another chance

Prva "priča" i privremeni oproštaj!

eto s obzirom na to da nisam uspio uopće nać vremena ovo sredit... objavljujem prvih par stranica moje "priče" pa eto da imate nešto čitat dok me nema...

inače ja sam trenutno u Beogradu, točnije nisam još, ali za 5 sati putujem tamo...
Radost! tamo ima svirku na BELEFU iliti na Beogradskom Letnjem Festivalu... I u Zrenjaninu idući dan... I bit će jebeno, i tako sretan sam...
Pokušavat ću što više posjećivati blog, i ostalo i eto nadam se da ćete uživati u prvom dijelu, a onda će stići i drugi i tako dalje...

Tražim vaše kritike! Doviđenja i čitamo se!

P.S. Odite na blog LJubičasto nebo i pročitajte malo... stvarno je lijepo :) Uživajte!

P.P.S. Napravite test koliko me poznajete... baš me zanima :D THE LINK IS HERE FROM CHAJANKAA!!!!


CHAPTER 1
---------------------------------------------------------------------

Priča započinje jedne večeri u lijepo uređenom stanu. Na zidovima vise slike nepoznatih slikara, uokvirene i povećane fotografije. Sve odreda nadrealni motivi.
Prikazuju neke nedostižne ciljeve... Jedna slika prikazuje čovjeka kako stoji na rubu svijeta i pokušava dograbiti jesenji list koji sjaji i osvjetljava oblake koji se nalaze ispod njega...
Druga pak prikazuje gomilu na prvi pogled nasumično razbacanih potkova , ali vještom oku se vrlo brzo otkriva pozadinski motiv ležećeg konja koji ranjeno umire, ili se odmara...
Tko će li ga znati...
Kada bi hodali po tom stanu, mogli bi vidjeti gomilu stvari pomoću kojih bi odmah došli do zaključka kakvog je karaktera osoba koja živi u tom mjestu.
Prije svega bi najvjerojatnije zaključili da je otmjena, da poznaje umjetnost i da je načitana dobrih knjiga.
Točnije klasika svjetske poezije i proze...

U jednoj od soba za dobro osvjetljenim radnim stolom sjedi muškarac u svojim tridesetim. Na liniji svira Tom Waits čiji glas leti kroz sobu i odbija se o zidove i plafon...
On sjedi mirno i izgleda krajnje izgubljeno. Gleda u svoj laptop na kojem sjaji prazna stranica Worda... Iznervirano ustaje sa stolca i šeta se po sobi...
Gasi svoju već izgorjelu cigaretu u pepeljaru koja sada već izgleda kao groblje. Zatim sjeda na drugi kraj sobe, ali ubrzo ustaje i sjeda za glasovir...
Odsvira par nota blues pentatonske skale koje dodaju čudnu melodičnost Tomovom glasu koji brenči kroz zvučnike postavljene usko uz zid.
Završava i zadnja pjesma sa albuma... Tišina... Prolazi minuta za minutom. Minute polako prelaze u cijeli jedan sat...
dva, tri, itd...


DRIIIN DRIIIN DRIIIN!!

Alarm na mobitelu je odjekivao po sobi. On otvara oči i uspravlja se u vertikalni položaj... Gasi alarm.
Cijela soba je ista kao što je bila kada je zaklopio oči.
Doduše, na monitoru laptopa sada više ne zjapi prazna stranica, nego crni screensaver sa Windowsovim logo-om koji se nasumično pojavljuje na ekranu.
Malo tu.. Malo tamo...

Vani je užasno sunčan i lijep dan. Temperatura je na zavidnom vrhuncu od čak 35 stupnjeva celzijusa...
Asfalt lagano isparava, i odiše nekim čudnim mirisom. Ljudi se kreću užurbano kao da imaju posla, a zapravo nitko ništa ne radi.
Bircevi su puni ljudi, a radno je vrijeme. Idealni grad.

U jednom bircu odvija se "zanimljiv" razgovor između tri osobe... Točnije jedna drži monolog dok dvojca lažno zainteresirano i nervozno slušaju.

