 Želim vam sretnu Novu godinu, ...mnogo radosti utkanu u sve dane, ...hrabrost za nove korake, ...pomirenje koje uvijek počinje u srcu, ... smijeha s vama dragima, i zagrljaje Neba kroz blagoslove koji nježnošću dotiču sve predjele srca.  /Taize, Zagreb, 30.12.2006. / |
 Toliko toga stane u sjećanje. Gotovo sve što želimo kao i ono što ne želimo pamtiti. Sjećam se prvog broja telefona kojeg sam zapamtila, broj od mamine sestre kod koje sam kao mala živjela. Zapravo ga i nisam znala kako treba jer sam stalno mijenjala mjesta dvjema znamenkama na kraju. Ispunjavajući leksikone, nakon upisanog imena, zatim adrese na drugoj, uvijek sam zastala na trećoj strani gdje se tražio broj telefona. Nisam mogla napisati da ne znam pa sam napisala dva broja, jedan je završavao sa 45 a drugi 54 u nadi ako će me netko trebati okrenuti oba broja. Isti problem je bio sa datumom rođenja: 22 ili 23. I skrivala sam to svoje neznanje od drugih pametnih sedmogodišnjaka koji su s lakoćom pamtili sve što se tiče brojeva. Iako mi je matematika bila najdraži predmet i brojevi mi nisu predstavljali problem. I zapravo sam sve drugo pamtila. Sve drugo osim tetinog broja telefona i datuma rođendana. I uvijek me nešto podsjeti na to, čak i sada kada je prošlo mnogo godina. Baš na Božić, mama me pita gdje je mali imenik jer joj treba tetin broj a ja sam ga bez problema izdiktirala. Možda ga prije namjerno nisam htjela savršeno pamtiti jer to nije bio naš broj nego tuđi i možda sam čuvala mjesto za broj naše kuće kada jednom bude gotova. I možda rođendane nisam pamtila jer su bili uvijek dočekani u obitelji koja nije moja. Tetin broj je završavao na 45 a broj koji smo dobili preseljenjem u kuću u kojoj smo napokon počeli živjeti zajedno, završava sa 54. Nevjerojatno. I od tada dobro znam da rođendan slavim na zadnji dan ljeta.  When I am down and, so weary;When troubles come and my heart burdened be; Then, I am still and wait here in the silence, Until you come and sit awhile with me. You raise me up, so I can stand on mountains; You raise me up, to walk on stormy seas; I am strong, when I am on your shoulders; You raise me up: To more than I can be. |
 Svjetlo s nebeskih visina obasjalo je Zemlju, taj mali kutak svemira. Bila je noć. Nadvila se tama nad Betlehemom. Zapravo, tama je bila po svojoj Zemlji. Ne tama koja se spušta kad zađe sunce, već tama tama duha koja se spustila na horizonte čovječanstva. I ne zna se što je gore:biti mrtav ili živjeti u tami! Kad gle: "Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jaka osvanu." Noć je postala dan. Nebo i Zemlja stopili se u jedno. Anđeli su pjevali o čovjeku i Bogu. O čovjeku koji je bogom htio postati i Bogu koji je postao Čovjek. Bog koji je sišao s nebeskih visina i podigao palu ljudsku narav i vratio joj sjaj i ljepotu. Zato su anđeli pjevali one noći: "Slava Bogu na visinama a na Zemlji mir čovjeku, Božjem miljeniku." Budi i ti što je Bog za tebe postao. Budi čovjek. /Josip Kuzel /  Želim vam radostan i blagoslovljen Božić. Neka srca budu podignuta u radosti jer je Bog s nama. Emanuel. Ušao je u našu egzistenciju i obasjao i ispunio sve prostore srca. |
 Jučer smo zapeli u Vlaškoj u prometnoj gužvi i u jako sporoj vožnji slušam na radiju raspravu o tome kako u Katedrali neće biti ovog tjedna snimanja božićnog koncerta nego tek sljedeći. Nisam od početka pohvatala što je tu problem ali voditeljica i slušatelji koji su se javljali nisu štedjeli svoje ogorčenje na rektora Zagrebačke katedrale. Polako sam povezala o čemu se radi. Jedna gospođa je gubila dah dok se je jadala kako će ona gledati božićni koncert sljedeći tjedan kada je tada već sva u pripremama za Novu godinu i da su joj svećenici pokvarili ugođaj. Slušati tu emisiju mi je bilo otužno. Toliko toga su spomenuli. Demokraciju u crkvu, neki su predlagali izbore koji će srušiti svećenike... Ako nekome Božić nije svaki dan onda nema potrebe ga slaviti niti 25.12. jer kada se sve zbroji dobijemo onda ovakve emisije na radiju, izloge okićene već krajem listopada, zadovljstvo trgovaca blagdanskim groznicama... a to nema veze s Božićem. Čitam kako su u Americi htjeli naziv Božićno drvce promijeniti u Blagdansko drvce kako se ne bi uvrijedili oni koji nisu kršćani. Onda se netko ipak sjetio da je Božić kršćanski blagdan pa je naziv ostao. Prijedlog je naravno