srijeda, 25.07.2007.

Nisam se zaljubila.



Image Hosted by ImageShack.us

Ali to ne znači da mi se u životu ne događaju čudne i sramotne stvari.

U zadnje vrijeme odlazim spavati oko šest ujutro.
To nije ništa loše, no ukoliko vam prijateljice iz razreda dogovore kavu u devet i pol (ujutro!), stvari se lagano zakompliciraju. Kada sunce počne provirivati kroz prozor, odlučite da nećete niti spavati.
U devet tupo gledate u sat dok su vam noge još uvijek pod čudnim kutem pa se trgnete, počnete pisati ispričavajuće poruke dok drugom rukom neuspješno pridržavate majicu kako biste glavu provukli kroz dva od četiri ponuđena otvora. Zatim shvatite da vam bus prolazi za koju minutu i to ne kraj vaše stanice. Zovete prijatelja koji vas velikodušno preveze na drugu, zadihani uđete u autobus, sjednete na jedinu slobodnu stranu (sunčanu) i nakon deset minuta shvatite da vam se lak na rukama topi zbog vrućine. Odjednom nervozni vozač, zrak kojeg ne možete udahnuti i mala truba koja svira na iPodu postanu strašno zabavni pa se se vaš odraz na staklu cereka. A opet, možda je tome uzrok žena u debeloj ružičastoj haljini od frotira i zelenim tenisicama marke puma.
U grad dođete dobre volje, sjednete u mračan kafić i pričajući zaboravite na vrijeme dok ne shvatite da su se gosti za svim drugim stolovima izmjenili. Lijeno se prošetate po korzu i razmišljate o tome što ćete jesti za ručak. Odlučite se za rajčice. U sebi se pomolite da ih je mama stavila u hladnjak i odete joj kupiti poklon za rođendan.
Prespavate poslijepodne, navečer odete na sladoled. Dok se vraćate kući u autobusu slušate o pijanstvu čovjeka kojega ne poznajete, ali zbog toga nije manje smiješno. Zaključite da dan uopće nije bio loš. U mislima onu 'po jutru se dan poznaje' skinete s popisa korisnih poslovica.

Image Hosted by ImageShack.us

Lola je završila u bolnici na nekim pretragama. Stoga smo je Ivana i ja nadobudno odlučile posjetiti.

-Hoćemo joj nešto kupiti?
-Pa da, to se radi kad se ide u bolnicu.
-Okej. Ajmo u Kerum.
Slaže nezadovoljni izraz lica.
-Što?
-Kerum.
-Pa?
Već se cerekam.
-Pa ono, kužiš, Kerum. Jadan je.
-Kakve veze ima, najbliži je.
-Ajde.
Ivana bira Milka praline.
-Pogle ove šugave praline. Vidi se da su iz Keruma.
-Zašto?
-Vidi omot.
Pokušavam zadržati ozbiljan izraz lica dok ona vadi bomboniere i ispituje ih pogledom.
- U Kerum šalju one najgore.
Uskoro izlazimo iz robne kuće. Ja hodam po gradu sa žutom Kerum vrećicom, a ona se pravi da me ne poznaje. Pokušavamo uhvatiti bus u kojem nema kontrolora, a ja usput spominjem:

-Ma valjda nije na Sušaku u bolnici.
-Nee, rekla bi nam.

Uskoro se penjemo i dolazimo pred bolnicu, usput primjećujući kako je baš bolnica morala biti sagrađena na valjda jedinom brdu u Rijeci.
Vadim mobitel.

-e, Lola, mi smo tu.
-super, sad ću ja izać.

Sjedamo na zidić. Čekamo koju minutu. Nema je.
Opet vadim mobitel.

-pa gdje si ti čovječe?
-kraj žute zgrade.

Hodamo do žute zgrade. Nema nikoga. Vadim mobitel.

-lola jebemusve, pa gdje si?
-pa pred zgradom.
-ma što?
-gle, kad idete iz smijera plaže...
-ma koje plaže?
-je ona pukla?
Dolazi mi do mozga.
-ti si na Kantridi?
-ajmeee. Da.

Plačem od smijeha dok trčimo na stanicu i hvatamo prvu jedinicu.

-zašto je ona na Kantridi? Pa već je velika.
-da, ja sam mislila da oni do 16 idu u dječju bolnicu.