- Gospodo stvarno vam kažem. Tip je čudotvorac... Dugo niste vidjeli takav način pisanja. To je stvarno nešto novo... Vidjet ćete... Samo mu dajte priliku.- znojila se osoba koja se trudila pričati jednakim smirenim tempom i prikriti svoju nervozu.
Gospoda su sjedila i nervozno gledali u sat kao da imaju pametnijeg posla.
- Ovaj.. uhm... Vi ste na visokom položaju i jako bi mu pomogli kada bi mu samo pružili priliku. Nemojte slušati glasine. Haha.. Što su glasine.. Pa ništa!- već vidno nervozno osoba gleda prema vratima kafića u nekom isčekivanju.
- Poštovani gospodine Branko.- prekida ga jedan od ozbiljne gospode. - Vaša priča ne drži vodu, pogotovo kada vaš "prijatelj" kasni pola sata! Mi imamo puno pametnijeg posla nego gubiti ovdje vrijeme nizašto!-
- Znam gospodo, ali sada će on doći svaki tren... Sigurno ima odlično opravdanje zašto kasni...- pognute glave je govorio najmlađi među njima...

U taj tren začula su se vrata kafića. I u prostoriju je ušao muškarac u svojim tridesetim, obučen u stari sako, sa raskopčanom košuljom pri vrhu.
Njegov hod činio se dostojanstven ali lagan i odmjeren. Mladi gost se okrenuo i odmah ustao.
- Evo draga gospodo, jesam rekao da će doći svaki tren... Zar ne? - pogledao je pridošlicu pogledom koji govori gomilu psovki koje se vide najčešće samo u stripu...
Dva gospodina su ustala i pružila ruku muškarcu koji im je vratio pozdrav vidno tek iz protokola.
- Gospodine Palah, nadam se da imate dobro objašnjenje zašto ste nam tako uzaludno utrošili vrijeme. - važno je rekao gospodin u novom urednom odjelu.
- Palač... Spaljivanje mi nikada nije išlo za rukom. - kroz podsmjeh kaže najnoviji gost.
- Pokušao sam puno puta.. Ali jednostavno ne ide...- nastavio je.
- Molim? - prekida ga zbunjeni poslovni čovjek.
- Ah... Nije važno. - vidno razočarano.
- Haha...- nervozno se nasmijao Branko - Jan se šali... Takva šaljivdžija. Mislio je na Jana Palacha, znate onog studenta koji se spalio u znak protesta u Pragu?-
- Znam zaboga! Hmm.. Meni nije baš do šale. - ozbiljno je nastavio gospodin - S obzirom na to da ste nam potratili dragocijeno vrijeme, predlažem da odmah prijeđemo na posao.-
- Nadam se da ste nam donjeli esej o aktualnom skandalu koji smo tražili od vas kao primjer.-
- Nisam... -
- Niste? Onda očito nemamo što raditi ovdje. Ovo je bezobrazluk i trošenje vremena... - Uvrijeđeno ustaju sa stola i kupe aktovke.
- Nisam... Imam vraški dobar razlog zašto! Jel vas zanima? -
- Ne zanima nas ništa... Mi nemamo vremena za ovakve gluposti i za ovakvo trošenje vremena! Doviđenja gospodine Palak! - obojca su krenuli prema vratima kafića.
- Ime mi je Jan Palač! Ne Jan, Ivan ili kako god već Palak! Pretpostavljam da vas onda ni ne zanimaju šokantni podaci o aktualnom skandalu Šimić. -
- Pa naravno da nas zanimaju, zato smo vas i tražili da to istražite i da napišete reportažu o tome! - Polako su se već vratili dva koraka unazad.
- E pa onda sjedite i poslušajte na sekundu. Mislim da će vas ovo krajnje šokirati. -
Dva poslovna gospodina su sjela nasuprot njega, sa zanimanjem prekrižili ruke i rekli - Imate pet minuta... -
Branko je pogledao svog prijatelja koji je upravo palio cigaretu...
Nakon što je otpuhnuo prvi dim počeo je...

- Isprva mi je bilo sumnjivo to što tražite da napišem reportažu o aktualnom skandalu, a želite me smjestiti na mjesto kolumnista.
Svejedno sam se želio podsjetiti malo tih novinarskih dana... Prvo sam počeo sa osnovnim provjeravanjem vaših podataka koje ste izdavali u vašim novinama, jer ste vi prvi počeli pisati o tome.
Začudo informacije su imale čvrste temelje. Čak i previše čvrste za moj ukus. Ali svejedno sam nastavio dalje...
Zatim je usljedilo provjeravanje pozadine gospodina Šimića koji je u središtu skandala. On je opće poznat kao dosta jaki poduzetnik. U različitim krugovima ga se smatra kao jakog partnera ali i kao jaku konkurenciju.
Pretpostavio sam da ga dosta ljudi želi srušiti sa njegovog mjesta.
Kako sam relativno prestao pratiti političke skandale i ostalo, morao sam se raspitat više o tom slučaju. Dakle, njega sumnjičite da je umješan sa podzemljem i da pere novce određenim kriminalcima na određenim bankovnim računima? -

- Hmm... Priprosto rečeno, ali poanta je točna!- rekao je gospodin preko puta sa već malo više zainteresiranim nego bahatim glasom.

