četvrtak, 29.03.2007.

* * *
Vrijeme je za novi post. Djelomično zato što nastojim barem u mislima potisnuti školske obaveze, dijelom zato što je Thora već prikmeljila na prošli.
Zahtjevna blog publika. :D

Vrijeme je za mnogo toga, ali meni fali riječi zadnjih nekoliko dana.
I, što je najgore, ne znam zašto.

Neusredotočena sam užasno.
Na bilo što.

Koncentracija mi opada nakon pet minuta.
U prosjeku.

I jedina stvar u koju sam do sad imala vjere, počela me, dakle, zbunjivati.

Nema veze.

* * *


Škola subotom, iako je bljak stvar koju nikako ne želim ponoviti, ipak u sebi nosi dozu nepredvidivosti možda baš zbog toga što je to dan kojim je inače nema.
Krenimo od jutra.
U autobusu je bilo hladno, a ja sam u najboljoj maniri dugogodišnje putnice sjela na zadnje sjedište, krišom grijući promrzle ruke na... khm. Kako se zove taj dio autobusa? Možda je to netko spomenuo na fizici. Ne znam. Onaj dio iznad kotača? Gdje bude toplo?
E pa tamo.
Onda je došla T, sjela do mene, pa smo se zajedno deprimirale najsporijim pjesmama RHCP-a.

Veliki odmor trajao je deset (10!) minuta. Da.
Svi smo bez imalo srama jeli pod glazbenim dok je jadna profesorica glumila da nas ne vidi.

No, kada se sve zbroji i oduzme, moglo je biti puno gore.
Barem nas nisu ispitivali.

* * *
Image Hosted by ImageShack.us

Nekako jedva čekam proljetne praznike.
Imam nekakakvu bolesnu idealiziranu sliku praznika u glavi. Oduvijek.
Tako da sada glupasta vizija proljetnih praznika izgleda otprilike ovako:
Bit će sunčano. Svaki dan. Sjedit ću pod krošnjom nekoga zelenog stabla i piti cedevitu od limuna. Pročitati ću tri knjige, koje će mi se stvarno sviđati, čak i po cijenu da budu chic-lit. Ugasiti ću mobitel i upaliti ipod.
I to je otprilike ona misao koja mi treba da izdržim još ovaj tjedan.

Kad smo već kod toga, zanimljivo je kako te knjižice iz zabavne literature odašilju poruku, koja je toliko uvjerljivo kriva da se doima točnom.
(nešto kao analiza skulpture od strane T i mene na likovnom. Upotrebljavajući riječi poput 'egzistentno' 'korespondencija' ili 'egzaktno', ne kažemo ništa, no svejedno dobijemo pet jer zvuči kao da znamo o čemu pričamo. U tome je štos.)
Ono što sam htjela reći je da sve one imaju sličnu koncepciju:
Početak - mlada, dobra, pametna, ali malo bucmasta djevojka sa lošom frizurom i, po mogućnosti neodgovarajućim naočalama pokušava se uhvatiti u koštac sa životom u beskompromisnim uvjetima.
Zaplet-pronalazi dečka, na poslu joj krene, ali nešto nije u redu.
Vrhunac-dečko je gad, šefica je bitch of the year
Rasplet- mijenja frizuru, smršavi, nađe nekog maččo mena i bude stretna.

Zaključak: Možeš biti sretan i lijep samo ako si mršav, nemaš naočale, a imaš dečka.
E pa zaključak je kriv.

Moram početi čitati nešto pametno.

Recimo Nabokova. naughty
(kao da sam uspjela odoljeti. :P)

* * *

Nadalje, moram sutra na jednu kavu kojoj se jako veselim.

* * *

Zatim... Prestajem besciljno lutati po Korzu. Primjećujem da ima još takvih ljudi, pa se srećemo.
Onda mi bude neugodno. :P


* * *


I tako... Planova nemam.
Osim odlaska u BiH oko Uskrsa. cerek
Veselim se i tome.

Soundtrack:
...Ono nedostizno nesto...
...Ono prelijepo...
...Ono najdalje...
...ja sam val sto se krece od tocke A do tocke B.

* 14:49 * Komentari (33) * Isprintaj * Permalink

petak, 23.03.2007.

Petak je, a ja trulim.

Petkom se mogu raditi tolike divne stvari.

Može se u šetnju.
Može se na kavu.
Ili sladoled.
Može se preslušati cijeli album gledajući kroz prozor sunce koje tromo zalazi.

Izvaditi prašnjave stare fotografije i govoriti: 'Ah, kako sam užasno ispala' ili, ukoliko imate sreće, 'kako nam je bilo lijepo'.

Otići na autobus, prazno buljiti u prolaznike i slušati.

Listati knjige u praznoj knjižari.

Zatim susret.
I osobe koje toliko voliš da ne moraš niti razgovarati s njima; dovoljno ti je da ih gledaš.

Onda natrag kući, upaliti DVD i ušuškati se; strovaliti u jastuke i ne misliti na ništa.
Napuniti kadu i vidjeti je li prodavačica u lushu bila u pravu kada vas je uspješno nagovorila na kupnju nečega mjehurastog.

Ili još tisuću drugih stvari.

Image Hosted by ImageShack.us



A ja sutra imam školu.
Tako da sve ovo pada u vodu.
Tužna sam.


Soundtrack:
Sing out oh oh oh yeah
Oh oh yeah
Oh oh yeah
Everything's not lost
Come on yeah
Oh oh yeah
Come on yeah
Everything's not lost


* 17:05 * Komentari (23) * Isprintaj * Permalink

petak, 16.03.2007.