Stojimo pred vratima, a oko nas slobodna mjesta. Nakon nekog vremena Ivana zaključuje:

-Ovo je ful sramotno.

Lola nas čeka ispred bolnice sa cerekom na licu. Olazimo u minijaturni park, jedemo Milku s rižom, potpisujemo se na klupicu i planiramo odlazak na Pag.

Ivana i ja hvatamo bus u sedam i pol. Dok hodam doma, počinje padati kiša i slušam neku sjetnu pjesmu.
Dolazim doma, čestitam mami rođendan i odem se istuširati. Dok sjedim na kauču omotana u ručnik i jedem komad torte shvatim da dan opet nije ispao loš.


-----------------------------------------------------------------------------------------


Pogledala sam Heri Potera u kinu. Tako-tako je.
A sedmu (zadnju?) knjigu sam kupila već u subotu. Slučajno. Namjeravala sam kupiti Otok i ugledala novog Pottera na polici. Pa sam kupila i njega. Nisam daleko odmakla. Za sada su umrli Moody i sova. Bijedno. Očekivala sam pokolj. :P
Kasnije sam na net.hr-u vidjela fotografije ljudi koji su kupovali Pottera prvi dan, kao i ja. Strašno nešto. Neki dvadesetpetogodišnjak stajao je nasmiješen sa štapićem u ruci. Bila sam pošteno ismijana na msn-u. :P

U četvrtak idem jesti tajladndsku hranu. Ukoliko se više nikad ne javim na blogu, znate što je uzrok. :D

I tako.
Razmišljam o tome da odem na kavu. Ali ne da mi se baš. Neki kućni dan mi je danas. Možda odem čitati. Ne znam.

Prije nego što odem, prenest ću vam Slavičinu i moju mudrost tjedna:
Da sam muško bila bih Petar Pan.
Jer on može letjeti.
(i on je taj koji je imao onu zgodnu vilu, zar ne?)

Image Hosted by ImageShack.us

Nema pjesme za kraj. Ništa mi se ne sluša. A i zla sam.

* 21:00 * Komentari (31) * Isprintaj * Permalink

četvrtak, 19.07.2007.

Noćno žalovanje razmaženog derišta


Žalovanje prvo: živcira me

Opet ne mogu spavati. U kući nema nesa. Nikakvog. Utješila sam se sa dvije litre cole zero.
Boli me trbuh.

Živcira me što cijela obitelj ode spavati u pola noći. Osjećam se poput lopova u vlastitoj kući dok u mraku pogađam tipke na laptopu. Onda pogriješim, pa se živciram, pa ispravim.

Bila sam s Dajom na pivu. Jedino na našem stolu nije bilo svijeće. A kod dugih-romantika. Nije fer.
Najele smo se slanaca, otjerale nekoliko lokalnih kretena željnih ženskog društva, razglabale na autobusnoj stanici o tome kamo odlaze nepojedene ribe iz ribarnice. Glavni osumnjičenik je ogromna kanta za smeće iz koje se širio nepodnošljiv smrad. Unatoč smradu, na stanici smo čekale pola sata, jer, ukoliko bismo otišle na drugu, ponovno bi došli lokalni kreteni željni ženskog društva.

Ugrizao me jebeni komarac. Za rame. I onda se češem svakih pet minuta. Sekundi. Shvatila sam da imam sedamanaest i da moram razmišljati o razlici između riječi 'svrbjeti' i 'češati'. Žalosno.


Žalovanje drugo: švorc

Nemam novca.
Sve sam spiskala na knjige, izlaske i kave.

Edo mi kaže da sam razmažena zato što želim ovog macana.
Ali on je samo ljubomoran i ne zna da dio novca od prodaje ide u Afriku.
Osam GB i novi ekran. Zaljubljena sam (2000 kn).


Želim novi fotoaparat (3000-4000 kn).

Ljenčarim po danu. Nitko ne želi na more. Dosadilo nam je. Tek navečer živnemo.
Planiramo na Zrće početkom kolovoza. Ja ću i ovako biti na Pagu (300kn).
Zatim, koncert Gibonnija i Olivera je također u planu. (200 kn karta. Prijevoz isto. Živci koji se troše na plus 40 stupnjeva u starom autobusu – neprocjenjivo). Ali dobro je dok smo mlade. :)
Tool kad počne škola. (280 kn karta plus prijevoz do Zagreba-bus-100kn).