- Da, pa samo u kratkim crtama, ipak ste mi dali 5 minuta.. Da nastavim dalje... Gdje sam stao.. Ah, da. Kako sam istraživao njegovu prošlost, došao sam do zanimljivih podataka o njegovoj suradnji sa upravo vašim novinama.
Poznato?- gospoda su se pogledala i kroz smijeh odgovorili - Naravno, gospodin Šimić je jako blisko surađivao sa našim listom. Često je oglašavao svoje poslove kod nas. Što je tu čudno? -.

- Često oglašavao? Skoro u svakom listu godinu i pol, sve do određenog datuma malo prije nego što su počele padati optužbe.
Prvo je bio primjećen u bliskom razgovoru sa osobom iz državnog odvjetništva... Zatim su u vašim novinama prestali izlaziti njegovi oglasi i počeli izlaziti podaci o njegovim "tajnim" računima.
Kroz određeno vrijeme mi je to postalo jako sumnjivo. Mislim, sam redosljed događanja? - mirno je pričao Jan gaseći svoju cigaretu u rub pepeljare.

- Na što ciljate gospodine Palač? - Nervozno su pitali...
- Aleluja, napredak! Znate mi reći prezime! Gorim od sreće! - Branko se smijao sebi u bradu, malo čak preglasno...
- Branko molim te za ozbiljnost... Ne želimo gospodi oduzimati vrijeme. - lažno ozbiljnim i snobovskim glasom.
- To nikako.. Nastavi molim te! -
- Dakle ciljam na to da sam ubrzo otkrio preko pouzdanih izvora da ti računi isto imaju svoju povijest. Kakvu? E pa, vaš štovani list koji je u središtu skandala se u početku i čak još uvijek financira preko nekoliko od tih računa!
Ergo, vaš list piše novosti koje su veći produkt vaše fikcije. Kao i svaki dobar pisac koji piše fiktivne priče iz nekih svojih osobnih iskustava! -
- Gospodine Palač da li vi to nas optužujete?! - pitali su nervozno gospoda.
- Nikako gospodo, samo vam govorim što sam otkrio... To su vrlo zanimljivi podaci, mislim da bi bilo lijepo da ih objavite, ljudi bi ih zasigurno jako dobro protumačili! Znate već i samo kako je sa skandalima! Zar ne? -
Za stolom je nastala neugodna tišina, sjedili su tako i kroz zrak su letjele gromovi pogleda punih prijezira sa jedne strane...
Jan je sjedio i zapalio još jednu cigaretu razmišljajući - Gdje je ta prokleta konobarica? - .

Gospoda su u jednom trenuku ustala i važnim glasom rekla - Goposodine Palač, javit ćemo vam se sigurno! Ako ne mi, onda naši odvjetnici! Sigurno ste sve to krivo protumačili, a ovakve optužbe su skandalozne! -
- Zar nije to tako divno? - odvratio im je brzo i široko se nasmijao... - Doviđenja gospodo! -
Izašli su iz kafića užurbanim korakom sa vidljivom neugodom na ozarenim licima.

Branko ih otpratio pogledom sa malo razjapljenim ustima, i onda pogledao svog prijatelja. - To će te ubiti jednog dana. Stvarno. -
- Draga, pričali smo o tome milion puta, neću ostaviti cigarete! - rekao je Jan glasom uzrujanog muža.
- Ne pričam o tome kretenu. Koliko puta ćeš tako zeznuti svaku priliku koju ti sredim, samo zato što otkrivaš takve nebuloze! Sad si se stvarno do grla uvukao! Što je ovo maloprije bilo?-
- To je bio strah... Jesi ih vidio? Normalne novine mi ne bi zadale takav zadatak prvo jer bi me time najvjerojatnije uvrijedili. Jer sam davno radio kao novinar. Ovi su to napravili sa razlogom!
Zeznuli su se i eto... -
- I što sada? -
- Hmm ja se sada trenutno nadam da su platili svoje račune, i želim popiti kavu! Sinoć sam imao zamornu noć... -
- Kaj si opet pisao svoj roman?-
- Da, ali me prekinuo čudan poziv, nisam mogao napisati nijednu stranicu... -
- Tko te zvao?-
- Hmm... - Promrmljao je Jan, otpuhnuo dim i na trenutak gledao prema kraju kafića.
- Nitko... Gdje je ta prokleta konobarica? -

