srijeda, 21.03.2007.

Kad si sretan i sunce za tobom žuri!

Image Hosted by ImageShack.us


"Kad si sretan, i sunce za tobom žuri!"

(Ivana Brlić Mažuranić - "Priče iz davnine")


"Za stotinu godina, bit ćemo jednako stari"
(B,. Shaw)


"Ne dopustite mi da postanem staro gunđalo koje iz
zavisti sikće na mlađe duhove; ili plačljiv kukavica,
koji neprestano roni suze nad dobrim starim vremenima."


(Heine)


Ubirem godine, rukom, ne više jednu po jednu, kidaju se i same, otpadaju, kao lišće sa stabla. Zašto jesen života ima tako teška i maglovita ozračja, pa se ni snovi ne mogu sljubiti, nego treptaj jedan od njih učini bljesak, sliku, projekciju?...I sve opet utone u uzaludnost nadanja i neumitnost života. Sve je već prošlo, krug se polako zatvara, zadaća je izvršena, sijedi trag u kosi upozorava, a srce, ono ne sluša, ono i kuca i guši i voli i treperi i boli....Ono se ne predaje niti posustaje. Ono je snaga koja se obrušava na godine. I sve može pobijediti, sa svima bitke dobiti u svoju korist, samo ne sa vremenom. Tu je nemoćno.


"U nekim starijim godinama ljudi previše zamjeraju, predugo
razmišljaju, premalo riskiraju, prebrzo se kaju, a rijetko
tjeraju stvar do kraja, već se zadovoljavaju osrednjim
uspijehom."


(Bacon)


Ocean tuge u meni odboljeva...Razlio se i popunio svaku pukotinu...Ni rez koji si ti napravio, nije prepreka....tu tuga ne ponire, tu se ona množi, to je kao vulkan koji je vječno izbacuje, održava joj
nivo...Dodirni me suzom, ako ikada zaplačeš, neka se naše suze u jednu kapljicu spoje i neka ih vrijeme učini biserom, neka traju za onoliko minuta sreće, koliko je godina tuge bilo u meni....Odlaskom me svojim pomiluj, poslijednji put mi reci riječima da odlaziš, a očima pokaži da to ne želiš....Žarom sa usana, otklonio bi svaku sumnju, ali si mi već okrenuo leđa i ideš svojim putem, ostavljajući me samu, samlju od svih...i meni opet preostaje samo sanjarenje. Od njega sam spletena, jedino tamo svoj svijet pronalazim, jedino tamo svoju sreću imam, jedino se tamo sudaram sa svojom sretnom sjenkom.


"Ma kako bili nesretni, svatko je ,barem na čas,
bio nečija sreća"

(Vlatko Pavletić - "Cvijet na rubu kratera")


Sjećam se, ljeto prpošno i trenuci izgubljeni u vrelini dana, oči oborene na pola koplja, suza u trenu zbog ubijenog goluba...a onda, zima od snijega satkana, a u duši vatra...lomljava leda i erupcija snova....Gdje je nestalo oko koje me pratilo i podsjećalo na sretne dane djetinjstva...na ulicu u predgrađu, na opjevanu petrolejsku lampu što je lila svjetlost na uglu...i na mrak? Mrak koji samo ponekad dozvoli sjećanjima da se razliju mojom dušom...tada, pišem mislima, mislim snovima, sanjam riječima....i sve pohranjujem u jednom oblaku, da plovi godinama nade....


"Snovi su ključevi za bijeg od samoga sebe"

(George Rodenbach)

"Kad ne bi bilo sjećanja na mladost, tad ne bismo
osjećali starost. Bolest je samo u tome što više
nismo kadri činiti ono što smo nekada mogli....
Ni od čega ne starimo brže nego od misli koja
uvijek lebdi pred nama, od misli da starimo"

(Georg Chr. Lichtenberg)


Ovo dijete u meni još uvijek stoji i čeka, otvorilo je oči, već ruke pruža i evo, samo još da skoči....Pričaj mi opet i opet....i nemoj prestajati, neke priče se ne ponavljaju, one se ponovo doživljavaju i proživljavaju...one više nisu priče, nego stvarnost....


"Na svom zalazu život je prosjak u dronjcima.
Sav njegov čar temelji se na lanjskim snjegovima."

(Ernest Douyon - "Carpe Diem")

"Oduvijek je bivalo da čovjek sanja toliko sjajniju svjetlost,
koliko mračnija je noć oko njega i u njegovom srcu"

(Ivan Cankar - "Moje življenje")


Ne okreći glavu i ne bježi od istine...
"De te fabula narratur" (O tebi se ovdje govori)....


