petak, 29.06.2007.

Tko nema u grudnjaku, ima u...

Praznici su burni.
Sunce prži. Baš žestoko. Pogotovo po danu, kada odlučim prošetati do stanice koja mi je i ovako ispred kuće, sjesti na bus i prevesti se koju stanicu, da bih sišla i otvorila vrata od knjžnice dok mi se magli pred očima.

Pronašla sam odvratno sladjunjavu, pravu tinejdžersku knjigu, zaboravila na sav ponos i stavila je na pult moleći se da iza mene ne stoji nitko tko je:
a) tinejdžerica koja zna o čemu se u knjizi radi;
b) superzgodni dečko koji uvijek ima slušalice u ušima i za kojeg nikada ne bih pomislila da čita, dok ga ne vidim u knjižnici. Pa me bude sram jer čita knjige sto puta pametnije od mojih.
c) svatko tko nije jako kratkovidan jer je naslov upadljiv. Bludan svakome tko je mlađi od 25, opija se vikendima i živi život koji nije zanimljiv nikome osim njemu samom.
Dakle svima nama.
Knjižničarka me podsmješivo gledala dok sam je trpala u svoju novu crno bijelu torbu sa pticama i zlaćanim srcima koja su toliko odvratno ljubavna da mi se od njih okrene želudac. Al svejedno mi se sviđa. Torba, ne knjižničarka. Ona je zla.

Shvatila sam kako će mi torbe uskoro postati fetiš. Ako već nisu. Mislila sam da sam se zadržala na satovima i okvirima za naočale. Ali ne. Polako propadam u još dublji krug potrošačkog pakla.
Kada sam bila mlađa, previše sam razmišljala. (kad sam bila mlađaa, rekoh.) Čak i o torbama, o njihovoj ulozi u nečijem životu. I shvatila da su skroz bezvez. Nemaju smisla. Pogotovo one manje u koje ništa ne stane. Mobitel i pokaz i ovako možeš strpati u džep.
Ali malo-pomalo i ja sam postala jedna od onih koje torbu stalno vuku sa sobom. I to čak ne neku lijepu, malenu. Ne, ne, ja imam veliku tortbu u koju osim mobitela i pokaza koji su nužni za život, moraju stati stvari koje su za život još nužnije. Labello na primjer.
Boca vode, pa sjajilo, fotoaparat, osobna, članske iskaznice iz knjižnica i tako u nedogled.
No svejedno još uvijek kategorički odbijam kupiti novčanik. Novčanici su bespotrebni. Osim ako nisi bezobrazno zgodan pa će ti netko ruke prije zagurati u džep nego u torbu.
Svi ostali smrtnici ne trebaju novčanik. Ako se pitate zašto, spustite pogled malo niže, do svojih hlača. Imate džep? Onda ga koristite.

Onaj bijeli kupaći iz prošlog posta nisam kupila. Kada sam došla po njega, bio je prodan.
Ppitala sam prodavačicu hoće li dobiti još. Pogledala me kao da sam luda, pa sam se okrenula i otišla. Utješila sam se kupnjom torbe i novim mirišljavim mlijekom za tijelo kakvo već imam doma, ali sam si obećala da ću ovo koristiti. Svaka prava cura koristi mlijeko za tijelo. Tako barem piše u nekom časopisu.
Ja onda nisam prava cura. To me bacilo u depresiju, ali ne zadugo. Postat ću. Sve se može kad se hoće.

Image Hosted by ImageShack.us



Ivana i Lola kupile su mi nenadjebivu torbu za rođendan.
Iz nekog razloga sviđa se curama, ali je dečki mrze.

-Opet ti s tom torbom za plac.
-Šuti glupane, dobila sam je za rođendan.
-Netko te ne voli.

Sada bih stavila fotku na blog da mogu napuniti baterije od fotoaparata. Ne mogu naći punjač. Uvjerila bih šire pučanstvo u ljepotu te torbe. Ali ne mogu. Čak nemam niti jednu fotku s Paga.
Prelako gubim stvari.

I sada bih pisala post do sutra, ali idem na sladoled.
:D
A to je jako bitno.

... i da, molim vas odgovorite na naslov. Bilo kako. Bit ću vam zahvalna.
... i da, nemojte pratiti aferu s Vlatkom Pokos. Tko joj kriv što nema više gaćice od tisuću kuna. Ima i važnijih stvari u životu. Recimo cedevita od limuna. Barem je fina.
... i da, uživajte, ljeto je.


* 19:29 * Komentari (33) * Isprintaj * Permalink

četvrtak, 21.06.2007.

*u pokretu*

Jednostavno je previše ljeto da bih ga provodila blizu kompjutora, tipkajući neki ljenjivi post. Neki put i krenem, ali odustanem jer shvatim da već kasnim na kavu/u kino/do štednjaka.
Ovo poslijednje je najgore jer su moji prijatelji tolerantna bića, a štednjak je jednostavno grozan.
Nemilosrdan.

I onda sve moram ispočetka.
Mrzim početke.
Mrzim i krajeve.

***

A opet, msn upaljen cijel dan. Skoro. Jurim sa kreveta do stolice i uglavnom se moje kretanje unutar sobe svodi na to.

Previše kave. Previše sladoleda.
Ne sjećam se kada sam zadnji puta pojela nešto voćno.
Moram. Moram.

Škola je gotova napokon.
Prosjek je prešao onu granicu između 4 i 5 (nije da me briga, al eto, poklopilo se) i sada mogu mirno ljenčariti cijelo ljeto.

