"Udahni zrak koji dolazi, sve je gotovo i mi smo spašeni..."
Eto tako. Ovaj tjedan mi je samo proletio. Mrzim to. Kad se stvari prebrzo odvijaju. Ne stignem ni razmisliti, osvrnuti se i jednostavno uživati. I onda se nađem izgubljena u nekoj situaciji, ne znam što da učinim i jedino što želim, što TREBAM je samo malo vremena, da se sredim, da razmislim. Trebam vremena za sebe. Znam da je to sebično, ali je istina. Zapravo, mislim da sam bolja prema sebi i drugima, koliko god to apsurdno zvučalo. Čini mi se kao da sam smirenija, imam više strpljenja i volje biti na usluzi drugima. Jednostavno imam silnu želju i potrebu spavati. I sjediti na Gaggiju na klupici. Na sunčeku. Na toplom. S hladnim pivičkom. I gledati... Stari moj... Jebeno... ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Imamo školu u subotu. Punih sedam sati. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Malo sam razmišljala i shvatila sam da na ovom svijetu postoji izrazito malen broj zapravo dobrih ljudi. Ljudi dobrih u suštini. Koji su jednostavno takvi. U principu, mislim da nema ni puno ljudi koji su u svojoj biti loši. Glupo je dijeliti ljude na dobre i loše, znam, jer svatko ima svoje dobre i loše strane i svatko griješi. Znam. Ali je činjenica da jednostavno neki ljudi kao, podsvjesno djeluju loše. Nislu zli, nego negativni, šire takvu energiju, pa i kada se stvarno trude biti dobri ili barem bolji to im ne uspijeva. Ne znam zašto. I znam da je glupo, jer ispada kao da oni ne mogu postati boljima, ali mi se čini kao da je to istina. Ili možda ne žele postati bolji?  ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Nego, gledala sam Sobu s pogledom. I Ime ruže. I sad se čak trudim pročitati knjigu. I pročitala sam cijelog Hamleta. I sviđa mi se. Zvuči mi maločudno, ali ozbiljno mi je dobra knjiga. Pametna. Ne znam što se to događa sa mnom. To je valjda dio mog intelektualnog napretka (to mi je sad nova faza). Želim biti pametna. Tek tolko. Da se s vremena na vrijeme osjećam superiorniom.  ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Budite mi pozdravljeni, lijepi, pamteni, dobri i redovito mijenjajte čarape. I donji veš. |