Sada, kada sam s vama podijelila otužnu i mračnu financijsku sliku, možemo prijeći na novi list.


Žalovanje treće: nije sve tako sivo

Ovaj tjedan otkrila sam pjesmu superkul naziva: A Lap Dance Is So Much Better When the Stripper is Crying. Osjećam se baš dobro kada ljudi na msn-u vide što slušam. Ili kada skinu tu pjesmu pa je i oni slušaju. Onda se smijem.

Ništa ne radim po kući već dva dana i nitko mi nije prigovorio.

Još uvijek imam novca na mobitelu.

Popravila mi se tipka enter na tipkovnici, a ja nisam učinila ništa po tom pitanju.

-baš sam bio faca.
-druga su vremena.

Obožavam kad mogu nekom spustiti. Recimo sad. :)

Uskoro izlazi novi Heri Poter. To me veseli. Hoće li netko nabaciti kakvu okladu tu u komentarima?
Ja se kladim da je Hagrid mrtav.

Prekjučer sam vidjela dvadesetak ljudi iz mog osnovnoškolskog razreda. Bilo nam je baš lijepo. I shvatila sam da se u samo tri godine dosta toga može promijeniti. Sitnice. A opet, čine razliku.

Žalovanje četvrto: ipak ima jedan oblak

Gdje je Mali Medvjed? Kako se pronađe?
Živim u kući s dva ekonomista i trinaestogodnišnjakinjom. Nitko me nije naučio.
Ne razumijem se u zvijezde.

* 03:40 * Komentari (36) * Isprintaj * Permalink

ponedjeljak, 16.07.2007.

Oh it's what you do to me.

ponoćni post sa brzim vijestima.
bila sam u zagrebu. samo na dva dana.

Image Hosted by ImageShack.us

ali prije izvještaja potrebno je reći:
upala je na faaaks!

*skače po krevetu*

tri i pol tisuće ljudi pokuša.
od toga ih prođe pola.
a Ona je 23.

*divlja*

plješćite, čestitajte, a skupe čokolatine i alkoholna pića donosite meni, pa ću joj ih proslijediti. Image Hosted by ImageShack.us

°°°°°°

shvatila sam da moj mozak najbolje radi na autocesti.
to bi bilo zgodno nekako spojiti sa školom, no bojim se da je nemoguće.
ali opet, autocesta će uvijek biti tu kada bude trebalo srediti misli. nema boljeg mjesta.
i ona pjesma mercury reva zvuči baš prikladno na repeatu.

upoznala sam šarmantnu mladu damu koja kaže da je otkrila tajnu uspjeha.

"Novac u džepu i pamet u glavi. To je sve što ti treba, dušo. I malo sjajila ne bi bilo na odmet."

ne znam ako joj vjerujem. ali dobro zvuči.
opet, što ako je u pitanju muška osoba?


pročitala sam djevojku s bisernom naušnicom. opet.
živcira me što ta knjiga ima tako glup naslov. kao i tajnovit život pčela. kada ljudima kažeš što čitaš, zakolutaju očima. nije fer. knjige su dobre. te dvije, mislim.

odlučili smo pokoriti vlastiti bioritam i otići na more u 8 sati ujutro. ne znam ako ću uspjeti. ne znam ako bih uopće trebala spavati noćas.
razmišljam.

* 00:01 * Komentari (18) * Isprintaj * Permalink

petak, 13.07.2007.

A funny thing, the king who gets himself assassinated.

Image Hosted by ImageShack.us



sparkles light with yellow icing
just a mirror for the sun
just a mirror for the sun
just a mirror for the sun
these smiling eyes are just a mirror for


Možda ima smisao samo kada se vrti.

Upala si u onu poznatu ljetnu rutinu i uopće ti nije loše.

Image Hosted by ImageShack.us



Smeđi nokti.

Kosa oprana šamponom kojeg si koristila i ove zime. Ali nekako ne miriše isto.
Ljeto mijenja mirise?

Danas te u deset probudi susjedov mačak, pa budeš ljuta na cijeli svijet što je tako rano.
Sjetiš se kako si u to vrijeme prije nekoliko tjedana hodala gradom. Na velikom odmoru odlučivala hoćeš li markirati sljedeći sat. A i nije da su te trebali nagovarati.
Onda ti bude malo bolje. Ali samo malo.

Pokriješ se plahtom i staviš slušalice na uši.
Onda bude puno bolje.

