08.12.2017., petak

Slatki život

Slatki život


Mora da sam na moment zapao u polusan, jer odjednom sam u panici se trgnuo kad je Anika odgurnula pokrivač s golog tijela i ustala onako gola i lijepa, osmjehujući se prema meni. Iza nje je crvenim okom žmirkao digitalni sat: dva sata i dvanaest minuta. U noći. Ili ujutro, ako više volite.
- Sad će malo iznenađenje - rekla je zimogrožljivo se uvijajući u crno-žuti svileni kućni ogrtač. - Odmah se vraćam.
Gledao sam za njom dok je odlazila prema vratima spavaće sobe: hodala je na prstima blago njišući stražnjicom, dok su joj bosonoga stopala nečujno klizila parketom. Kad je nestala iz mog vidokruga, dobro sam se istegnuo u krevetu, nastojeći se sasvim razbuditi, pripremajući se na Anikin povratak.
Ušla je s osmjehom, noseći poslužavnik objema rukama, a na njemu, vidio sam, boca crnog vina, dvije čaše i dvije ne baš sasvim male piramide kockica čokolade.
- Vino i čokolada? - upitao sam znatiželjno.
- Pravo uživanje - uvjeravala me Anika.
- Sigurna si? - sumnjičavo sam upitao.
Nije odgovorila. Umjesto odgovora, odložila je poslužavnik na krevet, svukla se i uvukla pod tople pokrivače, priljubivši se uz mene.
- Moram te naučiti slatkom životu – rekla je milujući mi dlanom trbuh. – Preveliki si asket.
Tako je počelo.

Od tog dana, svaki put kad bi dolazio k Aniki, a to je bilo svaki put kad bi njen muž kojeg nikad imenom nismo spominjali, bio poslovno odsutan iz grada, procedura s čokoladom i vinom se ponavljala. Što je bilo prilično često. Ne onoliko često koliko je to Anika željela, ali meni je tako odgovaralo, jer Anikin ljubavni apetit ... Malo mi je smetao taj neuredni ljubavni život, jer nikad nisam znao kad ću provesti noć s Anikom. Život u očekivanju poziva.
Uvijek se sve odigravalo potpuno isto: ja bi bio zauzet svojim životom, u kojemu Anika nimalo nije učestvovala, da bi odjednom javio se moj mobitel, a na njegovom zaslonu ugledao bi Anikino nasmijano lice.
- Večeras, u deset - rekla bi svaki put bez ikakva uvoda. - Potvrdi ti ću ti vrijeme jedan sat prije. Važi?
- Važi! - uvijek bi odgovarao, a u mislima bi vidio njeno pomalo punašno tijelo, ali ne još debelo, debela će postati tek za jednu deceniju, vidio bi njeno lice i zelenkaste mačje oči kojima bi me gledala dok bi vodili ljubav.
- Što radiš sad? - uvijek bi upitala prije završetka razgovora.
- Ništa naročitog - lagao bi svaki put. - Mislim na tebe.
- Lažljivče! - rekla bi Anika isto tako svaki put, a do mene do dolepršao njen tihi promukli izazovni smijeh koji me, priznajem, uzbuđivao.

Stanovala je u kući na brdu, udaljena od mog stana otprilike osam kilometara. Običavao sam taj put laganim ritmom istrčati, ne želeći koristiti gradski saobraćaj, a vlastiti automobil nikad nisam ni imao.
Kad sam prvi put tako u noći dotrčao u blizini kuće u kojoj je živjela Anika s mužem , zaustavio sam se na najmračnijem dijelu, ispod jednog stabla, promatrajući pustu ulicu, pogledom ispitujuću osvijetljene prozore, osjećajući zadovoljstvo što se nitko ne pojavljuje na njima i radoznalo pogledava u noć.
Ocijenivši pravi trenutak, jurnuo bi što sam brže mogao, nečujno i ne dišući, prosto preletjevši otprilike sto i pedeset metara i kroz stražnji ulaz ušuljao se u Anikinu kuću. Dočekala me je u hodniku, svježe istuširana, ogrnuta frotirskim bijelim ogrtačem i privila se uz mene, pružajući mi požudne usne.
- Čekaj! - zaustavio sam, bolje reći, pokušao je zaustaviti. - Zaudaram po znoju. Daj da se prvo istuširam.
- Ne! - zapovjedila je. - Hoću te znojnog.
I svaki put tako.

