pjesama. Inače sam fan glazbe iz 70-ih (nikad izumrla muzika). Nisam luda...nobody's perfect...a o ukusima se ne raspravlja...zar ne? Ovdje ću pisati o frendovima i glazbi, obitelji i glumi uz zvuk evergreena... :):):):)
Maliiiiii svijeeet, pun radosti, slatki grijeh i sve ludosti...ova pjesmica ti fakat uđe u uho nakon samo par epizoda...gledala sam malko reprize NMK-a i vidjela da su u toj blesavoj serijici otvorili neku kantinu- Naša Mala Kantina! I tako dođoh do teme ovog postića. Ja vam inače živim samo par metrića od škole, tak da kad se oglasi ono spasonosno zvono za kraj mučenja nekak uvijek ispadnem ko onaj tip od tadijanovića koji nosi sve torbe, a nije magarac...smo što ja umjesto stavite sve torbe na mene kažem tko hoće doć kod mene. I tak mi se uvijek natrpa negdje pet cura i onda ostanu kod mene do pet popodne kada se moja predraga najrođenija majka vraća s posla. a u međuvremenu se dobro pogoste. One vam kod mene praktički žive: kod mene jedu kod mene piju kod mene se zabavljaju sam što još kod mene i ne spavaju!!!!!!!! I tak dođu vam one, pa odu u špajzu, uzmu si čips i čokoladu, pa si naprave tost ili pizzu, popiju cijelu bocu soka i pojedu rajnglu sladoleda. I onda su došle na svoju "briljantnu" ideju, neću vam ništa govoriti samo ću vam predočiti oglas koji je tikks (teodora, dora, tikva sv. patka ili samo tikva) smislila:
VMK (valčičina mala kantina)
Nudimo: tosteve
kolače
pizze
torte
i još puno toga finog!
Utorkom i četvrtkom u 14:00 h ispred škole alojzija stepinca tj. ivana meštrovića!
Cijene -> prava sitnica!
Kupujte zdravo, kupujte kod valčice!
Ukoliko želite dostavu nazovite broj 01/3632 202!!!
Ha, što kažete! Briljantno zar ne? Sad mi još samo preostaje da zapjevam...
Ali ja znam da nisam konobar
jer konobar nosi pregaču oko pasa.......
Ljudi moji, kako sam se uplašila. Rekli su mi da neki grozan tip šara uokolo i briše blogove !!!!!!! moj nisu izbrisali, ko što vidite, al su izbrisali blog od moje drage shurjakinje i još draže male đukice, dore!!!!!!(bar ja mislim da je tako, pretpotstavljam da ga ne bi sama izbrisala iako je tako nešto nagoviještala) Zato sada zahtijevam minutu šutnje u počast tome blogu koji nas je dugo vremena nasmijavao i svakim postom nas naučio nešto novo. Svi koji ste običavali visjeti na tom blogu u kasne sate, iz sveg srca, moja sućut. Amen.
Al imam ja i mnoooogoooo boljih vijesti!!! naprimjer to da su naši dečki postali prvaci škole u nogometu. I tako mi cure se ujutro skupimo i idemo radit pompone za navijanje. Znate ko one curke u americi...koje mašu onim stvarima iznad glave...koje šuškaju...e to su vam pomponi.
dečki nam rekoše da to ne radimo...da ćemo osramotit sebe i njih...al mi svejedno dođemo kod mene nas četri mislim...Anuškica, Tikks, Mia, ja...i radimo mi...režemo krep papir na trake...skupljamo ih sa selotejpom itd. sad vam neću opisivat da ne zaspete...vjerujte...užasno dosadan i naporan poso...i napravimo mi to i dođemo u školu...smislimo neku korografiju i kao dođemo mi na igralište...igraju petašići i šestašići...i pobjede ovi drugi i dobiju pehar i sve te gluposti...i onda počnu naši igrat sa osmim be...u negdje desetoj minuti vodimo mi s 5:0 (županica ima pravo...fakat svi imaju dve ljeve noge) U drugom poluvremenu vam je rezultat 7:1, a onaj jedan je bil autogol, bar ja mislim...nisam sigurna...i onda zabiju još jedan gol i pobjede...8:1! A mi mašemo tim pomponima ko blesave...uglavnom dobiju oni pehar i kažu da se neće s nama slikat jer smo ih osramotile...i sad se durimo na njih i nećemo s njima razgovarat jer smo sve lijepo promukle od navijanja...i ruke nas bole od mahanja pomponima...pa smo im rekle da više nikad nećemo navijat za te budale...i onda smo mi cure koje smo radile te pompone išle na picu, al smo onda morale jest u onom šatoru od edo picerije koji je totalna rupčaga...i svaki čovjek koji je prošao je valda mislio da smo nege ciganke koje tam žive...il bar neš slično...jedan nam je čak nudio novce, a onda smo se vratile doma i kaj ja znam kaj su one radile, al ja sam pjevala karaoke sa svojom family na PS-u i bilo je baš cool...i tak sad moram ić pa čitamo se opet...
