srijeda, 30.01.2008.

safe from harm.


Image Hosted by ImageShack.us


trebali smo pisati test iz biologije koju nitko u razredu nije ni pogledao od studenog, tako da smo fino nakupili sedamdesetak stranica dosadnog teksta.
neki su se predali i provodili vrijeme na msn-u.
ja sam krenula učiti, odnosno štrebati jer me uopće ne zanima.
onda sam čitala lektiru, napravila kul biološki šalić s latinskim izrazima i osjećala se kao osoba na koju bi mama trebala biti ponosna.
pogledala sam na sat i shvatila da na njemu piše 04:27.
u šest je zvonila budilica, a ja nisam mogla podignuti glavu s jastuka.

i tako. sada ležim u krevetu s temperaturom 38,6, nisam pisala ispit za kojeg sam se spremila i imam osjećaj da mi je netko stavio nešto užasno teško na kapke.
još je gore što je subota za tri dana i moram jesti voćke da ozdravim.
moj organizam je pod šokom.

mislim da je bila pogreška u postu spomenuti želju za plitkim stvarima jer od tada samo na takve i nailazim.
u dnevnom boravku sam naišla na časopis u kojem žene s umjetnim noktima raspravljaju o najkvalitetnijoj vrsti pijeska na kojem mačke obavljaju ono što već moraju obaviti (kao da nemaju ormar cerek).
kada sam pitala mamu zašto je kupila takvo smeće, rekla je: 'a što sam drugo mogla s dvanaest kuna u džepu?'

ja bih otišla u hambi po vegeburger.
ili kupila dvije kvalitetne olovke i šiljilo.
ili nekvalitetan lak za nokte.

ali moja mama nije razumna žena.

na jednom portalu dijele savjete o njezi kože. na rukama.
navodno bi svaki tjedan trebalo obavljati piling i onda staviti masku ili ih namakati u mlijeku.
čovjek se zapita ako takvi ljudi zapravo postoje.
kada to rade?

do danas sam bila uvjerena da su samo dvije žene u cjelokupnoj povijesti imale toliko vremena za sebe same.
kleopatra i paris hilton.
ali eto, čovjek uči dok je živ.

nakon pročitanog, počinjem se pribojavati agresivnog deterdženta za posuđe i mislim da sam prava sretnica jer mi još nije učinio ništa nažao premda već godinama obavljam tu misterioznu radnju bez rukavica.

¤ ¤ ¤

daja i ja uskoro službeno postajemo opasnosti na cesti.
u ponedjeljak smo položile propise i uspjeh proslavile već gore spomenutim vegeburgerom koji i nije baš najsretniji odabir za doručak jer, nakon što ga pojedete, ostatak dana imate osjećaj da hodate sa sidrom u želucu.

¤ ¤ ¤

službeno sam fascinirana salvadorom dalíjem iako ću dobiti dva iz likovnog jer sam kreten koji minutu prije zvona prekriži točne odgovore da bi ih zamijenio krivima.
težak je život, a škola još teža. opet, tamo su automati s toplom čokoladom pa čovjeku priraste k srcu.

¤ ¤ ¤

tako. idem se liječiti.

*pokriva se dekicom i hvata šalicu s čajem*

+

pevensiju se ispričavam duboko zbog ovakve nenamjerne pogreške, ali čuj, ruke mi drhtaju, u groznici sam, imaj razumijevanja čovječe. :P

bila sam kod doktorice. rekla mi je da ne izlazim iz kuće s vlažnom kosom i da mi treba bolji fen, ali sam ja počela pričati kako je snaga mog fena jača od radija u autu pa je, zapanjena mojim poznavanjem elektronskih naprava, zašutjela. rekla mi je da mirujem do petka i napisala mi ispričnicu. i pitala me koji šampon koristim.
wiiiiiiiii.
u subotu možem van, ali nema cuganja jer pijem antibiotike.
sada imam neobičnu želju da tu ubacim onaj smajlić sa hrvatskom zastavom, ali se ne bi baš uklopio pa idem ća.