Grad se i dalje pržio u svojih 35 stupnjeva. Ljudi su sjedili u kafićima i raspravljali o stvarima koje su nevažne i prolazne...
Ah... Idealni grad.

27.07.2007. u 01:08 | 11 Komentara | Print | # | ^

Dobar dan, točnije dobra večer

Samo da naglasim za početak da sam ponosan jer je bend u kojem sviram Radost! završio na naslovnici bloga... odite na wrunga.blog.hr pa pogledajte! Ima i zanimljiva ponuda :D!

Hmm... eto usput da se ispričam jer me nije bilo neko vrijeme... mislim da mi je blog izgubio svrhu i imah opasnu namjeru ga prestat' pisat... ali nekako me sad uhvatila jedna ideja... od danas moj blog poprima apsolutno drugu dimenziju! Ako se nekome ne sviđa, neka ne čita i to je to.. kome se sviđa neka uživa...

Kako se dosta stvari izdogađalo u mojem životu u zadnje vrijeme, došao sam do nekih suludih odluka... jedna od njih je da ću početi na blogu pisati kratke priče, ili gomila epizoda nečega... iako znam da ne pišem bog zna što, i da nisam baš talentiran za priče. Mislim da će mi ovo biti odlična vježba... pa eto.. vi sami odlučite :D

Nedavno sam se vratio iz Mostara. Sa Mostar international festivala... Bilo je genijalno i odlično, stvarno se dugo nisam tako zabavio. odlična ekipa i odlična svirka... Rijetko kad se doživljava takva pozitiva!

Sada sam umoran, ali danas sutra očekujte početak, i moju prvu priču! Uživajte!

07.07.2007. u 02:02 | 18 Komentara | Print | # | ^

Undo za Život

Okej ljudi, jedan moj prijatelj i ja smo poslali film na t-portalov natječaj "100 sekundi slave"!

link vam je OVO ILITI T-PORTAL-100 SEKUNDI SLAVE!

Dakle kliknite na link i kada vam se otvori stranica sastrane pod FILMOVI U OVOGODIŠNJOJ KONKURENCIJI KLIKNITE FILM POD NAZIVOM
"UNDO ZA ŽIVOT"!

Treći vam je po redu... Pogledajte ga do kraja i glasajte u što većem broju, jer bi htjeli pobjediti! Molim vas!

Ajde ljudi molim vas hitno je!

Evo pošto dosta ljudi ne shvaća film, i jer su nam izrezali tipa zadnju sekundu (!) onda ćemo mi ovdje stavit objašnjenje filma!

MOLIM VAS GLASAJTE ŠTO VIŠE PUTA I U ŠTO VEĆEM BROJU! HVALA!!!

Opis filma:
Pretpostavka je da postoji mogućnost iskorištavanja opcije Undo koja poništava posljednje trenutke u nečijem životu i nudi mogućnost ispravljanja učinjenog.
Postoje tri priče u kojima sudionici traže od osobe odgovorne za distribuiranje opcije Undo da im to učini, za što moraju platiti određenu cijenu.
To su šteke cigareta "Walter Wolf" ili neke bolje marke (ovisi o potrebi te osobe za Undo-om).
Prva priča je o Provalniku (Nikola) koji biva ometen dolaskom Žene (Martina) i Ljubavnika (Bićo).
Druga je priča o istoj prijenavedenoj Ženi koja biva spriječena u pokušaju varanja Muža zvanog Željko (Goran) sa Ljubavnikom time što Muž dolazi iznenadno ranije kući.
Treća je o osobi zvanoj Smotani (Luka) koja iskorištava mogućnost opcije Undo da osvoji opkladu.
U nastavku "Smotani" je sa tim svojim postupkom indirektno upropastio Undo Provalnika i Žene. A time u problem uvede i ostale uključene u priču, Ljubavnika i Muža Željka.


