Rebel.

Ne mogu reci da sam najnesretnija na svijetu...
Da, istina je, puno sam puta sjedila sama, glave prepune glupostima i srca bacenog na tlo.
Sa papirom natopljenim sa suzama i tabletama u ruci sam bjezala od stvarnosti.
Od Tebe.
Od Vas.
Da, sitina je, puno sam frendova izgubila, i koliko mi god bilo zao zbog toga, ne zelim ih natrag.
DA,ISTINA JE, i sada pozelim pobjeci, sakriti se...i sada kad sam pronasla sebe. Ali tesko je zaboraviti, tesko je prijeci preko toga.
Ne, nemogu reci da sam najnesretnija na svijetu..
Jer, ima ljudi koji umiru od tuge,,ja sam svaki put ustala od mrtvih.

Moje su mi tablete svaki put dale volje za zivot, umjesto da me ubiju.
Ne zelim odrasti, ovako je ljepse.



danas joj je trebao biti 15 rodendan.
R.I.P. Tena.

Prosla je godina dana..
od kada si otisla, odletjela u nebo.
I danas, kad stojim pred grobom, i gledam u tvoje lice..
suze same teku, ne vjeruje da te nema..
vrijeme je proletjelo tako brzo..
vjerujes li mi?

cini mi se kao da je to bilo jucer..
kao da sam jucer plakala i sama sebe uvjeravala da nije istina..
kao da sam jucer bacala onu ruzu na tvoj bijeli ljes..

i strah me je..
polako zaboravljam tvoj glas, a ne zelim..
ne zelim da izblijedis.
ne zelim da odes zauvijek.

danas je padala kisa..
stajali smo kraj tvojeg groba i plakali.
tjesio nas je onaj tvoj smjesak, i sva lijepa sjecanja.

Jos cemo puno suza isplakati..

R.I.P.

Tena

boomp3.com
ne zelim vise zivjeti.
ne, ne zelim se svaki dan boriti sa tobom i tom prokletom savjescu koja me sprijeci svaki puta kad ti se pozelim osvetiti. mrzim te tvoje oci koje me ubijaju ali mi istodobno daju volju za zivotom.
mrzim tebe sto si moju inace visoko podignutu glavu spustio dolje, da sakrije suze.

mrzim sebe sto sam ti to dopustila.

uzeo si moju dugu i ukrao mi sunce. sto ce mi sada donositi srecu? zbog cega cu se sada svako jutro buditi..
zelim te povuci sa sobom u tamu, ne odupires se..ali pak, ja odustajem.
ne zelim slusati tvoje prokleto smijanje..znas li koliko boli?
dosat mi je glumiti srecu, samo da ti pokazem da sam super..da mi ne falis..a u sebi umirem, trgam komadice sebe i bacam ih u provaliju. provaliju koja nema kraja.
a ni sama toga nisam svjesna.
gluma mi je postala sastavni dio zivota. ovisnost koje se ne mogu rijesiti.
zelim sprijeciti tebe da joj se pridruzis.

i zelim vjerovati da ti je stalo koliko tvrdis.
ali ti neznas pokazivati osjecaje cak i da ih imas..ti neznas zivjeti.
ti zelis jos jednu lutku sa kojom ces se igrati kako zelis..
ne zelim biti jos jedna glupaca koja ce ti to dopustiti.ne, nisam takva.
i to te boli, znam da te boli. i svim silama zelis da se promijenim, ali nejde. i uporno skidas onaj podrugljiv osmijeh sa mog lica.
mislis da ces uspijeti? mislis da i samnom mozes igrati svoju igru, igru u kojoj samo ti odredujes pravila..
ovaj puta ne,
danas igramo po mojim pravilima.



ovo gore..neam pojma dal sam pisala jer se ja tak osjecam ili samo zato jer me puklo da to napisem.
jer trenutno..ni sama neznam kaj me puca..