utorak, 31.10.2006.

Image Hosted by ImageShack.us

Smrt


"U ovom životu nije ništa stalno .- osim smrti;
i ništa se ne mora - osim umrijeti"
(Li-Tai-Po)



"Kad je Bog u sivom prapočetku stvarao svijet,
on stvori Sunce - ono izlazi, zalazi i ponovo se vraća;
on stvori Mjesec - on izlazi, zalazi i ponovo se vraća;
on stvori Čovjeka - on dođe, prođe- ali se ne vraća"

(citat iz jedne Afričke narodne pjesme)

Smrt, umiranje, odlazak sa ovog svijeta, preseljenje u nebo.....Toliko naziva
koji označavaju samo jedno - kraj života. Kao što je rađanje početak života,
smrt je njegov kraj. Po nekim ili nečijim zakonima, Božjim, Prirodnim,
zakonima Univerzuma, jedino je smrt izvjesna i sigurna, ali nitko ne zna kada
će doći. Nepredvidiva je, ponekad preuranjena, ponekad dođe sa strašnim
mukama, ponekad čovjeka izmori i slomi. Moja majka je imala običaj reći:
"Nedaj mi Bože, vesele smrti" i dok sam bila manja, izgledalo mi je to
smiješno. "Vesela smrt", kako smrt može biti vesela, kad je to tuga
i plače se?....Sad razumijem, smrt u kojoj se jedna osoba pati, dok se
rastaje sa životom, a uz nju se pate i oni oko nje, dok ne odahnu, jer
smrt je konačno došla i odnijela i bolove i prekratila muke i patnju, kako
za umrlog, tako i za okolinu. Uglavnom, to je ona smrt u kojoj se čovjek
pati iscrpljen, a rodbina gleda tu patnju i ne može ništa učiniti, da ublaži muke.
Ona druga krajnost je ta, u kojoj netko umre iznenada, pa niti ne osjeti bol i patnju,
ali je zato šok i bol za obitelj umrloga i te kako prevelika.

Zašto plačemo, kad umire netko nama drag? Jer znamo da više neće biti među nama
svojim fizičkim prisustvom, svojim riječima, svojim djelom. Ali, bit će prisutan u našim
mislima, u našim srcima, u našem sjećanju.

U smrti, u umiranju, svi smo izjednačeni. Ne razlikuje smrt bogataše od siromaha, jednako
ih pohodi i odnosi. Nema tih novaca kojima se život može kupiti, vječan život. Smrt je
neminovnost, nešto, od čega još nitko nije uspio pobjeći i sakriti se...

Stoga, treba naučiti živjeti, dostojno čovjeka, da bi se u smrt otišlo dostojanstveno.
I kad nas više ne bude, Sunce će sjati nekim novim generacija, istim sjajem, Mjesec
će im pokazivati put, žene će i dalje rađati djcu, jer je sve to prirodno, ali na žalost,
hoće li prestati ratovi, borbe, bijeda, siromaštvo, neimaština, glad, ono što nije
prirodno, nego je stvoreno na umjetni nacin, ljudskom rukom. Smrt koju čovjek,
svojim nedjelima, uzrokuje.


"Od prašine sitne, do nebeskih tijela,
odgonetnuli smo tajnu najmudrijih djela.
Raspleli smo čvorove najmudrijih riječi,
samo tajnu smrti ne možemo prijeći!"

(Omar Hajjam - "Rubaijje")



# - 14:41 - Mislima te pozdravljam (4) - Riječima te ispraćam - # Što bi bio život bez smrti? Naizgled besmisleno, no ipak neobično važno pitanje. Smrt je ona koja daje dozu ozbiljnostri životu, bila ona kraj ili prijelaz u novo stanje postojanja... Pozdrav! :))) (aquaria 02.11.2006. 00:23)
# Smrt nastojimo razumijeti, a život još neznamo što je. Tako je tumačimo pretankom života, za koji također neznamo što je. Znam da neznam što to će stati, pa se pitam što je to što je, da shvatio bi, što će biti. Svo ti dobro dunjo ... :) (Mladen 02.11.2006. 11:50)
# kako PREKRASAN blog.......nemogu se suzdržati a da ne ostavim komentar.....Prekrasan!!!1 J aobožavam ovakve čarobne i predivne blogove.....molimte...piši.... (very 02.11.2006. 16:09)
# To svatko jednom mora da dočeka ali zato živimo život udišimo ga sa punim plućima srdačan pozdrav. (prorokk 05.11.2006. 18:39)

Image Hosted by ImageShack.us
Copyright © 2006. D.Đ. "mislimatepozdravljam"Priče na ovome blogu su autorsko djelo i zabranjeno je njihovo korištenje i daljnje objavljivanje bez pismenog pristanka autora!

