Proricanje budućnosti je zanimanje sa sigurno najviše «prodavača magle», ako izuzmemo visoku politiku. Svi smo pomalo skloni mistici,a i za poneku dobru vijest vezanu uz našu budućnost ponekad smo spremni odvojiti i koju kunu (ja nisam još nikad, mene su častili s proricanjima.Ali vijesti su bile dobrejednako kao da sam plaćao:-) )
No, ishod proricanja se može i "poštimati", ako je prorok bio dovoljno mudar da ne bude previše precizan. Pretpostavljam da je to već stvar iskustva.
Ipak, prava proročanstva lako su provjerljiva. Dovoljno je pričekati neko vrijeme i vidjeti jesu li se najavljeni događaji ispunili. Po tom pitanju s odličnim je test prošao Jacques Cazotte, francuski pjesnik i pisac iz 18. stoljeća.
Tijekom jedne tople pariške večeri 1788. godine jedan od uzvanika na večeri vojvotkinje de Gramont (koje su činili brojni znastvenici, pisci i filozofi) bio je i Cazotte, tada već starac od sedamdesetak godina. On je često padao u trans i budio se s neobičnim proročanstvima, no bilo je to vrijeme kad se uzdizao intelekt i razum, a svaki misticizam odbacivao kao praznovjerje. Te večeri sjedio je na klupi malo udaljen od gostiju, ali dovoljno da čuje njihov razgovor. Vjerojatno je na trenutak pao u trans, a da to nitko nije primijetio. Kad se probudio čuo je Chretiena Guillaumea de Malesharbesa, ministra Luja 16. kako nazdravlja «danu kad će razum pobijediti» (aludirajući na revoluciju koja bi trebala srušiti monarhiju) no koji on «neće doživjeti».
Cazotte mu je prišao i rekao da se vara, da će on doživjeti taj dan. Gosti su se tome nasmijali i pitali ga ima li što njima za reći. Cazoote je razgledao ljude u salonu te se pogledom zaustavio na markizu de Condorcetu, filozofu i matematičaru. Rekao mu je da će umrijeti na kamenome podu zatvorske ćelije uzevši otrov kako bi prevario krvnike. Kazališnom piscu Sebastienu Chamfortu rekao je da će jednom prilikom 22 puta britvom prerezati žile, ali će umrijeti tek nekoliko mjeseci kasnije jer mu rane neće dobro zacijeliti. Astronomu Jeanu Sylvainu Baillyju, ministru de Malesharbesu, Jeanu Roucheru i markIzu de Nicolaiu prorekao je smrt na giljotini, a njegov veliki protivnik, kazališni pisac i uvjereni ateist Jean Laharpe izrugao mu se pitajući ga može li se i on pridružiti prijateljima na giljotini. No, Cazotte mu je rekao da neće biti pogubljen već će postati pobožni kršćanin. Izjavio je da će se negova predviđanja ostvariti u slijedećih šest godina te da će i on sam umrijeti.
Raspoloženje je splasnulo i svi su se povukli kući, a Laharpe je zapisao Cazotteova predviđanja kako bi mu se za šest godina mogao smijati.
No, nije se smijao, niti on niti itko od spomenutih. U revoluciju, koja je počela slijedeće godine, uključio se i markiz de Condorcet, ali se kasnije opirao vladavini terora te je završio u tamnici. 1794. uzeo je otrov kako bi izbjegao giljotiniranje. Godinu dana ranije pisac Chamfort je, zbog prijetnje uhićenjem, 22 puta izrezao vene, ali je umro tek dva mjeseca kasnije zbog loše medicinske skrbi. Ostala četvorica su, kako je Cazotte i prorekao, giljotinirana, a Laharpe se tijekom utamničenja duhovno preobratio. Po izlasku iz zatvora otišao je u samostan gdje je umro 1803, a 1806. objevljen je njegov dnevnik u koji je zapisao Cazotteova proročanstva. 1792. godine uhićen je i Jacques Cazotte. Proglašen je kontrarevolucionarom te pogubljen giljotinom.
Ali on je to, naravno, znao unaprijed.
PS. Dužan sam neke odgovore, a i moram podijeliti knjigu i stripove za neki od prethodnih postova, ali žiri još nije zasjeo. Za koji dan!
|
RSS
| Komentari da/ne?
