pisma iz indije 5


Raznolika i jedinstvena. Na takav se opis često nailazi kada netko pokuša sažeti u 2 riječi karakter Indije. Misli se na golemo kulturno bogatstvo tisuća (oko 5) različitih etničkih zajednica, ali i na onaj jedan zajednički indijski identitet kojeg svi dijele. O biološkoj raznolikosti da i ne govorim, što je s obzirom na prostranost potkontinenta razumljivo.

Evo me kokosovim palmama od sunca zaštićen sjedim u kafiću na prostranoj pješčanoj plaži nakon današnjeg prvog kupanja. Pišem nakon duže vremena na svom novom malom laptopu kojeg sam uzeo za 1500 kn. Sredina je dana i sunce piči u svih 16. Ovih dana postaje sve toplije, kažu ove godine ranije počelo. Bilo je 39 stupnjeva. Nekakva brazilska muzika miješa se s milozvucima valova Arapskog mora. Shanti, shanti. Lokacija: Arambol, sjeverna Goa, zapadna obala Indije; vrijeme: 26. veljače 2009..

Bespotrebno je isticati simultane klimatsko-biološke razlike između Goe, maglovitih ravnica sjeverne centralne Indije, zlatne rađastanske pustinje ili svježine podhimalajskih planina indijskog sjeverozapada gdje smo hodali po snijegu. A to je opet samo dio od onoga šta smo (Ivana i ja) prošli putujući i živeći u Indiji protekla 2 i po mjeseca, gdje sam se otisnuo nakon mog nepalskog vjenčanja. Neka od mjesta koje sam posjetio su redom Gorakhpur, Kushinagar, Varanasi, Saranath (država Uttar Pradesh), Khajuraho (Madhya Pradesh), Delhi, Amritsar (Punjab), Dharamsala (Himachal Pradesh), Jaipur, Puškar, Ajmer, Osian, Jodhpur (Rajastan), Mumbai (Maharashtra), Arambol, Old Goa, Panaji (Goa) i još nekolicinu goanskih mjesta i plaža. Najviše sam vremena proveo u Puškaru i Arambolu.

I tako da evo nekoliko generalnih dojmova i komentara o Indiji i Indijcima temeljenim na mom dosadašnjem iskustvu i onom što sam o Indiji pročitao.

Vratimo se na početak teksta; raznolika i jedinstvena. Razmišljao sam malo što to Indiju, pored svih tih kulturnih razlika uzrokovanih različitim geoklimatskim i povijesnim prilikama, čini kulturno jedinstvenom. Kada bih rekao nacionalni identitet, bio bih blizu istine, ali to nimalo nije indijska posebnost. Kada bih rekao hinduizam, bio bi bliže srži samog odgovora, ali bio bih dalje od istine, jer šta bi onda rekli indijski budisti, đainisti, kršćani, sikhi, zooroastrijanci ili 12% indijskih muslimana koji ponekad s hinduistima nemaju najbolje odnose. Rekao bih ipak da se radi o posebnom mentalitetu koji je nastajao zajedno i u skladu s razvijanjem hinduizma u povijesti. Taj mentalitet je danas u skladu s prožimanjem religije kroz svakodnevni život Indijaca i s izraženim tradicionalizmom i konzervativizmom. U indijsko je društvo hinduizam duboko otisnuo norme ponašanja i regule.

Dakle usudio bih se reći da je upravo hinduizam najjača poveznica jer čini strukturu indijskog društva pa i strukturu svakodnevnog života pojedinca. Puđa ili darivanje boga (hranom, cvijećem, novcem..) i izgovaranje mantri su mali svakodnevni obredi hindusa. Takav oblik štovanja ne mora se nužno izvoditi u hramu ili svetištu. Puđe se obavljaju i na oltarima i oltarčićima koji ispunjavaju životne, radne i društvene prostore. Tom se prilikom i pale mirisni štapići.

Posebna se pažnja u životu hindusa pridaje i prijelaznim obredima kroz životni vijek čovjeka. To su svojevrsni sakramenti, kao što su davanje imena djetetu ili vjenčanje.

Značaj hinduizma za vjernike oslikavaju i vjerski festivali, izuzetno posjećena društvena događanja. Nedavno je bio festival posvećen lokalnom hindu bogu Azoba u obližnjem Querimu na samom sjeveru Goe, malom primorskom mjestu. Donijeli smo mu cvijeće, a otišli s hrpu blagoslovljenih banana. Navečer je prisustvovalo oko 5 000 ljudi i male cestice do mjesta su bile skroz zakrčene. Fešta je trajala cijeli dan i noć. Neki dan je bio i Shivaratri – noć Šive, svetkovina posvećena moćnom bogu. Na taj se dan Šiva razaratelj i obnovitelj oženio za Parvati. Shivaratri u Goi nema veliko značenje kao npr. u Uttar Pradeshu. Krščanska Goa zato tradicionalno organizira fešte za kršćanske svece i karneval koji je ovih dana bio u mnogim mjestima.