Divlje smo se parili. Da, dobro ste pročitali: napisao sam "parili". Jer za ono što smo nas dvoje izvodili i kako bi to izvodili, nikako se nije moglo nazvati vođenjem ljubavi. Možda je ona mislila o našem parenju kao o vođenju ljubavi, ali ja sam znao da je to samo parenje i ništa drugo i priznajem, žalio sam zbog toga, jer pogađate, počinjao sam se zaljubljivati Aniku. I njenu divlju prirodu. Žudio sam za njom, iako sam čitavo to vrijeme duboko u sebi osjećao da Anika nije toga vrijedna, da sam ja za nju samo komad poželjnog mesa koje joj u ukradenim trenutcima pruža uživanje, a koje joj, po njenim riječima (vjerovati ili ne???: pitanje nad pitanjima) uskraćuje njen zakoniti suprug.

I tko zna koliko bi to ludovanje trajalo i kako bi završilo, da se, od one noći, nije svaki put ponavljao isti prizor: Anika bi ustajala iz toplog kreveta i ubrzo se vraćala u njega, ali ovog puta s vinom i čokoladom.
- Slatki život - promrmljao sam jednog jutra koje se tek budilo.
- Sviđa ti se? - upitala me nagnuvši glavu i žmirkajući prema meni.
- Naravno.
- Ovo? - upitala je prstom pokazujući na poslužavnik s čokoladom i vinom između nas, pažljivo položenim na krevet, a zatim se bocnula prstom u grudi i ponovo upitala: - Ili ovo?
Nisam odgovorio. Ispio sam čašu, pažljivo podigao poslužavnik i odložio ga na pod pored kreveta, pa privukao Aniku k sebi.

Nekako tri ili četiri mjeseca poslije ove gore opisane noći, dok sam lagano trčao uzbrdo, u susret još jednoj slatkoj noći s Anikom, ulovio sam samog sebe kako mislim na ... vino i čokoladu! Postavši svjestan vlastitih misli, zaprepašteno sam zastao zaustavljajući dah. Oko mene je noć grlila šumu, cesta je bila prazna, tamu nisu rezali moćni farovi automobila, niti je brujanje motora remetilo iskonski noćni mir.
Zadrhtao sam. Ali ne zbog hladnoće, iako je bilo prilično hladno i znoj mi se na čelu već počeo sušiti. Drhtao sam zbog čudnog osjećaja koji je strujao mojim tijelom, Oblizivao sam jezikom suhe usne i mislio na čokoladu i vino i na Anikino punašno tijelo, pa opet na vino i čokoladu i nisam se mogao odlučiti čemu se više radujem: Aniki ili …
A onda sam shvatio da polako ozdravljam, bio je to tek početak odzdravljivanja, ali obećavajući početak. Navikavajući me na slatki život, Anika me počela gubiti. Dok sam se ja vraćao samom sebi.

Dovršivi i shvativši ovu misao, jurnuo sam uzbrdo, u tamu, prema Aniki, misleći s osmjehom na vino i čokoladu.


Copyright © 2017. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


Oznake: čokolada


- 18:21 - Budi (3) - Iskren - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        
Opis bloga:
Priče iz života o životu...

Photobucket


photo gallery

A R H I V A
2005
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2006
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2007
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2008
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2009
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2010
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2011
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2012
1 2 3 4 5 6 7 - 9 10 11 12
2013
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2014
1 2 3 4 5 6 9 10
2015
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
2016
1 3 4 5 - 7 8 9 10 11
2017
1 4 7 8 10 12






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se