< svibanj, 2008  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (7)
Siječanj 2008 (7)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (11)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (10)
Ožujak 2007 (10)
Veljača 2007 (13)
Siječanj 2007 (17)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


 RSS | Komentari da/ne?





Vizionar

VIZIONAR - magazin na rubu znanosti.
Za one koje zanimaju pouzdane informacije o fenomenu NLO-a, free energyju i održivom razvoju. U svijetu čuda nema ih potrebe izmišljati. Stoga je VIZIONAR neprekidno u potrazi za znanstvenim potvrdama naizgled nepostojećih pojava, holističkim pogledom na svijet i tragovima davno zaboravljenih civilizacija.
Na svim kioscima (ili na broj 01/6683630)
Raniji brojevi

Linkovi

RASTE LI ZEMLJA?

09.05.2008., petak 

 
Bok svima!

Prije nekoliko postova, dok sam – uobičajeno za mene – pisao svoje pseudoznanstvenošarlatanske tekstove, netko je napisao nešto u stilu da nije u redu samo tako dovoditi znanstvene spoznaje i teorije u pitanje i pisati gluposti. I da u svemu napisanome još samo nedostaje da se napiše i takva glupost da teorija o pomicanju tekstonskih ploča i razmicanju kontinenata nije točna.

Pa, ja ne znam je l' točna ili ne, nit sam se time baš zamarao.

Ali sam nekom slučajnošću baš tog istog dana u mejlu naletio na mejl Nenada Stojkovića koji me uputio na priču koju nikad nisam čuo – teoriju u rastućoj Zemlji, koja nudi sasvim drugo objašnjenje nekih osobina koje je pokušala objasniti i gore spomenuta teoija. Ne znam je l' to može biti ili ne – but who cares? Ideja je baš kao iz grandioznih sf-romana kakve volim. A zanimljivosti ideje pridonose i odlične animacije.

No, da ne brzam, vratimo se koje stoljeće unatrag.

Zamisao da Zemlja raste izvedenica je starije teorije o širenju zemlje. Još 1889. i 1909. Roberto Mantovani je objavio teoriju o širenju Zemlje i pomicanju kontinenata. Pretpostavio je da je nekada zatvoreni kontinent prekrivao cijelu površinu Zemlje, koja je bila manja. Danas je najslavniji proponent teorije rastuće Zemlje crtač stripov Neal Adams, no riječ je o nadogradnji modela koji je predstavio pokojni australski geolog Warren Carey 1960-tih.

O mogućnosti da Zemlja raste razmišljali su i geolozi Vedat Shehu, James Maxlow, Stavros Tassos i drugi, istražujući poklapanje kontinenata na obje pacifičke i atlantske strane, geološke implikacije mjerenja površinske zakrivljenosti te tražeći uzroke za danas nemoguću veličinu dinosaura i drugih životinja, biljaka i kukaca u manjoj gravitaciji Zemlje, o čemu sam iscrpnie pisao prije nekoliko postova.

NASTANAK MASE I RAST PLANETA

1888. je Ivan Osipovič Jarkovski predložio zamisao da se neka vrst etera apsorbira unutar Zemlje i transformira u nove kemijske elemente, zbog čega se nebeska tijela šire. I sustav koji je predložio Ott Christoph Hilgenberg 1933. temeljen je na apsorpciji i transformaciji eterske energije u normalnu tvar. No, moderna fizika ne podržava ideju etera kojega apsorbira materija ili ga transformira u novu materiju. Najpoznatiji zagovornik teorije povećanja mase je S. Warren Carey koji je također predložio neku vrst rasta mase planeta i rekao da je konačno rješenje problema jedino moguće u kozmološkoj perspektivi, i to vezano uz širenje svemira. Paul Dirac je 1938. iznio ideju da se Zemljina gravitacijska konstanta smanjivala tijekom milijardi godina njena postojanja. To je navelo njemačkog fizičara Pascuala Jordana da modificira opću teoriju relativnosti i 1964.predloži da se svi planeti polako šire. Za razliku od drugih objašnjenja, ovo je barem unutar okvira fizike smatrano održivom hipotezom.


Hipoteza o rastućoj zemlji također pokušava, kroz postojeće znanstvene dokaze, otkriti mehanizam kojim se nova masa stvara u jezgri Zemlje. Glavni doprinos Neala Adamsa jest što se kroz niz animacija pozabavio implikacijama i promjenama u zakrivljenosti površine koje nastaju navodnim širenjem mase u jezgri Zemlje.