* 14:31 * Komentari (43) * Isprintaj * Permalink

subota, 26.01.2008.

filmski.


[filmski je nešto ovakvo.]

nisam išla na matematiku.
nisam pisala test.
išla sam u autoškolu, pila toplu čokoladu i sjedila u klupi s dajom.
to se nije dogodilo od osnovne, pošto sada idemo u različite škole, tako da je vrijedno pažnje. fino

u petak smo imali blok sat matematike.
profesorica, inače poznata po tome što ne prestaje pričati, napisala je nekoliko zadataka na ploču, sjela u prvu klupu i pustila nas da ih sami rješavamo. u tišini.
nakon što je zvonilo za početak drugog sata (naravno da nismo imali mali odmor), rekla je:
'bi li vam smetalo da odem svom krojaču?'
mislili smo da se šali.

nije se šalila.
nije nam ni smetalo, pa je otišla.

iskorištavala sam sandrin fotić da ovjekovječim te povijesne trenutke.

profesorica se vratila deset minuta prije kraja sata i pustila nas da odemo.
rekla mi je da je uvjerena kako ću biti poznata javna ličnost jednoga dana
i zamolila me da je u tom slučaju ne spominjem.

pošto nisam poznata, niti imam namjere biti, računam da mi ovo ne bi zamjerila.

¤ ¤ ¤

tako.

čitam, slušam muziku, pišem, hodam po korzu.
smijem se kada netko spomene riječ grissin i divim se plitkim, lijepim ljudima i nemam volje za umne napore.

ali takva sam uvijek u ovo doba; svaki put pomislim kako ne bi bilo loše biti režiser i snimiti nešto kasnosiječanjsko.
jer bi bilo vrijedno gledanja tijekom cijele godine.
valjda.

¤ ¤ ¤

idemo van večeras.
ne znamo kamo.

i koliko god da me ta neizvjesnost živcirala, toliko je obožavam.
pa je valjda sve okej.

¤ ¤ ¤

ljudi me ne prepoznaju na ulici kada imam kosu u repu.
na facebooku na pitanje: 'does ira need a haircut?' odgovaraju potvrdno.

idem se počešljati.
*mrmlja neodređene psovke*
¤ ¤ ¤

do idućeg, nadam se skorog puta.
uživajte i budite pametniji od mene. ^.^

-klikalica-


APDEJT

16:47, nedjelja, 27.1.

*s bocama amara i kole hodamo prema gatu, daja nosi vrećicu; čips proviruje van*
Lola: ajme kako mi se piša... ajme... kada dođem na rivu samo ću skinuti gaće i obaviti to.

*trenutak šutnje*

Lola: netko će me krivo shvatiti.

nekoliko trenutaka kasnije prolazimo kraj karoline, kafića koji je čitav u staklu.
daji je vrećica preteška pa je daje loli. konobar promatra prizor koji izgleda čudno jer se plastična vrećica nikako ne uklapa uz naše kapute, počešljane kose i kilometarske trepavice.
međusobno se promatramo, zatim lola uzme vrećicu u naručje i podigne palac prema kononbaru.
ostatak puta umiremo od smijeha.

* 18:36 * Komentari (36) * Isprintaj * Permalink

utorak, 22.01.2008.

njušim nervozu u zraku.


nije mi loše u životu sve dok mi je najveća briga zadaćnica iz matematike.

koju pišem danas.

i nemam pojma.
dubinski nemam pojma.
stvarno nemam pojma.
apsolutno nemam pojma.
moje neznanje ima korijene.


i što radim?
vježbam?
ponavljam?

aha.

pišem post.

neki put stvarno obožavam svoj komotni karakter.
zbog njega sam očuvala živce.
(one koje do sada nije uništio kofein / prepiranja / mačak koji obavlja svoje biološke dužnosti na vrhu ormara.)

idem plakati nekamo.