Prašnjavi autobusi polako se gube među novima koji imaju tamna stakla.

Puno jednakih večeri koje počinju u sedam, stapaju se s pločama na Korzu i pale svijeće na stolovima u kafićima. Završavaju negdje kasno u bosoj noći.

Grad osmjeha.
I kada gledaš kako se sunce utapa u njemu, ne želiš biti na nekom drugom mjestu.

Ili su to sve samo ljudi, koji te vežu.

Image Hosted by ImageShack.us


put away your welcome soon you'll find you've overstayed it

* 12:05 * Komentari (23) * Isprintaj * Permalink

petak, 06.07.2007.

Ba-di ba-da ba-zumba crunga cong gone bad.

Nisam kućni tip. Nisam najsretnija doma pred kaučem jer više volim biti vani.
Bilo gdje. S bilo kim.
Ali ipak, tu i tamo, dođe dan kada pada kiša i kada se u zraku osjeti onaj miris koji te podsjeća na ljeto. Onda se sjetiš da i je ljeto. Sa zvučnika u zrak odleti neka nesuvisla rečenica / Something has to make you run /I don't know why I didn't come/ ali tebi ona ima smisla. Itekako. Jer ti se sve ono što si proživljavao zadnjih mjeseci posloži. Svaki tvoj postupak za kojeg si se pitao zašto, postane savršeno smislen.
A trenutak u kojem to shvatiš je nenadjebiv. Da je ono što si radio imalo smisla.

Danas sam ponovno naučila upotrebljavati teletekst. Toliko me nije bilo pred TV-om. Razlog? Reprize Gilmoreica! (svatko ima svoju cijenu. ja sam jeftina.)

Kad smo kod jeftinog… Ajmo o shoppingu. Premda i nismo jeftino prošle. No dobro.
Utorak. Ili srijeda. Ne sjećam se.


*stojimo ispred kabine*

-možemo vidjet?
-Ne!

*razmjenjujemo poglede*

-Sad?
-Ae.

*vaau*

-šutite. Male su mi ove gaće.
-nisu. Taman su.
-ne ne. ja hoću neke gaćetine, da me pokriju.

*kolektivni cerek*

-idem ja.

Stojim pred policom i kopam po slatkim crnim kupaćim gaćicama na bijele točkice. Odjednom mi pogled pada na ljubičaste gaćetine sa zelenim rubom. Dolazim u napast.
A da podvalim…?
*Ne, Ira. Smiri se.* Udišem. Nastavljam provjeravati brojeve.

- Nema broj većih. Samo dva broja veće.
- Nema veze. Donesi te.
- Oke.



Naravno da su bile velike.

-kupi one manje.
-a oću.
-dobre su ti.
-male su mi.
-nisu.

Odlazimo platiti. Ona vadi novce i baca ih na pult. Odjednom ih nema.
Znbunjeno gledamo kamo su nestali.

-a, nema stakla.

*gura ruku pod tipkovnicu i vadi glupe papire dok se ostatak prisutnih presavija od smijeha*

Onda je došla prodavačica, pa smo platile i popele se do onog fantastičnog restorana na zadnjem katu. Smazale sladoled.
Jebeš shopping kada možeš sjediti u fotelji i bacati pogled na cijeli zaljev. Dobar je osjećaj. Kao da si na nekom drugom planetu. Puno plave.

Prošli vikend sam bila na mjestima o kojima ne smijem tu.
Jela sladoledne kupove o kojima također ne smijem tu.

Evo fotka. Okej. Fotke.
Između ostalog:
-moja superkul torba.
-iz nekog razloga sa sobom uvijek imam olovku za oči. premda je koristim jednom mjesečno. tu i tamo posluži za nešto korisno. crtanje smajlića na starki, recimo.
-japanke.
-posljedica neupotrebljavanja češlja.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us



Danas smo opet bili na moru.
Ljušte mi se stopala. Jer svi ljudi izgore po ramenima. Ali ne i ja.
Imam već dosta boje. Ponosna sam. Premda me zapravo boli briga.
Danas sam nakon dugo vremena šutjela. Neispavana sam.
Premda me zapravo boli briga.

Ivani je sutra rođendan. Moramo fino profeštat.
Ipak imaš 17 samo jednom u životu.
*hug*

* 22:32 * Komentari (18) * Isprintaj * Permalink

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se