HVALA JOŠ JEDNOM!!!

11.06.2007. u 22:54 | 27 Komentara | Print | # | ^

Post 12: Kazalište sjena...




Likovi:
M. – Objektivnost, realno razmišljanje, kralj uma i kralj rješavanja problema...
I. – Ljubav, veliki dio Njega... Uvijek u pokretu i uvijek u skladu sa svojom družicom Nadom.
Š. – Tuga, agresivnost, depresija, kralj mračne strane uma, uvijek u sukobu sa svima...
O. – Optimizam, sreća... Kralj svakog osmjeha i lijepog trenutka... Hvata slike u sjećanja...


Radnja se događa negdje daleko od vremena i daleko od našeg svijeta...

CURTAINS UP...

«Sjedili smo nas četvorica... U polumračnoj sobi... sjedili smo i razgledavali gomilu papira i dokumenata koji su ležali na stolu. Gledao sam te papire i slike, i znao sam svaki trenutak... Svako od nas četvorice je donio sve što smo mogli skupiti o «sebi». Svijetlost secesijske lampe se prelijevala po stolu. Soba je bila puna dima, možda da se ne bi slučajno pogledali u oči u nijednom trenutku.. Ali ja sam znao da nešto nije u redu, i da moram to riješiti kako god znam i umijem....» ---------------- M.

***

M. je rekao – Dragi prijatelji... Hvala vam što ste opet došli i izdvojili malo svojeg vremena...-
- OK, OK, ajmo preskočiti tu dosadnu uvertiru i zahvaljivanje... volio bih kada bismo ovo obavili ovo što prije.- prekinuo ga je Š. – Iskreno, svi znate što mislim o ovome, i koliko je ovo besmisleno, ali ajde... Nemam baš izbora ko inače.-.
-Dobro, smiri se Š...- umirivao ga je O.- valjda možeš odvojiti malo vremena za svoje stare prijatelje. Mislim, da je ovo jako važno za nas i općenito za naše preživljavanje. Ovo se mora obaviti, inače ne bismo postojali, da nismo u skladu, bili bi neprijatelji, a to nitko od nas ne želi...- rekao je i još tiho nadodao – bar se nadam.-.

-Tako je, uostalom moramo ovo sagledati, a imamo malo vremena. Jer smo u takvoj situaciji u kakvoj jesmo.- rekao je M. i otpuhnuo oblak dima i nagnuo se nad gomilu papira...
-I.? Zašto si tako šutljiv?- upitao ga je odjednom...
I. je mirno sjedio sastrane i ništa nije radio, što nije bilo uobičajeno za njega. Nije odgovarao. To je pobudilo znatiželju, čak i osobe kao što je Š.
-Što je bilo prijatelju, pomoći ćemo ti kako god budemo mogli?- rekao je O. – Da, ova situacija me čini još nervoznijim, jer ovdje imamo jedan teški period za izanalizirati!- nadovezao se Š.

Začudo I. nije odgovarao... pasivno je sjedio sastrane naslonjen na svoju nekoć jarko crvenu fotelju.
M. se nagnuo prema njemu i primio ga za rame i upitao – Što je bilo? Moraš nam reći, zato si ovdje...-.
Prazan pogled osobe I. je odjednom izmučeno pogledao u osobu M. i promuklo rekao – Zar ste slijepi?... Zar ne vidite?- U sobi je zavladala smrtna tišina, svi su se pogledavali kratkim brzim pogledima punih neugode.
-Gledamo ove papire... Već godinama. I pokušavamo preživjeti, a On ne gleda nas! Pokušava nas uništiti, okrenuti jedne protiv drugih- rekao je I.
-Ali nije... Nije istina... Nismo mi sami preživjeli, On nam je pomogao.- rekao je vedrim glasom O.
Osoba I. se okrenula prema O. polako i odgovorila smrtno hladnim tonom – Ovo nisam ja...Ovo nisam ja! Pogledaj me. Pogledaj me O.! Zar ti ovo liči da je sve u redu??-
-Pa zato smo se i našli ovdje!! Kako bi se doveli u sklad i pomogli jedno drugome! Zato moramo samo polako sve izanalizirati i napraviti nešto što će potaknuti Njega na promjene!- rekao je M. pokušavajući smiriti svoja dva prijatelja.