***

U petak na Pag. Samo na kratko. Al se veselim. Fotkama i suncu i moru iako mi je i sad pod nosom. Nije isto.

***

Bacam oko na bijeli gornji dio kupaćeg kostima u benettonu. Divan je. A donji je ružan. Nema veze. I lanjski je dobar.

***

Za DsK: Kupila sam bijele ipanema japanke.
:D :D :D
Ipak.
Unatoč svemu.
(jer onih crnih s crvemim nije bilo, a i kupaći (čitaj gore) će mi djelomično biti bijeli pa onda...)
Grr. Čim dođu crno crvene, kupujem.

***

U zadnje vrijeme ljudi oko mene se razbacuju s dobrom muzikom.
Prže mi cd-ove.
Šalju mailovima. Na msn.
Tako da sam sad glazbeno ispunjena. Premda; otvorena sam za sve novo, ako imate nešto što želite podijeliti, a nemate s kim, šaljite. :P

Image Hosted by ImageShack.us

***

I duboko sam svjesna činjenice da je ovo moj najgori post do sad.
Ali nema veze. Živa sam. Čisto da znate.
Sad u knjižnicu, u školu, pa... Gdje završimo.

Uživajte. Ljeto je.

*u pokretu*

Sluša se: RHCP-Dosed, a zatim Arctic Monkeys-Mardy Bum
Fotka: Superfensi vansice od nase S.

* 07:58 * Komentari (23) * Isprintaj * Permalink

nedjelja, 03.06.2007.

Pjevajte nešto ljubavno.

Okej, ovo je najbrže apdejtanje posta od kad je mog bloga. Ali Ivana je nezadovoljna.
Bitno je napomenuti da:

*je bilo super super super genijalno.
*nisam pala u nesvjest.
*smo skakali cijelo vrijeme
*smo vrištali, ali nitko nije izgubio glas.
*da se nitko nije rasplakao iako su neki bili blizu.
*nitko od nas nije pao.
*se nismo napili. premda ne znam koliko je to pozitivno.
*da LoLa nije znala Mlohavu Ćunu (shame on you). :P
*da je ivana uzela gumicu za kosu.
*da su određene osobe imale 3 majice.

I da je meni apsolutno nemoguće dočarati atmosferu jer ne znam opisivati euforiju, prigušena svjetla, ruke u zraku i onaj blesavi osjećaj da je u tom trenutku savršeno i da neće završiti.

-------- -------- ---------


Naš izlazak u grad svodi se na...

Bila sam na koncertu. Hladno pivo. Na najgluplji sam mogući način zaboravila fotić.
Tako da, ukoliko ste od mene očekivali neki foto izvještaj kojeg sam namjeravala objaviti tu, ostat ćete zakinuti zbog činjenice da je fotić prespavao koncert na polici u mojoj sobi.

Rijeka ljudi prolazi
Usamljeni starci, voajeri
I svi oni znaju gdje će me naći


Došle smo na koncert prigodno raščupane.
Onda smo shvatile da smo zaboravile gumice za kosu što nas i nije previše zabrinjavalo.
No kada je u dvoranu ušlo još tri tisuće ljudi, postalo je lagano vruće.
Onda smo se zabrinule.

Nije bilo vremena za očajavanje. I ovako su svi bili mokri nakon petnaest minuta skakanja.
Možda nisu u lošoj formi.
Krivac je temperatura od 35 stupnjeva.

Slučajno se dogodilo da smo skoro sve imale majice na prugice.
Crno-bijele.
Kada nosite takve majice na koncert, obavezno će vam se dogoditi nešto ovakvo:

a) 'Cure, iz kojeg ste zatvora?'

Toliko o mom nevinom pogledu. Od sada imam novi imidž. Bjegunka. Oko mi je zlo.

b) *dva pripita lika*

SVE BI SEKE LJUBILE MORNAREE!

Naveli su me na razmišljanje.
U osamdesetima, ljudi su očito bili pristojni. Nisu upotrebljavali izraz sponzoruša, nego seka. Umilno.

Naša buba_u_uhu pokazala se najvećom zavodnicom večeri.
Doživjela katastrofalan ulet.

Uletač: Voliš ti ribe?
Buba: ne.
Uletač: A ribare?


I svi me vole svima sam duhovit
Čekaju na red da me upoznaju



I tako. Nakon koncerta svi su izgledali pregaženo, ali nekako lijepo.

Sad smo ponovno trijezni, ponovno stranci.

Zaspala sam u autu.
Onda sam se razbudila i istuširala, shvatila da mi je laptop upaljen. I kako troje ljudi čeka na msn-u da im prepričam dojmove.
A ja sam loša u tome.
Možda je zato potrajalo do tri.
Legla sam u krevet, stavila slušalice, ali nisam stigla upaliti iPod.
Opet zaspala.

Image Hosted by ImageShack.us

nevoliš me.
folim.
ne.
da.
ne.
da!
ša stvarno?
da.
a koliko?
puuuuuuuno.
koliko puno?
mnogo.
koliko puno je mnogo?
jako puno.
dobro... jer ja tebe nevolim.

Sluša se:


Crtam nešto lijepo na zamagljena stakla.


*i da, gledala sam pirate. recimo da onaj brod sa tisuću Johnnyja i nije baš moja verzija pakla. naughty

kategorija: sport.

* 14:09 * Komentari (46) * Isprintaj * Permalink

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se