Image Hosted by ImageShack.us
Copyright © 2006. D.Đ. "mislimatepozdravljam"Priče na ovome blogu su autorsko djelo i zabranjeno je njihovo korištenje i daljnje objavljivanje bez pismenog pristanka autora!

09:59 | Komentari (31) | |

srijeda, 14.03.2007.

Um traži, ali srce nalazi!

Image Hosted by ImageShack.us




"Um traži, ali srce nalazi!"

(George Sand)


"Svima nam je suđeno da ukrašavamo zemlju,
a sutra - da venemo pod ledenim vjetrovima.
Svima nam je dana samo polovica sreće,
za drugu se moramo izboriti sami.
A zatim - pretvorit ćemo se u prašinu zemlje.
Zar nismo od nje i postali?"


(Abdulratif Benava)


Svi čeznemo za ljubavlju, za toplinom, za nježnošću, za onim iskonskim pripadanjem nekome
do koga nam je iskreno stalo. Svi, kad volimo, želimo biti u isto vrijeme voljeni. Samo uzvraćena
ljubav je sretna ljubav, sve ostalo je mučenje, patnja, tuga i takva ljubav nema smisla.

Ljubav treba biti ljepota i zadovoljstvo, ne tuga. Treba biti veselje i radost, ne suze i neizvjesnost. Ljubav je osjećaj u kojem se utapamo, a da nikad ne možemo ostati bez zraka.
Što dublje tonemo u nju, sve više snage skupljamo, sve smo jači, sve poletniji, sve
opušteniji.

Kad volim, cijeli svijet mi je na dlanu, volim srcem, dušom, tijelom, volim svim svojim čulima i volim poklanjati sebe. Ljubav za ljubav, ljubav iz ljubavi. Postoji li neki ljepši osjećaj od toga. Onaj, koji nikada nije osjetio ljubav, koji ne zna što znači voljeti, nema pojma koliko je nesretan u svom životu.
Jer ništa goreg nema od hladnog i bezosjećajnog srca, koje nije spoznalo toplinu i svetost
nečijeg postojanja i u kojem razum nije prepustio mjesto srcu. A tamo, gdje srce vlada,
ljubav kolo vodi i sve pobjeđuje.

Svi smo mi orahove ljuske koje se ljuljaju na moru života. I nikome nije nimalo lako...kad pronađu onu svoju drugu polovinu, pa se sklope, savršeno, kao školjka, onda plutaju, onda im ne može ništa ni vjetar ni voda...Još od vremena kad je, po mitologiji, Zeus dao da se ubije savršeno biće (pola muškarac, pola žena) i da se njegovo srce podijeli na dva dijela i baci daleko jedno od drugoga, svi traže onu drugu polovicu srca, drugu polovicu sebe, da dalje brode, da dalje idu jači i samosvjesniji...Rijetki to uspiju, neki pronađu samo privid te polovine, neki umru nikad je ne pronašavši, samo rijetki uživaju u svemu tome, makar i na daljinu, svjesni te savršenosti, koja postoji, ali koja im nikad neće biti dostupna...Ali, imali su sreću, susreli su je...za tu spoznaju o postojanju svoje druge polovice, njenom traženju i prepoznavanju, makar ne bila uz nas, vrijedi živjeti...

Zato volite, borite se za ljubav, borite se da je zadobijete i zadržite. jer ona je jedina vječna,
sve ostalo je prolazno. Ma na kakve prepreke nailazili u tom svom traženju ljubavi i druge polovine srca, vjerujte, bit ćete nagrađeni na kraju. Shvatit ćete da je vrijedilo čekati, samovati, tugovati, tolike greške napraviti, zbog kojih smo se kajali. Sve je to cijena prave i iskrene ljubavi.


"Tko se nakani da čini dobro, taj ne smije očekivati da
će mu ljudi zbog toga uklanjati kamenje s puta, već mora
biti spreman na sudbinu da mu još koji kamen na put navali..."


(Albert Schweitzer)


Zato se uhvatite u koštac sa problemima, prihvaćajte iskušenja i trudite se da izađete kao
pobjednici iz svega toga. Tamo gdje nema iskušenja, vlada monotonija, a tu ne postoji ljubav.
I uvijek imajte na umu jedno, ne zaboravite:


"Srce je bogatstvo koje se ne prodaje i
ne kupuje, srce se poklanja, srce se srcem
uzvraća!"


(G. Flaubert)


Image Hosted by ImageShack.us
Copyright © 2006. D.Đ. "mislimatepozdravljam"Priče na ovome blogu su autorsko djelo i zabranjeno je njihovo korištenje i daljnje objavljivanje bez pismenog pristanka autora!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se