«U tom trenutku sam znao u čemu je problem... To lice osobe I. i taj gubitak volje za bilo čim, mi je nažalost oduvijek bio poznat. Znao sam i kako je On kriv za to. Ali nisam znao kako da mu pomognem. Toliko tuge i toliko boli se namjerilo na krivu osobu, tako krhku i tako nespremnu... Ironija zar ne?» ----------------Š

***

Ja mislim da znam u čemu je problem...- rekao je Š. sa dozom nervoze - Mislim da ovdje imam najviše iskustva sa ovim, uostalom vi ne znate baš sve koliko god mislili da ste «uzvišeniji». Za razliku od vas, ja sam imao previše vremena analizirajući Njegova razmišljanja koja sam čuo u Njegovim najtamnjijim trenutcima... A ironično se poklopilo da je taj period najintenzivniji, kao što vidite baš zadnjih mjeseci!- I svi su znali da je to istina, svi su pogledali papire, ali su znali da je to besmisleno... Svi su znali točno ono što su trebali znati...

-Stavimo karte na stol dečki. Nemamo vremena za zajebanciju.-
-Slažem se...- potvrdio je O.
-Ovako... Da vam objasnim, ti I. samo potvrdi glavom ako sam upravu ili me prekini, uredu?-
I. je klimnuo glavom u znak potvrde...

- Dakle, svi znamo da On nije jednostavna osoba... Mislim, da je, ne bi se morali ovako često sastajati. Ali sada to nije glavni problem. Kako sam uvijek imao uvid u njegovu mračnu stranu i u njegovo razmišljanje, znam koliko puta sam dolazio u sukobe sa svima vama... Ali jednu stvar nikada nismo dirali... A ta stvar, točnije osoba je NADA!-
Svi su se pogledali osim osobe I. koja je samo blijedo gledala naprijed.

Š. je stao na sekundu i pogledao osobu I. paleći cigaretu. – Dakle, razlog zašto to nismo nikada dirali, je upravo zato što je Nada za nas jedna velika zagonetka. To je jedina osoba od nas koju iskreno ja u svojoj poziciji nisam nikad upoznao, toliko da sam sumnjao dali ona uopće postoji... Ali vidio sam njezine obrise svaki put kada sam morao nestati. I oduvijek mi se činila kao nešto nedostižno... Ali neću pričati sada o tome, jer ste si puno bolji sa njom, pogotovo ti I.- na to je osoba I. samo blijedo klimnula glavom i nastavila gledati u pod svojim suznim očima.

-Znam da je grozno to što ti pričam, i znam da ste si vi bili jako bliski. Uvijek ste bili savršen par, i mnogo puta ste surađivali zajedno kako biste doveli Njega na pravi put. Ali kao što sam primjetio u zadnje vrijeme, da ja imam ovdje najviše posla, tako sam i shvatio da nešto nije u redu sa našom prijateljicom...-.

-Istina je, nisam se vidio sa Nadom već godinama... I nisam se dugo čuo sa njom, ali sam pretpostavljao da je sve OK. Mislim, znao sam da ti paziš na nju I. zar ne?- rekao je M.

-Da, ni ja se nisam baš vidio s njom zadnjih mjeseci, ali sam mislio da ima puno posla... Zar se nešto dogodilo s njom? I? Kaj je bilo?- upitao je O. prvi put ozbiljno.

Osoba I. je gledala poražano u pod i zaplakala... To je bilo prvi put da su ga prijatelji vidjeli da plače... –Zašto?...- čuli su se jecaji kroz pauze u plaču. – Zašto?... Ne mogu bez nje... Zašto ju je On uzeo? Zašto ju je ubio?- pitao je kroz stisnute zube I.


«Cijeli život težimo nečemu... Ona i ja, zajedno u svim lijepim sjećanjima... U takvom skladu, ona koja me podržavala uvijek, a ja koji nisam mogao bez nje... Odjednom je nestala! Moja Nada... Prelijepa Nada je nestala? Zašto? Reci mi zašto je morala nestati? Što ti je ona napravila! Mogao si uzeti mene ili bilo koga od nas!!! Ali ne i nju!! Bez nje, mi nemamo smisla! Kakva si Ti to osoba? Uzeo si Nadu.... Zašto?...»-------------------- osoba I.