ADAMSOVE ANIMACIJE

Tijekom 1960-ih Adams je pozorno pratio razvoj geoloških teorija, a s posebnim zanimanjem model Pangeje. To je naziv za veliki hipotetski kontinent iz doba paleozoika i mezozoika. Smatra se da se cjelokupno tadašnje kopno spojilo u jedinstvenu Pangeju prije otprilike 300 milijuna godina. Golemi kontinent zauzimao je jednu četvrtinu Zemljine površine dok je ostatak prekrivao drevni ocean Pantalasa. Danas se smatra da je prije otprilike 180 milijuna godina proces tektonike ploča razdvojio Pangeju na više kontinenata, sve do njihova današnjeg oblika. Adams se nije složio s tom teorijom, već je pomoću trodimenzionalnih računalnih animacija (http://www.nealadams.com/nmu.html), izradio nekoliko matematičkih modela kretanja kopna kojima nastoji objasniti teoriju rastuće Zemlje. Animacije prošlosti Zemlje kako je on vidi prikazuje kako se kontinentalni oblici uklapaju poput slagalice – ali na manjem globusu.

Adams se u animacijama oslanjao na dokaze dobivene promatranjem starosti različitih dijelova oceanskog dna kako bi se odredio uzorak, red i pokreti različitih kontinenata tijekom procesa rasta. Potom je „vrtio snimku“ unatrag i postupno uklanjao novije dijelove oceanskog dna, sve dok nije stigao do skoro pola manjeg globusa potpuno pokrivenog oceanskom korom. Kontinentalni rubovi prijanjali su skoro savršeno. Adams tvrdi da je takvo poklapanje moguće samo ako je Zemlja jednom bila značajno manja.

Neal Adams pretpostavlja da je u tom razdoblju Zemlja imala upola manji promjer te da je bila potpuno prekrivena kontinentalnom korom. Unutar kontinentalne kore postojala su plitka mora. Nakon razdvajanja kopna, plitka mora prelila su se u veliki ocean. Adams smatra da je to razlog zašto se najstariji riblji fosili pronalaze na kopnu, a ne u dubokim oceanima. Naime, kopnena kora svih kontinenata stara je oko 2 milijarde godine, dok je oceanska kora uglavnom mlađa od 70 milijuna godina.

PLANETI RASTU?

Ako Zemlja raste, zapitao se on, događa li se to i na drugim nebeskim tijelima? U potrazi za tim odgovorom Adams je model širenja proširio i na Mjesec te nama susjedne planete, tvrdeći da se taj proces događa svuda u svemiru. Promatrajući razne pukotine na Mjesecu koje prikazuju tektonsko širenje i niže otvoreno dno Adams je izradio računalne simulacije i pokrenuo ih unatrag. Pukotine se savršeno zatvaraju prikazujući stanje prije navodnog širenja Mjeseca. Slične primjere pronašao je (i kompjutorski prikazao) i na Marsu i još nekim tijelima u Sunčevu sustavu.

Jedan od razloga zašto je teorija rastuće Zemlje danas odbačena jest odsutnost procesa koji bi na zadovoljavajući način objasnio povećanje mase. Stoga danas dominira geološka teorija subdukcije - proces uranjanja jedne litosferne ploče pod drugu. Prema Adamsu, dokazi dostupni na području fizike i kozmologije upućuju na to da je stvaranje materije pojava koja se neprekidno zbiva unutar svemira koji se širi. To se stvaranje zbiva u jezgrama planeta i sunaca. Spominje Carla Davida Andersona, najmlađi dobitnik Nobelove nagrade, koji je 1932. otkrio indikaciju spontanog nastanka materije, dokumentirajući sudare fotona visoke energije. Adams smatra da se fotoni sudaraju s neotkrivenim poljem osnovnih čestica materije koje stvara elektrone i pozitrone. Cijeli je svemir, kaže on, ispunjen poljem primarne materije, što upućuje na tamnu energiju koja uzrokuje opaženo širenje svemira.

Adams vjeruje kako njegova teorija predstavlja točnije objašnjenje dostupnih dokaza te da se svemir ne širi, već da raste. Na kritike u kojima ga nazivaju običnim crtačem stripova, on odgovara kako je i Leonardo De Vinci uspješno spojio umjetnost sa znanošću. Zajedno s drugim istraživačima i entuzijastima, u pustolovini koja traje već četrdeset godina, Adams promiče ideju o rastućoj Zemlji nastojeći potaknuti raspravu unutar znanstvene zajednice.

Zabavno. Već mi se u glavi slažu svakojake sf-priče vezane uz planete koji rastu.

Tektonski pozdrav!




- 02:50 - Komentari (31) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se