* 09:26 * Komentari (40) * Isprintaj * Permalink

nedjelja, 20.01.2008.

and the melodramas of my day delivery blows.


ovdje je trebao doći jedan sasvim smislen i dugačak post, koji bi me prikazao boljom nego što zapravo jesam, a čitav život mislim i govorim kako mrzim fejk stvari, krenuvši od reaback tenisica do ljudi.
negdje na pola puta, shvatila sam da je pola toga suvišno i nepotrebno, a smisao ne i tražim jer je to jeftino.
onda sam stisnula delete i bilo mi je malo žao, ali to je samo zbog toga što sam negdje ispod površine užasno posesivna.
i zato što mogu napisati sve i svašta, a izreći jako malo toga. onoga što je važno.

Image Hosted by ImageShack.us


stvarno, ali stvarno bih voljela da sada mogu napisati nešto povezano, smisleno, ali u glavi imam toliko misli u isto vrijeme da ih je nemoguće složiti u nešto što će biti razumljivo.

a, sudeći po mom ormaru, ja sam netko tko voli nered pa mi onda možete oprostiti neuredan post, još jedan u nizu.

ne znam kada sam postala jedna od onih koji lijepe žute papiriće na ormar. ali činim to, odavno.
planiram ih skinuti.
papire gubim, a internetu vjerujem.

Image Hosted by ImageShack.us


sve se vrti oko toga da svatko ima neku svoju priču i onda te uvuče u nju prije nego što se stigneš zapitati kamo si to stigao i gdje si stajao. (utorak, 15. 1.)



najlakše je u jednoj večeri potrošiti pedeset kuna na mobitelu, isprazniti bateriju i zapravo ne učiniti apsolutno ništa.

da, neki govore jasnije od vas, ali znate da vas nije problem nadmašiti.
(nedjelja, 20. 1., negdje u noći)



povučeš crtu oko sebe prije nego si toga uopće svjestan.

i onda čekaš da netko zakorači preko nje. nekima trebaju dani, nekima mjeseci, nekima godine.
ali kada to učine, osjećaj nije loš pa možda crta čak i ima neki smisao.
(srijeda, 16. 1.)



lica, lica, lica.
izmjenjuju se oko tebe, a djeluju nekako lažno.
onda pomisliš da je njima tvoje vjerojatno takvo pa ti bude svejedno.
(petak, 18. 1., sat matematike)



sve je treš.

Image Hosted by ImageShack.us


stvar je u tome da je baš svatko spreman prijeći preko svega ako to želi.
(utorak, 15. 1.)


možda bi bilo bolje da ponovno pišemo pisma jer zapravo nemam pojma kakvi su vam rukopisi.

(i ne očekujem da ćete shvatiti.)

kliknuti tu.

* 13:25 * Komentari (30) * Isprintaj * Permalink

utorak, 15.01.2008.

only way to change.


[subota]
tribute - U2, stereo, odlično. jeger kola 23kn, nismo se napile. nono


dva dana, a padam s nogu od umora. to i ne bi bilo loše da te iste dane ne provodim uglavnom sjedeći.
nitko nije svjestan prirodne ljudske težnje ka stvaranju kolotečine kroz koju se samo treba provlačiti dok je ne vidi svojim očima na vlastitom primjeru.

kada navečer (ili ujutro?) legnem u krevet, više si ne mogu predočiti događaje, vidim samo slike koje kronološki uspijem poredati samo zahvaljujući ostacima zdravog razuma.

i opet isti hodnici koji uvijek djeluju hladno i sterilno, ma koliko žute boje bilo potrošeno u nastojanju da ih se oživi.
zadnja klupa i spoznaja da si i nakon deset godina školovanja u stanju doći u školu bez olovke.
no u torbi imaš šiljilo.
ponovno svakodnevno tri puta ugasiti budilicu, onda vika, mokra kosa i ajme-da-me-lola-vidi misli.

ali opet, nakon četiri sata sna možeš slušati the clash i nema šanse da ćeš zaspati. korisno, ako moraš gledati u zamagljeno staklo, dok ti misli lutaju natrag prema krevetu.

