uf, zaboravila sam kako se ovo radi.
nije me bilo na blogu jer... nisam bila doma mjesec dana.
najprije pag i najviše alkohola u krvi ikad, onda bosna i najviše ćevapa ikad i na kvaju španjolska i najviše... svega ikad.
majice od dva eura i sendviči od sedam i čokolada po kolačiću od cimeta u starbucksu. ^^
ovo ljeto je slično dosadašnjim ljetima samo po finalnom produktu - poderanim japankama.
to valjda samo meni uspijeva.
svako ljeto izližem jedne.
onda puknu.
ljubljenje na plaži, usred zavoja jedne od najprometnijih riječkih prometnica, na širokim stepenicama i nasred puste ulice dok se mačka svjetlucavog krzna lijeno mota oko nogu.
svjetlo u svim mogućim oblicima i voda također.
užareno kamenje i sunčane naočale.
i sol.
pjesma i pljesak i toliko zagrljaja.
nekako dolazim do zaključka da ne zaslužujem svu tu sreću koja mi trenutno stoji negdje iznad glave i neprestano me povlači za kosu samo da ne zaboravim da je i dalje tu, da ne zaslužujem sve te divne, dobre stvari i ljude koji ih nadmašuju ili čine takvima.
a opet, sve je to tu i ne preostaje mi ništa drugo nego uživati.
ipak je ovo zadnji dan zadnjih školskih ljetnih praznika u mom životu.
valjda sam i to prerasla.
do nečeg uobličenijeg i ozbiljnijeg.
idem se pokriti plahtom i buljiti u strop.
e, da.
fotke su tu.
:)
|