|
Možda si derište.
Možda si razmažen.
Sve je u redu dok nisi oboje.
Ja sam oboje.
Trebala bih čitati Dostojevskog.
Čitam Jesenjina.
[i sakrivam novi Elle na dnu treće ladice moga radnoga stola.]
Trebala sam naučiti povijest. Samo deset stranica.
Naučila sam sedam. Jer se ne mogu koncentrirati na dulje od pola sata.
[Jadno.]
Trebala bih prebrisati pod u sobi, ukloniti šestmilimetarski sloj prašine s televizora i zaliti biljke.
Umjesto toga, tipkam post.
Trebala bih sada staviti knjige u torbu.
Jasno da ću sutra ujutro kao manijak trčati po sobi, napraviti nered i zaboraviti udžbenik iz psihologije.
[Nered neću počistiti.]
Imam neutaživ glazbeni apetit. Sve mi se sviđa. Sve želim slušati.
Pri tom zaboravljam na račun za internet.
U sobi mi je hladno jer sam prelijena da zatvorim prozor.
Dajte mi sto kuna i neću ih potrošiti na bon, nego na kave.
I onda ću vas žicati za poziv.
Zvat ću vas na kavu.
I onda kasniti na dogovor.
Mogu nabrajati do sutra.
Mogu obrisati ovaj post.
I uštedjeti vam tih pet minuta.
Ali neću.
Jer sam sebična.
Idem se istuširati i obući u nešto mekano.
Onda se uvući među plahte i pokriti dekom.
Zažmiriti.
You said you had your foot in the door.
You buy and then you sell; you buy some more.
Make a plan to love me sometime soon.
|