|
Volim putovati, no to sa sobom nosi određene nuspojave. Poput stajanja na lošim benzinskim postajama ili plaćanja MilkyWay minutea sedam i pol kuna u improviziranim trgovinama.
(Sad malena digresija, u drugom licu, jer se ovoga nerado prisjećam.)
Onda odeš u kafić u kojem stolice škripe, podovi su prljavi, a konobar je uglađen u tamnom odijelu pa se u sebi smiješ kontrastu. Kada konobar ne zna što je Nescafé, mirne duše naručiš cappuccino i smiješ se ironiji situacije u kojoj si se našao.
Prošetala sam se se do WC-a i shvatila da čujem glas sa radija. Trebale su mi dvije minute da shvatim kako radija nema. Onda sam ugledala Edu kako ženi daje, ne predviđene dvije kune, već čitavu šaku kovanica. Još uvijek je nerazjašnjeno zašto Edo Maajka u džepu nosio toliku količinu istih. Ali bitno je da me pogledao. Sada, kada me je pogledao netko tko je slavna ličnost, mogu živjeti sretna.
Počet ću se zaljubljivati u dečke koji nose široke hlače. :D
______________________________________________________
Mene ne fascinira Bosna sama po sebi, nego ljudi tamo. Gostoljubljivi i otvoreni.
Odmah po dolasku, prišle su nam dvije djevojke koje sam, kasnije sam shvatila, upoznala pred dvije godine, i znale nam imena. Započele razgovor koji se odužio. Prosječan Riječanin bi se tako ponašao prema nekome koga zna barem pola godine.
Pogreb je bio tužan. Bilo je sunčano i nešto bijelo je letilo zrakom. Možda maslačci. Jedan od onih dana u kojima se odjećaš kao da si u filmu, ne da se stvarno događaju.
Nedjelja je bila dan za prežderavanje.
*Recimo samo da sam nakon velike porcije ćevapa tamanila kolač.
*u ta tri dana pojela sam više keksa nego li ih inače pojedem u pola godine
*u 2 dana 1 nes i dvije kave. Loše.
*Potrošila sam previše novca sa tuđih mobitela na SMS-ove, jer sam, pametna, zaboravila kupiti bon prije prelaska granice.
*Hodali smo po pruzi iako je pisalo da je opasno po život. Čak smo se mislili fotografirati kraj tog znaka. Na kraju nismo.
*Otkrili smo veliku livadu i ležali na njoj buljeći u nebo. Čak smo uspjeli napraviti ogrlicu od tratinčica. Nosila sam je dok se nije raspala. :D
______________________________________________________
Vratila sam se kući u ponedjeljak, prebacila fotografije na laptop i odmah otišla na kavu da nadoknadim kroničan manjak kofeina. Planiramo na maturalnu u petak.
Jučer smo se popodne šetale po korzu, jele sladoled, kupovale poklon i atmosfera je bila nekako ljetna iako se još uvijek nisam izvukla iz svoje zimske jakne.
Po dobrom starom običaju glad nas je uhvatila prije povratka kući pa smo skupljali sitniš po džepovima i otkrili da nema prodavaonice fornetta u gradu koja radi nakon devet.
Imam osjećaj da će praznici završiti prebrzo.
Soundtrack:
Just say you'll wait, you'll wait for me.
Just say you'll wait, you'll wait for me.
|