14:41 | Komentari (8) | |

utorak, 17.10.2006.

Image Hosted by ImageShack.us


Život


"Život se dobije badava, a najvrijedniji je!"
(Stanislav Šimić - "Neveni nevremena")

Po nekim teorijama, nastao je u vodi, davno, davno...Po drugima, tvorac života
na Zemlji je Bog. Kako bilo, život postoji, priroda se dijeli na živu i neživu, a ova
živa, opet, karakteristična je po svojim akterima, biljkama, životinjama, ljudima,
a donekle i pojavama. Smatram da su i pojave dio žive prirode, jer se događaju,
kreću, djeluju...

Darovan nam je dolaskom na svijet. U ljudskom rodu, rođenjem. I onim prvim
oglašavanjem u dodiru sa vanjskim svijetom, prvim plačem.
(Svih onih devet mjeseci spavanja pod majčinim srcem je u biti
"simbioza", nema borbe za preživljavanje, nema samostalnosti...ovisimo o majci
i njenom načinu života).

I već u tom prvom dodiru sa svijetom, tom plaču, počinje naš hod "po mukama",
probijanje kroz život, učenje, učenje i samo učenje...cijeli svoj životni vijek. I svaki
novi dan trebali bi biti mudriji za neku novu spoznaju, saznanje, mudrost, ali u isto
vrijeme, njegovo trajanje se smanjuje za svaki taj dan, osipa se, odronjava se jedan
dio nas...nestaje, gubi se...


citat:

Promijenite svoje vrijednosti i promijenit ćete svoj život."
"Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku nikada
zaista ne odlučivši gdje žele završiti. I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju
uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova. Kada stignu
do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im
smjer odgovara. Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio gomile ljudi
koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti. Zbog toga osjećaju
da nemaju nadzor. Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne
probudi zvuk razbješnjele vode. Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova
Nijagare u čamcu bez vesla. U tom trenutku kažu: "Oh, k vragu!" Ali, tada je već
kasno. Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan.
Ponekad je riječ o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno
opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno." (Anthony Robbins)
završen citat

Živimo ga kako znamo i umijemo. Ponašamo se kako nam to norme propisuju,
u javnosti, a ono malo istinskog i željenog, čuvamo, pokazujemo i nastojimo živjeti
u svoja četiri zida, ako ih posjedujemo i ako nam je život bio naklonjen. Najčešće ga
ne živimo kako bi to željeli, nego onako kako moramo, kako nam je nametnuto, kako
nam je moguće. Život je tako nepredvidiv, tako čudan, tako ponekad neprijateljski
nastrojen prema nama, ali možda, tim iskušenjem jačamo, dobijamo snagu, volju
da se borimo za svoje bolje danas, i sutra... Na žalost, dok smo mladi, taj svoj život
gledamo iz drugog kuta, smatramo da je dovoljno dug i da se možemo poigravati i
ponašati prema njemu gledajući ga s visine...Smatramo kako mu nikad neće doći kraj,
kako mu se možemo suprotstavljati i kako su mladost i godine dovoljna obrana...
Možda je otuda prpošnost i razuzdano ponašanje mladih ljudi...Ali, kako godine idu,
stiču se neke navike, spoznaje, nadograđujemo se umno, ali i tjelesno...i polako sazrijevamo, shvaćajući da život ima svoj vijek trajanja, da postoji kraj i da treba smisleno i
pametno živjeti. Težak je život, prepun iskušenja, prepun zapreka...ali valja ga živjeti, ljudski, pošteno, dostojanstveno, valja ga gledati realno...valja ga prihvatiti takvim kakvim nam je dan.
A dan nam je s razlogom, jer sa nekim razlogom i određenim ciljem smo i rođeni.