Definitivni kralj svih festivala u Indiji je Kumbh Mela – najveće ljudsko okupljanje na zemlji uopće. Održava se svake 4 godine u jednom od 4 mjesta uz Ganges (Allahabad, Hardiwar, Nasik, Ujjain). Posljednji je prije 8 godina održan u Allahabadu kada je privukao impozantnih 100 milijuna hodočasnika koji su se obredno umočili u sveti Ganges. Ponavljam: 100 milijuna. Oni se smještaju u podignute šatorske gradove. Njihov broj i velika udaljenost koju mnogi prijeđu i hodajući pokazuje koliko su hodočašća za hinduse važna. Neki provedu dane u vlaku, putujući i tisućama km, na drugi kraj Indije. Golema je posvećenost, ulaganje u duhovno i količina utjecaja religije na opći indijski mentalitet.

Često puta se od Indijaca može čuti riječ „shanti“ koja može naznačiti prirodu njihovog mentaliteta. Riječ im označava stanje smirenosti, staloženosti i opuštenosti. Duhovni mir je prioritet i ako si shanti, onda se nećeš bespotrebno nervirati i podlagati stresu. U tom cilju hindusima pomažu upravo svakodnevni obredi.

Jednom smo u Jaipuru došli u poštu kako bi poslali paket za Hrvatsku. Iako je radno vrijeme službenika što pakira pakete bilo tek od 10:30 ujutro, kasnio je. Na red smo pustili djevojke koje su žurile na avion. Službenik se nije dao zbuniti ni omesti u njegovim nezaobilaznim ritualima. Činio je kako čini svako jutro: sredio je i očistio svoj stol lagano i potom značajno palio štapiće za svog favorita boga Ganesha. Zbog shanti epidemije ponekad stvari i ne funkcioniraju najbolje, pa je vrijeme ovdje relativan pojam. Često stvari idu jako sporo, bilo da se radi o putovanju kroz zemlju, usluzi u restoranima ili kad čekaš da ti nešto poprave u hotelskoj sobi.

Međutim mislim da upravo zbog shanti mentaliteta povijest Indije nije toliko ispisana krvlju koliko je slučaj s drugim civilizacijama. Tradicija nenasilja je svakako bila podloga velikoj osobnosti oca nacije Gandhija čiji su principi utjecali na milijune kojima je nenasilje bio put do ponosa.

Još jedna konstanta u Indiji jesu krave. Evo upravo je kraj mene sada prošla jedna. Kao psi šeću neometano po ulicama i plažama i umiljavaju se za hranu. Često ne prođu loše, negdje ih i obredno hrane jer su svete. I ja sam nahranio jednu u Puškaru.

Nekad doduše pređu granicu (vidio sam jednu kako je zahvatila kokice sa štanda), pa ih tjeraju. Većinu vremena ipak bezbrižno odmaraju na ulicama i trgovima. Nalaze se u poljima, na plaži, u uskim uličicama ili na državnim magistralama.

Pomislili bi kako je to pogubno za promet pored svog ostalog kaosa, ali začuđujuće ni meni nisu bile toliki problem jednom kad sam se navikao voziti pod takvim uvjetima. Olakšavajuća je okolnost šta su jako predvidljive i spore. Kad imaš jednu koja ti siječe put na cesti, to radi jako sporo i lako ju zaobiđeš. Možda su upravo od njih Indijci pokupili spominjano shanti stanje. Kravlje je ponašanje u skladu su prometnim funkcioniranjem. Indijci generalno voze sporije i malo je naglih nepredvidljivih pokreta. Svako se svakome ubacuje i nema uopće reda, ali takvo se ponašanje podrazumijeva i nema previše nerviranja na cesti, iako bi učestalo trubljenje moglo ostaviti drugačiji dojam. Trubljenje je također nešto što se podrazumijeva i način da budeš primijećen na cesti. U takvim nedostacima čvrstih prometnih pravila, priznajem da stvarno ima svoju svrhu i povećava sigurnost. Ipak zbog nesnošljivih buka postepeno uvode zabrane trubljenja.

Da ne ispadne sve tako bajno, Indija često i frustrira.. Čovjek ipak postepeno navikne na mnoge negativnosti od kojih neke odjednom prestaju biti problem. Samo shanti shanti.

Za mene je Indija inspiracija. Sa svojim posebnostima i duhovnom snagom uistinu napuni čovjeka sadržajem koji pobuđuje kreativnost. Barem je kod mene tako. Pokušavam biti shanti koliko mogu.



Pozdrav iz uzavrele Goe. Miro



http://www.facebook.com/home.php#/album.php?aid=76330&id=614875613