***

O. je odmah priskočio i zagrlio svog prijatelja, dok je M. razmišljao na glas – O Bože, zar je došlo do toga? Ovo je gore nego što sam mislio...-
-Da M; je... puno je gore. Zato što nas On polako isključuje, i tako kao što je isključivao nju, tako pokušava i nas uništiti... Ne radi to svjesno, ali je počeo razmišljati realno, i počeo je štititi sebe, a to može jedino tako da se napravi nepobjedivim... Bez emocija... A tu smo mu mi najveći problem...- rekao je Š. ogorčeno, i nastavio - ... zar vam nije bilo čudno kada je toliko zapadao u krize identiteta u zadnje vrijeme? Zar vam nije bilo čudno, da ste svako malo imali posla? Toliko promjena! Da smo se ponekad zamalo mogli i vidjeti kroz mrak?? Ja sam znao da je to konačni kraj... crnina....-.

Osoba I. je i dalje plakala... O. je čudnim ranjivim glasom rekao –Ali ne... Pa... Mi moramo nešto napraviti! Ubit će sebe tako! On ne može valjda postojati bez nas? To nije moguće! Zar ne?-
-Zar ne vidiš da je Nada tako nestala?!!? Nema je! Ubio ju je! Da! On ju je ubio! Prokleti gad...- zaderao se Š. i natjeralo osobu I. da prekrije lice rukama...

Te riječi su odjekivale u sobi poput grmljavine... Još su se čule i kada su pale na zemlju...

- Moramo ovo sagledati objektivno... Znam kako On funkcionira, uvijek je pokušavao i najneobičnije stvari sagledati realno i objektivno.. Nije bio nikada toliko dobar u tome, ali je barem pokušavao... nisam navikao da On odustaje! Moramo nešto napraviti, samo trebamo dobro razmisliti...- rekao je M.

-Nije istina! Upravo zbog toga što je raznmišljao objektivno je došao do najbržeg puta da se «dovede u red»... Samo eliminira nas! Zar ne shvaćaš? Bez emocija on je super, i funkcionira kao još jedna prokleta mašina u tom svijetu mašina!- Rekao je Š. vrlo nervozno svojim ciničnim i tamnim tonom...

-Umrijet ću... Ne mogu bez nje... Umrijet ću...- jecala je kroz plač osoba I.
- Nećeš... Znam da bi to volio, ali nećeš...- rekao je Š. vrlo tužnim tonom pun sažaljenja...
- Istinu govori Š. Nećeš, naprotiv, patit ćeš... Izgubio si boju, ali Nada će uvijek ostati kao dio tebe... Ona će uvijek ostati kao sjećanje u tebi... Kao davno izgubljena ljubav, i taj trenutak će biti jedini trenutak u tvom životu u kojem si «zakazao» i u kojem si izgubio dio sebe... Ali ćeš živjeti, i dao Bog jednog dana u punom svjetlu...- šapnuo mu je M. na uho...



«Gledao sam ih, nisam znao što da kažem, zakazao sam... Prvi put u životu nisam mogao ništa napraviti, ni svojim osmjehom ih oraspoložiti, ni pokušati im udahnuti malo nje... Jer nje više nije bilo... O Bože, zar sam toliko zakazao da ju je ubio? Zar sam bio tako slijep? Da nisam vidio takvu promjenu i takvu tugu... kojoj ni ja nisam bio ravan....»------------------ O.

***

Sjedili su u tišini, čak je i plač prestao... Nekoć jarko crvena stolica ljubavi je sada izgorjela do neprepoznatljivosti...
Tišina je pojela njihove jezike... Mrak je pojeo njihovo slabo svijetlo... Bili su uplašeni. Zbunjeni... Zar Ga nisu ništa naučili? Zar nisu živjeli s njim cijeli život? Zar nisu provodili dane i godine sa njim i pomagali mu svim svojim silama? Zar je to fer?
Nitko nije imao odgovore na ta pitanja... Možda jedna osoba, ali nje više nema...

Odjednom su nestali u svijetlosti sjećanja... i ostao je samo prah.. gomila praha.... postojali su, ali su znali da se nikada više neće vidjeti... Svatko je otišao na svoju stranu u nepovrat.... u neke daleke krajeve srca gdje će zaboraviti na te godine... i provesti svoje zadnje dane...


CURTAINS DOWN...

aplauz...





09.05.2007. u 23:04 | 17 Komentara | Print | # | ^

POst 11: Bog vas gleda čak i kada mislite da je zaklopio oči od sramote.... ;) valjda...