"I najnesretniji život ima svojih sunčanih trenutaka i, pod pjeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće." (Hermann Hesse - "Stepski vuk")

Ma koliko nam se činilo da smo tužni i nesretni, uvijek ima gore od goreg. Uvijek ima
ljudi kojima je daleko teže nego nama. Samo, što je u čovjeku tako, da smatra kako
je njemu najgore. Gledamo ljude oko sebe i mislimo koliko su sretni, ponekad, sa nekom
vrstom zavisti, a zapravo, što znamo o njihovom životu. Ništa, jer sve to što prikazuju
moze biti farsa...uvijek kažem, u četiri zida smo ono što jesmo, kakvi jesmo. Najgore
što nam se može dogoditi je da klonemo duhom, a tijelom smo još uvijek sposobni i
spremni da živimo. Psiha utječe i na ljudsko tijelo...ali tijelo nema tu moć da može
djelovati na duh. U nama je sve, mi smo stvaraoci života, nosioci smo njegovi i živimo
ga onako kako mislimo da je najbolje...I uvijek mislimo da može biti i bolje, ali postoje
okolnosti koje nam to ne dozvoljavaju....

citat:

Noćas sam saznala da jesi, da postojiš: kap života izbjegla ni iz čega......
...I eto me ovdje, zaključane u strahu koji mi kupa lice, kosu, misli. Gubim se u njemu.
Pokušavam shvatiti: nije to strah pred drugima. Ne brinem se o drugima. Nije to strah
pred Bogom. Ne vjerujem u Boga. Nije to strah od boli. Ne bojim se boli. To je strah
pred tobom, pred slučajem koji te otrgnuo ni iz čega da bi te pričvrstio o moju utrobu....
....U biti, ne bojim se ni umrijeti: jer ako neko umre znači da je rođen, da je izašao ni iz čega...
...Možda bih za sada morala šutjeti o svim gadostima i tugama, možda bih ti morala
ispričati mnoštvo nevinosti i radosti. Ali, to bi bilo kao da te zavodim u bludnju.
Bilo bi to kao da te želim navesti da vjeruješ kako je život mekani sag po kojemu
možeš koračati boso, a ne cesta posuta kamenjem, dijete moje. Kamenjem o koje
se spotičemo, preko kojeg padamo, o koje se ranjavamo. Kamenjem od kojeg se treba
zaštititi željeznim cipelama. Čak ni to nije dovoljno, jer kad zaštitiš noge, uvijek će se
naći neko ko će podignuti kamen i baciti ti ga u glavu....
...Srest ćeš ljude koji se daju raskomadati zbog slobode, podnose mučenja, čak
prihvataju i smrt. I ja se nadam da ćeš i ti biti jedan od tih ljudi. Ali, u istom trenutku
kad te budu razdirali za slobodu, otkrit ćeš da ona ne postoji, da je u najgorem slučaju
postojala samo ukoliko si je tražilo: kao san, kao ideja rođenja u sjećanju na tvoj život
prije rođenja, kad si bilo slobodno jer si bilo samo...
...Ne možeš ni zamisliti kako je zagušljivo oponašati njihove navike, poštovati njihove
zakone. Nemoj učiniti ovo, ne čini ono, učini ovo i učini ono (...) Zakoni silnika nude samo jednu prednost: na njih možeš odgovoriti boreći se, umirući. Zakoni valjanih, dobrih ljudi, međutim, ne pružaju ti uopće izlaza, jer te uvjeravaju da je plemenito prihvatiti ih. Ma u kojem sustavu živjelo,
ne možeš izbjeći zakonu da uvijek pobjeđuje jači, nasilniji, manje plemenit...
...Rad je ucjena koja ostaje ucjenom čak i kad ti se sviđa. Uvijek radiš za nekoga, nikad
za sebe. Radiš uvijek s mukom, nikad s radošću. I nikad u trenutku, u vrijeme kad bi ko
želio raditi. Iako ne ovisiš ni o kome i obrađuješ svoj komadić zemlje, moraš kopati kad
to hoće sunce i kiša i godišnja doba....
...Ti, što boraviš ondje gdje je jučer sutra i gdje je svako sutra jedna tekovina. Ti, što
još ne poznaješ najgoru od svih stvarnosti: svijet se mijenja i ostaje kao i prije....
...Ali drugdje se rađa tisuću, stotine tisuća djece i majki buduće djece: život ne treba
ni tebe ni mene. Ti si mrtav. Možda umirem i ja. Ali to nije važno. Jer život ne umire."

