Bok svima!
Eto, nema me po dva-tri dana, ali tako je to u ožujku i travnju. Apsolutno svi sve najvažnije rade u travnju. I odjednom se - u svibnju – nasluti miris ljeta, i sve nas prođe volja za bilo kakvim radom ili velikim operacijama. Ali nažalost, sad je tek početak travnja.
Ali je to pravo vrijeme za koju sličicu iz drevne prošlosti.
Naravno, čudnu sličicu, jer baš takve ovdje volimo.
Ona je dio velikog korpusa gravura, crteža, aftefakata, tehnologija i tekstova koji ukazuju na zaboravljene civilizacije i svjetove, ili na to da su neki možda bili nešto drugačiji nego što bismo se usudili pomisliti. U svakoj povijesti civilizacije piše da je najstarija civilizacija Sumer koji je iznenada procvao oko tri i pol tisućljeća prije nove ere. Dobro poznati misterij predstavlja već sama naglost nastanka vrlo sofisticiranog i naprednog društva – ni iz čega i ni otkuda. Tu se otvara prostor za spekulacije – od nezemljana do Atlantide. Zašto se popis pretpotopnih sumerskih kraljeva smatra mitologijom, a njegov noviji nastavak povijesnim dokumentom, isto ne znam. Vjerojatno zato jer za ove jako stare kraljeve nema arheoloških dokaza.
Pa onda, mnogi drevni tekstovi, pogotovo indijski, smatraju se epovima i mitovima. Zašto je tako sa sigurnošću zaključeno da oni nisu ništa više od toga, ni to ne znam. Čak i kad se indijski zrakoplovni inženjeri služe tekstovima straim nekoliko tisuća godina kako bi pokušali unaprijediti suvremene zrakoplove i rakete do stupnja vimana kojima su letjeli njihovi preci. I čak i kad se, kao prije godinu dana, otkrije presušeno korito rijeke Sarasvati koja je smatrana mitološkom rijekom. Ili kad NASA snimi konfiguraciju koja odgovara Raminom mostu iz indijskih epova. Ali o tome drugom prilikom.
Zadnjih dana dogovaram dolazak Michaela Crema, koautora knjige «Forbidden Archeology» i autora knjige «Ljudska devolucija». Zbog toga opet čitam ovu prvu, koja na svojih 900 stranica predstavlja stotine arheoloških nalaza ljudi ili artefakata u slojevima starim nekoliko milijuna, pa nekoliko desetaka ili čak stotina milijuna godina, koji ukazuju na to da je čovjek na zemlji prisutan milijunima godina, a ne tek 100 000 godina. Tu priča postaje još zamršenija.
Ali nisu uvijek nužne spekulacije ili stručne rasprave. Da bi se vidjelo koliko su stvari zbrkane i nimalo nalik sređenoj slici koju smo naučili u školi, ponekad su dovoljne oči. Laičke, amaterske.
Dr. Ruth McKinley-Hover iz Sedone (Arizona) je 1987. u hramu u Abidu u južnom Egiptu otkrila stropnu gredu s kartušom s hijeroglifima i simbolima urezanim u granitnu stijenu. Što se na njoj vidi – pogledajte sami.
I evo opet malog natječaja – jer vrijeme je za spekulacije. Pitanje na koje nitko do danas ne zna odgovor možda će odgovoriti netko od vas: Kako su se ovaj prikaz nalik helikopteru i ostali prikazi našli na gredi u egipatskom hramu?
Odgovor koji mi se bude najviše sviđao privredit će svom autoru odličnu knjigu Olafa Benzingera «Knjiga čarobnjaka – povijest umjetnosti iluzionizma», koja mi odnedavno više ne treba. Naslov knjige ne predstavlja nikakvu poruku. :-). Priznaju se samo odgovori u komentarima, ne na mail.
Čitamo se!
|
RSS
| Komentari da/ne?