Image Hosted by ImageShack.us


Eto, vi koji ste čitali moje postove još od prije (doduše takvih trenutno ima malo s obzirom na moje nasumične odlaske), primjetili ste da sam često pisao o Bogu, i općenito o tematici "religije"...
Sada me zanima jedna stvar...
Biste li mogli uzeti Božiji posao u svoje male ruke? Mislim... Cijeli...
Eto, mislim da odgovor na to možete odlično pronaći u filmu Bruce Allmighty... Pošto je dosta ljudi gledalo taj film, mislim da onda znate o čemu pričam...

Mi ljudi kukamo i molimo i nadamo se boljemu sutra, i nadamo se da će netko riješiti magičnim štapićem naše probleme, i hranimo se pomoću nade... tako preživljavamo i preživamo te probleme i dileme... I nadamo se da će nam upravo naša nada pomoći...
Wau jebote... dvostruko nadanje... spremni smo nešto na potenciju staviti prije nego što bi se odrekli toga. Upravo tako. Uzmimo primjer ega, ego napaja sam sebe, i što se više ne želiš odreći svog ega to ti on proporcionalno više raste... i na kraju se nađeš u začaranom krugu nade i ega, koja te okružuje i separira od pravog svijeta, i onda tek ti sine da si tu siguran. da ne vidiš ništa... i da ne želiš vidjeti ništa, ni probleme, ni zla ni ružnoću ali ni ljepotu... Spremni smo živjeti tako sigurno a da ne živimo život... Ah mi ljudi smo zanimljivi.

Ne, ne kažem da sam bilo kaj drugačiji. ne ja spadam u isti čopor i u istu sortu, i svi smo takvi. Ali ja sam svjestan koliko nada gospodari samnom... Koliko mi nada znači i koliko je postala utjecaj mog života... nekakva vodilja. Ali za razliku od nekih, ja prihvatim govna kao što prihvaćam rado zlato... Jer sve stvari koje su mi se dogodile a da su mi doslovce uništile nadu su stvari koje se događaju upravo osobama kao što sam ja kako bi me očvrsnule i stavile na kušnju... MIlion puta dosad sam pomislio pomisli u kojima sam se nadao da netko shvaća koliko zapravo želim da netko u jednom trenutku se pomoli za mene... da zamoli višu silu ili Boga ili koga god, da me usreći, ili da mi da snage...

Jeste li se pomolili za mene?

Činjenica je da premalo molimo... a kada molimo, molimo za sebe... toliko o tome....


molim se sada za vas...

neka vam je život sa srećom i neka živite život s puno ljubavi...


Kiki hvala ti što si došao na svijet prije 18 godina i što te poznajem kao osobu i kao vjernog prijatelja... :)
sretan ti rođendan!

29.04.2007. u 02:31 | 16 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Bivši anoron.blog.

Linkovi i Blogovi koje čitam

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
------------------------------------------

Image Hosted by ImageShack.us
Gabriel Arkangel - A best friend, a companion and a fuck-friend :) hehe

Image Hosted by ImageShack.us
Lonac – A true artist a true friend… fighting with his demons…

Image Hosted by ImageShack.us
Sdad - A bad ass poet… Melancholy is the game… Just give him Nintendo!

Image Hosted by ImageShack.us
Tadić – A skull, surrounding a fascinating brain…

Image Hosted by ImageShack.us
Carmen - Giraffes are attacking , and women are saving kids and milk :)
--------------idu-u-paketu-------------------
Image Hosted by ImageShack.us
Danaj - Kurt with wings :) No job, no school, just guitar and Činči :)

Image Hosted by ImageShack.us
Klara Double the gangsta’ shit, she will racket all the bakeries :)

Image Hosted by ImageShack.us
Twiggy - gangsta’ , soo sick, but always a great person to talk to :)

Image Hosted by ImageShack.us
AngelDust - Grey eyes as the grey sky…

Image Hosted by ImageShack.us
Velet - Angel guardian, ripped between happiness and darkness…

Image Hosted by ImageShack.us
Smisaoživota42 - Dugo obećani link za jednu divnu osobu... oprosti što nisam stavio ranije :)

STVARI KOJE VOLIM

Free Image Hosting at www.ImageShack.usFree Image Hosting at www.ImageShack.us


Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
jedna od mojih rijeđih dobrih crteža... UNFINISHED...


Unnamed band - Instrumental

Add to My Profile | More Videos

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se