(Oriana Fallaci - "Pismo nerođenom djetetu)

-----------------------

"I za hiljadu godina čovjek će isto ovako uzdisati: „Ah, teško je živjeti” – i u isti mah
ovako isto kao i sada, bojaće se i neće htjeti da umre....
...Drugi dio života kod pametnog čovjeka sastoji se u oslobađanju od ludosti i predrasuda
i pogrešnih mišljenja koje je stekao tokom prvog dijela života....
...Ne samo za dvije, tri stotine godina, nego i za milion godina, život će ostati kakav je
i bio; on se ne mijenja, ostaje stalan, držeći se svojih vlastitih zakona, do kojih
nama nije stalo, ili bar, kojih vi nikada nećete spoznati. Ptice selice, ždralovi na primjer,
lete i lete, i ma kakve misli lutale, po njihovim glavama, visoke ili sitne, oni će sveđer letjeti,
a neće znati zašto i kako. Oni lete i letjet će, ma kakvi se filozofi pojavili među nama;
i neka filozofiraju kako ih je volja, samo neka lete..." (Anton Pavlovič Čehov - "Tri sestre")

---------------------------

"Ljepota je život kad život
skine koprenu sa svoga svetog lica.
Ali, vi ste taj život i vi ste ta koprena.
Ljepota je vječnost što se gleda u ogledalu.
Ali vi ste ta vječnost i vi ste to ogledalo."

"Život bez ljubavi je kao stablo bez cvijeta i plodova. Ljubav bez ljepote je kao cvijeće
bez mirisa, a tek plodovi bez sjemenki… Život, ljubav i ljepota jesu Sveto trojstvo u jednome slobodnom, nezavisnom biću; ono se ne može mijenjati, niti odvajati....
...Život bez pobune je kao godina bez proljeća. Pobuna bez istine je kao proljeće u suhoj,
neplodnoj pustinji. Život, pobuna i istina jesu Sveto trojstvo koje se ne može odvajati
ni mijenjati....
...Život bez slobode je kao tijelo bez duha. Sloboda bez misli je poput nakazna duha.
Život, sloboda i misao jesu vječno Sveto trojstvo koje ne prolazi, niti iščezava "
(Kahlil Gibran - "Mirisni plodovi duše")
zavrsen citat

Toliko je mnogo radova, tekstova, knjiga napisano o životu. Život nam je dan,
darovan, ali ponekad ga ne znamo živjeti, ponekad pogriješimo. Ako shvatimo
gresku - ispravimo je, ako ne shvatimo, često propadamo. Na žalost, propast
života je povlačenje bez borbe. Zar nije u nama instiktom stvorena borba za
samoodržanjem, zar nemamo borbeni duh u sebi da idemo naprijed, da tražimi
i težimo ka boljem danas i sutra, zar se toliko bojimo života....Ili se bojimo njegove
konačnice...smrti. Pa se predamo, znajući kako je smrt neminovnost...Pogrešno je
tako razmišljati, treba smoći snage i živjeti do poslijednjeg trenutka, ma kako se
osjećali i ma koliko nam bilo teško. živjeti život treba htjeti i umjeti.

-------------------

Majka Tereza:

"Život je prilika - iskusi je
Život je ljepota - divi joj se
Život je san - učini ga stvarnim
Život je izazov - suoči se s njim
Život je zadatak - izvršavaj ga
Život je igra - igraj se
Život je dragocjen - njeguj ga
Život je bogatstvo - čuvaj ga
Život je ljubav - uživaj je
Život je tajna - pronikni je
Život je obećanje - ispuni ga
Život je tuga - nadiđi je
Život je himna - pjevaj je
Život je borba - prihvati je
Život je tragedija - uhvati se s njom u koštac
Život je avantura - usudi se
Život je sreća - zasluži je
Život je život - brani ga"



Mislim da je ovim sve rečeno...Prekrasne riječi majke Tereze. Jedino sto bih još dodala
na kraju, je misao, koju sam davno pročitala i koja stoji okačena, iznad mog radnog stola:

"Eto, u životu je, na žalost, tako: trnje dobijaju živi, a ruže mrtvi."