mrzim škripanje tehničke olovke po papiru.
mrzim crtati sinusoide.
ali volim nes pod velikim odmorom i slušanje nečijih prohtjeva koji uključuju kupovinu disko kugle.

korzo, kiša pada, a ja hodam sa zatvorenim kišobranom u ruci i pokušavam pogoditi koliko ljudi misli da sam kreten.

kave se oduže pa kasnim na bus i onda ponovno kasnim u autoškolu, ispričavam se i trudim se izgledati kao osoba kojoj je lijevi žmigavac trenutno najveći prioritet u životu.

instruktor: držite obje ruke na upravljaču i pogledajte natrag.
dečko: a... ako mi je ispitivač ženska osoba, zgodna, jel mogu onda ja držati... znate, jednu ruku na upravljaču, a drugu na njenom sjedalu?
instruktor: možeš.
dečko: *ozareno* šta da?
instruktor: da.
dečko: a ovaj... ako sam ja sâm u autu, jel mogu onda držati jednu ruku na upravljaču, a drugu dolje?
instruktor: misliš, na mjenaču?
dečko: ne.

dođem doma, stavim glavu na tipkovnicu i slušam where is my mind dok ne poludim.

* 21:21 * Komentari (41) * Isprintaj * Permalink

subota, 12.01.2008.

your head will collapse, but there's nothing in it.


Image Hosted by ImageShack.us

uvijek sam mislila da je dostojevski literatura za odrasle. ako ga čitaš, velik si.
da je tamo negdje u budućnosti, nerazumljiv meni djetetu okupiranom časopisima.
ali nekako, razumijem.
i nekako mi se sviđa.

¤ ¤ ¤

ponekad je strašno zabavno.
kada po stoti put svima govorim da mi kupe kreme protiv bora za osamnaesti rođendan.
ili kada rješavamo test inteligencije za autoškolu i onda iza kartona čujem dajin glasan šapat:
'jebote ira, neki padnu na vožnji, neki na ispitima, a mi ćemo na liječničkom.'

¤ ¤ ¤

neke stvari se mijenjaju, ali nisam sigurna da mi se to sviđa.
primjerice, u riveru radi konobarica koja sigurno ima manje od trideset.
i muzika... nije bilo johnnyja casha. niti jednom. a bile smo tamo dugo.

i, najvažnije...

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

¤ ¤ ¤

mama kaže da znaš da si ostario kada prestaneš spavati u majici žuja je zakon okrenutoj naopako i kada u torbi počneš nositi kišobran za svaki slučaj.

danas sam izašla iz kuće, kiša je počela padati, a ja sam imala kišobran u torbi.
i hladno mi je u majici žuja je zakon.

¤ ¤ ¤

u melinom stanu, na novu godinu, od nas petanaest, nitko nije znao upaliti vatru u peći.
polila sam novine keglevichem.
nije pomoglo.
grijali smo se oko one električne.

Image Hosted by ImageShack.us

vale kaže da svijet polako ide ukurac, a ja joj vjerujem.

slike su moje.

* 03:18 * Komentari (44) * Isprintaj * Permalink

subota, 05.01.2008.

Logičan dan. (male stvari)


na praznicima redovito poremetim bioritam čija je ustaljenost upitna i tijekom školske godine s obzirom na moj lako-ćemo-mi-to karakter te neprospavane noći prouzrokovane kroničnim manjkom učenja tijekom dana.

no.

nakon tjedan dana praznikovanja, odlasci u krevet u četiri ujutro postaju najnormalnija stvar, toliko normalna da buđenje u osam kako bih otišla k zubaru na pregled koji mi ni ne treba smatram činom koji je po svojoj nemilosrdnosti ravan kupanju na islandu. štoviše, još je gori, jer na islandu, koliko ja znam, ima kipućih gejzira pa bih možda ipak naletjela na jedan takav i onda uživala u parnoj kupelji ili čemu već.