Voli vas vaša valčica!
Ljudi, ljutim se na vas, niste mi ništa komentara ostavili! Sad želim da mi rasporedite komentare, a ne da na ovom postu imam 70 komentara,a na onom prošlom 0!!! Uglavnom, jučer je bilo zaaaaaaaaakooooooooooon!!!!! Mojoj dragoj frendici Ifi (imam ju u linkhićima posjetite ju malo) jučer smo Ja, Teodora i Ana u mojoj kupaoni
pofarbale kosu u ljubičastooooo (Ifi, mislim, ne nama)! Evo ovako: jučer vam ona dođe u školu s nekom jadnjikavom bojom na kosi i kaže da je to ljubičasta! Problemčić je bio samo to što je ta boja više sličila na boju prožvakane žvake sa smeđim djelovima koji se nisu ofarbali. I onda kad smo se vraćale iz škole, sjetim se ja one reklamice kad ona ženskica teško uzdahne i kaže: Ah sve te moderne boje! Na mojoj tamnoj kosi, teško! A onda se pojavi onaj dobro znani tip u crnom džemperu i kaže: Inovacija iz Swartzkopfa: moderne boje! Od sada i na tamnoj kosi Pallete bla bla! Uglavnom kažem ja Ifi da joj možemo kosu pofarbat u baš pravu ljubičastu! I kažem im za plan! I odemo mi u dionu i kupimo vam mi tu boju od Swatrzkopfa, i odemo vam kod mene doma i zaključamo se u kupaonicu. I prionemo vam mi na posao. Zamješamo boju, stavimo rukavice. I uglavnom mene zapadne zadatak da razdvajam kosu slijepljenu od boje češljem. I uglavnom, dobro nam ide, namazali smo već pola kose kad odjednom Ifi padne kapljica na čelo. A ona se digne i počne urlikati: AAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!
Razdvojit će mi se koža, dobit ću gnojni prišt, zauvijek ću izgledat kao onaj izvanzemaljac iz Star Treka, onaj sa velikim gnojnim čirem na čelu, AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
No, sve se dobro završilo. Isprale smo joj boju s čela, i ofarbale ju do kraja. Pa dok se njoj farba sušila nas tri smo prale kupaonicu koja je u većim ili manjim količinama bila ljubičasta. U tome je najviše pomogla Ana (ma bravo curo!). Ona je skoro sve očistila. I uglavnom isprale joj mi kosu i osušile i voila. Prekkrasno. Kosa joj je bila ljubičasta ko patlidžan ma genijalno!! Odite na njen blog pa ju molite da vam stavi svoju sliku mislim da ćete tek onda skužiti!!!!!!!!!!!!!!!
JOOOoooooOOOOj Ljudi moji! Kak vam se dugo nisam javila!!! Već 9 dana prošlo od mog zadnjeg posta. Gee...vrijeme mi baš nekak brzo prođe u zadnje vrijeme! Ili to, il sam se ullijenila, a ako je ovo potonje, moja predraga najrođenija majka (ona ista dobra duša koja me nije htijela povest sa sobom u city l' flair- Pariz) jaaaaaaaaakooooooo će se naljutiti! Znate, ona je od one vrste koja misli da je sasvim prirodno proći 7. i 8. s 5.0! Znate ona divna vrsta roditelja od kojih ne možeš živjet jer ti samo kokodaču ovako:
PREDRAGA NAJROĐENIJA MAJKA: Vidim li to moju dragu kćer ponovno za kompjuterom?
PRVOROĐENA KĆER VALČICA: Aha!
PNM: Ne možeš se više tako dalje provlačiti kroz školu bez da knjigu otvoriš! NIKAD ne učiš!
PKV: Ma učim ja!
PNM: A kad to! Ja te nikad nisam vidjela s knjigom u ruci!
PKV: Kako nisi! Jesam li ti sad ležala na krevetu i čitala sat vremena!
PNM: HARRYJA POTTERA!!!!
PKV: Pa nisi precizirala koju knjigu!!
PNM: Nisam? Dobro sad ću ti precizirati!! (onda vas uhvati za ruku, i isključi kompjuter nasilno stisnuvši veliki gumb i izbrisavši sve što ste na njemu radili posljednjih 20 min, odvuče vas do radnog stola i do hrpe knjiga za školicu i izvuče zemljopis) Ovakvu knjigu mlada damo!!!