(Anatole France)


Image Hosted by ImageShack.us
Copyright © 2006. D.Đ. "mislimatepozdravljam"Priče na ovome blogu su autorsko djelo i zabranjeno je njihovo korištenje i daljnje objavljivanje bez pismenog pristanka autora!

11:01 | Komentari (8) | |

srijeda, 11.10.2006.

Image Hosted by ImageShack.us




Ljudi

"Ljudi su dorasli da se obračunaju s drugim
ljudima, ali ne i sa problemima!" (Tin Ujević - Zvjezdari)



"Domoći će se ljudi svemirskih meta
I uspostaviti putove od planeta do planeta,
Samo će još preostati da se uspostavi
Najdalji put ovog vijeka -
OD ČOVJEKA DO ČOVJEKA."

(Grigor Vitez - Šaka čičaka)


Ljudi, interesantna riječ. Ima više značenja, a dva su najvažnija.
To je imenica, množina imenice čovjek. Ali, ima značenje i nečeg
daleko vaznijeg. Onog što je svojstveno čovjeku ili nečovjeku.
Ljudskost i nedljudskost. Obično gledamo na to da se ljudima
smatraju oni koji su pozitivno okarakterizirani, koji u sebi nose
samo najbolje. Ljudi su pripadnici nekih plemena, naroda, nacija...
državljani nekih zemalja, stanovnici planete Zemlje. Ljudi su i ono
što svatko od nas nastoji biti....veličina. Ne po imetku, nego po
količini emocija i duševnosti, po karakteru. Po načinu života, brizi
za bližnje, kao i one kojima je pomoć potrebna....

Razmišljala sam da li uopće ovo "Ljudi" može biti tema, o kojoj ću
pisati , a da ne spomenem čovjeka, kao vrstu, kao ljudsko biće.
Dio žive prirode, koji se, od ostale žive prirode razlikuje po tome
što misli i govori, hoda na dvije noge... Uglavnom, sebe smatramo
vrijednijima i umnijima od ostalih vrsta, jer smatramo da smo napredniji.
Da li nam mozak daje tu spoznaju, da li je bolje misliti, pa makar i
griješili, ili je bolje imati instikte, pa se prepustiti prirodnoj selekciji?

"Hvalimo se svugdje i uvijek da smo svladali materiju, a zaboravljamo
da je ona zapravo učinila od nas svoje robove."
(Okakura Kakuzo)

U svakom od nas ima puno toga istoga, ali i puno različitosti. Ponekad
prvi dojam nije dovoljan da bismo o nekome stekli mišljenje, ono pravo.
Svi mi posjedujemo u sebi neki mehanizam koji pokrece naše emocije. Neki od nas
ih pokazuju, neki opet, vješto skrivaju. Neki se lažno predstavaljaju,
neki opet prenaivno nastupaju. Uglavnom svi smo mi u jednom trenutku iskusili
snagu svoje izdržljivosti...nismo ni sanjali kolika je, misleći da je samo onako
mala, kako smo svakodnevno "baždareni" u ophođenju. Činjenica je da ono što
ljudi mogu podnijeti, ne može ni najjača životinja, ni najotpornija biljka. Ljudski
potencijali su veliki i još uvijek nedovoljno istraženi, ali i ovoliko, koliko pružaju,
idu prema dvijema ekstremnostima...Ili su potpuno pozitivni, ili potpuno negativni.

"Ljudi su poput rijeka, voda je u svima jednaka i uvijek je ista, ali svaka je
rijeka čas uska, čas brza, čas široka, čas tiha, čas hladna, čas mutna, čas topla.
Tako je i s ljudima. Svi mi nosimo u sebi zametke svih ljudskih osobina i pokazujemo
ponekad jedne, ponekad druge, često uopće ne nalikujući sami sebi, ali ipak
ostajemo jedinstveni i svoji
." (Tolstoj)

"Ljudi su kao kamenje;nepravilni, teški, rasuti. Mučno je to dovesti
u red, skupiti i složiti po nekom pravilu, a pojedinačno je još mučnije
svaki komad klesati."
(Ranko Marinković - Kiklop)


Image Hosted by ImageShack.us
Copyright © 2006. D.Đ. "mislimatepozdravljam"Priče na ovome blogu su autorsko djelo i zabranjeno je njihovo korištenje i daljnje objavljivanje bez pismenog pristanka autora!

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se