došao od trgovaca koji su na taj način htjeli pridobiti što više kupaca. A Božić nije u blagdanskom raskošnom stolu, niti u kuglicama na boru, niti u svečanim koncertima na TV-u, niti je u poklonima koji mnoge opterećuju. Kaže mi poznanica: Padne mi mrak na oči kada se sjetim Božića. To je zato jer ima jako brojnu obitelj i poklone kupuje mjesecima prije. A Kralj kraljeva se rodio u štali daleko od svake raskoši. Božić je kada čovjek podigne svoje srce prema gore i prepozna Njegovu zvijezdu.Samo ponizno srce gleda gore i samo tada čovjek bude obasjan svjetlom koje ga uvodi u novi život. Božje svjetlo uvijek preobražava. Uvijek. Bog je došao na zemlji i postao jedan od nas. Za nas. Čitav svemir je zasto od tog veličanstva. Ako to ne znamo proslaviti duboko u srcu onda je bolje uopće ne slaviti. Sveprisutna površnost pogleda na Božić samo udaljava od Njegove biti. |
 Kriste ja u Tvoje oči gledam, U tišini doma,samo Tvojoj Riječi vjerujem. uz prvu adventsku svijeću, uputila sam se k Tebi, Učitelju iz Nazareta. Bog si svesilni i dlanom jedne ruke obuhvaćaš sve na nebu i na zemlji. I pogledom vidiš sve poglede svih ljudi, Svemoguć si. Kralj Veliki. A ja te najviše volim zvati Učiteljem iz Nazareta. Jer tako znam da ti je poznato što znači hodati putevima što spajaju gradove, i kako je daleko teže prohodati puteve između srca i što znači biti usamljen na izmaku dana. Tako je dobro što si hodao ovom zemljom i preobrazio sve na njoj. Tvoji koraci su zauvijek utisnuti na svim obalama. I tako je dobro i danas ići s Tobom u gradove, one daleke i one blizu. I ne odustajati od srca drugih koji su od umora zatvorili vrata. I kada dan prijeđe u noć, i kada se nebo obuče u ljubičaste boje, znam da nisam sama. Na izmaku dana odmaram se pričajući Ti o svemu pomalo. Baš kao večeras, Rabi iz Nazareta. |
 Nemoguće je proći kroz život ...a da ti ne propadne neki posao, da ne budeš razočaran prijateljstvom, da nikad ne budeš bolestan , da ne osjetiš bol ljubavi, da ti nitko u familiji ne umre, i da nikad ne pogriješiš. To je cijena života. Ipak, nije važno ono što se događa, već kako se reagira. Ako se prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana , živjet ćeš kao ranjena ptica nesposobna ponovno poletjeti. Rasteš... Rasteš kad ne postoji praznina u nadi, ni oslabljenost volje, ni gubitak vjere. Rasteš kad prihvatiš stvarnost i samouvjereno je živiš. Kad prihvatiš svoju sudbinu, ali imaš volju da učiniš sve kako bi je promijenio.  Rasteš integrirajući ono što je iza tebe, stvarajući ono što je ispred tebe i vizualizirati ono što može biti tvoja budućnost. Rasteš prebrođujući, poštujući samog sebe i dajući plodove. Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom, i kad si sposoban integrirati i učiti iz svojih iskustava... Rasteš sijući korijene! Rasteš postavljajući si ciljeve, ne obraćajući pažnju na negativne komentare i predrasude. Kad svojim ponašanjem daješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima. Kad ispunjavaš svoj poziv.  Rasteš osnaživanjem karaktera,uzvišenog obrazovanjem. Rasteš iskazujući svoje osjećaje. Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljelim granama zime, berući ruže bez obzira na trnje i označujući put unatoč prašini koja se diže. Rasteš kad si sposoban očvrsnuti na ostacima iluzija, i namirisati se otpacima cvijeća. I osjetiti žareći plamen na ruinama ljubavi! Rasteš pomažući bližnjima, upoznajući samog sebe i dajući životu više nego što primaš. Rasteš usađujući korijene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći... Braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti... Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda. Dakle... Rasteš /Susana Carizza/ Prije godinu dana sam napisala prvi post. Meni koja se nekada ne snalazim u vremenu :), teško je povjerovati da je prošlo godinu dana. Sjećam se da je prvi post bio o zornicama i objasnila sam što me je potaknulo na pisanje.  Da, s radošću ćete otići i u miru ćete biti vođeni. Gore će i brda klicati od radosti pred vama i sva će stabla u polju pljeskati. Umjesto trnja rast će čempresi, umjesto koprive mirta će nicati. I bit će to Jahvi na slavu, kao znak vječan, neprolazan. Izaija 55,12-13 Hvala vam što ste tu! Od srca, blagoslov! :) mirta |
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ma što me zamolili 