Sad ćeš je uzeti i pročitati SVE što ste danas radili i ispisati 40 natuknica, a kad završiš pospremit ćeš sobu! I da nisi pomislila pozvati niti jednu prijateljicu još tjedan dana jer si u kazni!!!! (izađe i zalupi vrata za sobom)
Mislim da vam je ovaj mali dijalog otvorio oči u kakvom robovlasničkom stilu ja živim! To ne želim nikom od vas, ali najgore je što me tjera DA UČIM!!! A ja mrzim učiti...zaista nemam smisla za to. Mozak mi se samo umara. Mogu poslušat na satu, pročitat jednom i onda kud puklo da puklo! Ali podcrtavat knjigu markerom i listat se dok se ne raspadne, a još gore, pisat si plan učenja! Ne mogu ja to!! A moja PNM očekuje da radim baš to! Tj. Da se pretvorim u nerdyja najgore vrste!!! Ajd dobro neću vam više dosađivat samo bih htijela par komentarčića, mooožeeee???? Unaprijed jako zahvalna:
Valentina J., rođena u Zagrebu, ljeta gospodnjeg 1993. na dan 29. 11. od oca Ive i majke Ane, polukćer Marinu Bušiću i polusestra Maksu Bušiću, polaznica 7. a razreda OŠ A. Stepinca na Jarunu.
P.S. Nisam htijela uvrijediti svoje prijateljice koje možda rade ove stvari gore navedene kao stvari koje rade neardyji najgore vrste! One to nikako nisu, samo žele ić na dobar faks pa se trude! Neardyji najgore vrste se uvlače profačima u guzicu, što one također nikako ne rade! Moje isprike ako ste ovo shvatile osobno!
AAAAAJJJJJJJJ!!!!!!! Prašina mi se na blogu stvara, ajme meni što ću sada? No dobro, znam što ću, napisat ću novi post! Ovaj put odlučih da to bude moja obitelj. Ali, moja PRAVA obitelj, a ne ona s kojom živim, jer, nje sam se davno odrekla (osim svoga Eugena i maloga Makija). Moja prava obitelj sa mnom je kad mi je najteže, kada želim prokleti cijeli svijet ili si prosvirati mozak! Moja prava obitelj ide sa mnom u razred.
Znamo vam se mi već jedno 7 godina, no tek smo prije par mjeseci shvatili da su spone koje nas vežu mnogo jače nego kod običnih razrednih kolega! To su prave obiteljske veze! One najčvršće!
Znate, kad bih vam sada objašnjavala kako stvari stoje mislim da ništa ne biste shvatili, jer, znate, naša je obitelj prilično velika, ima 12 članova, i to sve cure. Neke su lezbe, neke transvestiti i tako to, znate što mislim...
Zato ću vam ovdje predočiti naše obiteljsko stablo. No, prvo nešto morate znati: korijen naše obitelji je Monika, prostitutka koja se ševila sa svakim živim bićem na planetu. I od nje svi mi potekosmo...
Monika- obična ševa -Einstein Monika- obična ševa -ne zna se Monika- obična ševa -nezna
Sanda- sestre -Valčica- u sretnom braku- Tea- sestre- Iva P.- u sretnom braku -Petra
Sanda- u sretnom braku -Dora Valčica- u sretnom braku- Tea
Mala Ifa Ana
Dora- sestre -Teodora- u sretnom braku -Ana
Livia- sestre u inscestnom malodobničkom braku -Mia
TO JE TO!!!
Nadam se da ste shvatili, a i ako niste, nema veze! Obitelj nije tu zbog obiteljskog stabla nego da vas voli i razumije! Zato se nadam da ćete svi vi jednom u životu pronaći svoju pravu obitelj. To vam želim iz sveg srca! Ja, i cijela obitelj 7. a razreda!!!!!!!
kod mene piju
kod mene se zabavljaju
sam što još kod mene i ne spavaju
!!!!!!!! I tak dođu vam one, pa odu u špajzu, uzmu si čips i čokoladu, pa si naprave tost ili pizzu, popiju cijelu bocu soka i pojedu rajnglu sladoleda. I onda su došle na svoju "briljantnu" ideju, neću vam ništa govoriti samo ću vam predočiti oglas koji je tikks (teodora, dora, tikva sv. patka ili samo tikva) smislila:
? No dobro, znam što ću, napisat ću novi post! Ovaj put odlučih da to bude moja obitelj. Ali, moja PRAVA obitelj, a ne ona s kojom živim, jer, nje sam se davno odrekla (osim svoga Eugena i maloga Makija). Moja prava obitelj sa mnom je kad mi je najteže, kada želim prokleti cijeli svijet ili si prosvirati mozak