male stvari.

ako se pak probudite u vrijeme dok je na televiziji dobro jutro hrvatska, možete očekivati da će stvari krenuti pravcem koji vama ne odgovara.
na primjer, nećete biti u stanju nanijeti istu količinu maskare na obje trepavice i onda ćete čitav dan ljude gledati na način kao da vas nešto čudi.
kada si ti isti ljudi počnu tražiti nepostojeće mrlje na majici zbog vaših pogleda, to će vas početi zabavljati u tolikoj mjeri da ćete u pogledavanja uključiti i upitan pokret obrvom nakon čega će uslijediti njihova jurnjava u wc i vaše luđačko, ali ipak uspješno prikriveno, cerekanje.

male stvari.

slušat ćete kako vaš otac na vas sasipa hrpu neprikladnih epiteta zbog vašeg kašnjenja.
bit ćete svjesni činjenice da je u pravu, ali hej, tračerska rubrika fokus u novom listu je razvučena na tri strane (j.lo će roditi po pravilima scijentološke crkve, a riječko kultno okupljalište palach mijenja vlasnika nakon deset godina neuspješnog poslovanja).

male stvari.

dobit ćete poziv na kavu na koju biste, da je normalan dan, otišli odmah.
jer ste vi osoba koja pozive na kavu ne odbija. u pravilu.

no.

imate novi i nepročitani broj elle-a na stolu, milka praline u ladici, kosa vam izgleda katastrofalnije nego inače i ne da vam se izvući iz pidžame jer ste je tek navukli, a u mislima vam je još uvijek ono prisilno ranoranilačko buđenje. ne želite dva puta u istom danu skidati sa sebe nešto u čemu vam je tako udobno pa odbijete poziv i ispadnete bezobrazni.
nikoga nije briga što je danas vama fnje dan kojeg biste radije proveli samosažaljevajući se uz glupi film nego u dobrom društvu.
vi ste zlo.

male stvari.

dovršite čitanje knjige, preslušate odličan album koji već mjesecima stoji u iTunesima.

male stvari.

oko jedanaest navečer shvatite da imate zeleni čaj u kuhinji, a pošto nikada nije kasno za zdrav život, odlučujete ga skuhati.
ostatak večeri provodite na relaciji kuhinja-wc.

u jedan ujutro naiđete na paket voska i odlučite da je pravo vrijeme za depilaciju. u sljedećem trenutku stavljate status busy na msn i bacate se na posao.

u tri ujutro izdepilirani, istuširani, isfenirani i obliveni pafremom sjedite na krevetu u svojoj sobi.
sami.
razmišljate o tome zašto u takvim trenutcima uz sebe nemate muškarca i zaključite da život nije fer.
onda razmišljate o tome da otvorite onaj liker od čokolade što stoji na ormaru i uživate u životu i sami.

sat vremena nakon toga vidite da vas na msn-u desetero ljudi poziva na već zahuktalu raspravu o globalnom zatopljenju i spoznate da ste bili u krivu.
život je fer, samo su ljudi oko vas prošli ukurac.

i da.
osoba koju svakodnevno tlačim na msn-u hoće da je spomenem.
uspješno sam se suzdržavala do sada, ali, kvragu, ovaj post i ovako nema smisla pa zašto ne. :))
nadam se:
da ćeš se u 2008. opametiti i početi piti cedevitu.
da će tool imati neki koncert ponovno u blizini. al to se nadam više za sebe, nego za tebe. *belj*
i da danas nećeš završiti na podvežici.
obavještavam te da čem te tlačit zbog ovoga još mnogo, mnogo, dok ne svisneš od muke, jer je pet ujutro, a ja ti tu smišljam želje. fino

little little little things.

zapravo, bol koju osjećam u lijevom ramenu i nije mala stvar.
možda da odem na masažu. ili barem u krevet.

malo za promjenu.

* 05:05 * Komentari (49) * Isprintaj * Permalink

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se