Ajmo svi biti mladi i lijepi.
Ajmo svi imati šesnaest.


Neke stvari jednostavno ne shvaćam i, koliko god se trudila poniknuti u dubinu njih samih, posebice dok pokušavam pratiti na satu matematike-ne mogu.

Znam da je proljeće stiglo, doduše ne na kalendaru, ali na ulicama je sveprisutno.
Jedem sladoled za marendu, a postaje vruće u tolikoj mjeri da se odričem kave za litru cole zero.
Oprala sam majice na kratke rukave i obilno ih natopila u nešto mirišljavo.
Ne mogu učiti. Mozak mi se probudio i to nije paradoks nego jednostavna istina. Toliko razmišljam da ne stignem misliti na školu.
Ocjene stabilne. Moram se prestati hvaliti s tim jer će me snaći loša sreća.
Učiti učiti učiti.
*cmolj*

Vidim žutu.
I nešto ne toliko žuto koliko naporno.

Dečke.

Ne znam je li razlog u naglom podizanju temperature ili u mojem tupom pogledu, ali, kada zbrojim sve upite: 'A zašto ti nemaš dečka?' ovaj tjedan dolazim do zabrinjavajuće brojke od trideset sedam.
I u to ne računam ona indirektna podpitanja, bilo s muške, bilo s ženske strane.
Nastojim ne razmišljati o tome, no kada ti ljudi to tako izravno nabijaju na nos nemoguće je ne zapitati se:

a) Što nije u redu?
b) Jel to oni vide nešto što ja ne vidim?
c) Da mi ne pokušavaju smjestiti nekoga pa onda ispipavaju teren?

Loše je to da niti jedan odgovor ne mora biti točan.

A ja imam teoriju da su prosječne cure najpogodnija meta u ovo doba godine jer se one stvarno zgodne čuvaju za ljeto.
I zato sam ja na repertoaru, jel.
Muški um je jednostavan, rekla bi ona.

No postoji i problem.
Ja nećem dečka.


*zgražanje*

Onda oni pitaju: 'A zašto ne?'
Ja odvraćam: 'Jer mi se ne da.'

E sad stižemo do delikatne situacije kod koje ljudi reagiraju dvojako.
Prema odgovorima moguće ih je svrstati u grupe:

M) A kako to? Jesam li nešto krivo napravio? Hahahaha, ma nisam te kontao, samo... Mi je tako došlo, znaš, da te pitam.

Jei, rajt.

Onda se ja pitam gdje sam pogriješila i kada je moje ponašanje prestalo biti prijateljsko, prsitojno u nekoj mjeri, i zezancija pa postalo zavođenje.

Onda shvatim da nije postalo zavođenje.
Pitam se kako je sve uspjelo poći po zlu.
Pitam se zašto.
Pa me zaboli glava.

Onda odem doma, slušam Coldplay i mrzim sve muško na planeti.


Ž) Jesi li ti luda? Ja te ne mogu shvatiti! Pa nisi ružna i zabavna si. Tko te ne bi htio?

Ž se dijele na dvije grupe:
Podgrupa a)

Karakteristike:
- 85% cura
- nemoguće je da se osjete doista sretnima ako ispod ruke nemaju jedan primjerak osobe s kromosomom Y s kojom se mogu šetati gradom, ljubiti po kafićima te, nadasve opakim, ponosnim pogledom šibati samačke predstavnice iste podgrupe koje će (nešto kasnije) zelenjeti od zavisti i plakati na prijateljičinom ramenu usput proždirući litru sladoleda od čokolade pitajući se kada će naići njihov princ.

Podgrupa b)
Karakteristike:
- preostalih 15%
- obično neshvaćene od predstavnica podgrupe a
- posjeduju mozak koji se može usredotočiti na nešto što nije 'seksi udubina na palcu moga dečka'
- ne očajavaju nego uživaju. U svemu, a najviše životu.


Postoje i cure-mješavine, ali one su sklone mijenjanju ličnosti.
O njima drugom prilikom.

Predstavnice podgrupe a me obično šibaju pogledom i gvore mi da sam luda,
da je nemoguće imati muškog prijetelja i prema njemu biti dobra ako ne namjeravaš kanije s njim u krevet.

Što nije istina.
Jer ja imam hrpu muških prijatelja s kojima ne bih nikada otišla u krevet.
Niti na.. Ljuljačku, štajaznam.

Pitam se kako je sve uspjelo poći po zlu.
Pitam se zašto.
Pa me zaboli glava.

Onda odem doma, slušam Coldplay i mrzim sve žensko na planeti.


______________________________________________________

Image Hosted by ImageShack.us
Ide mi ovih dana.
Izvlačim se, gmižem i provlačim, ali ide.
Pišem i trošim bateriju na i-podu.
Nismo imali prve sate pa smo dolazile u školu i sjedile na terasi. Buljeći u more (Zagrepčani požderite se) planirale ljetnje praznike i polako ispijale nesice.
E pa to je život.

Moram u kupovinu.
Hoću neke meke (rimuje se, kako sam kul *nacer* ) proljetne cipelice/balerinke/bilo što.
Novu torbu.
Jaknu proljetnu divnu.
I još hrpu toga.

*odlazi sramežljivo proviriti u mamin novčanik*

p. s. Kupila sam booon! cerek

Soundtrack:
Get up, get out, get away from these liars
'Cause they don't get your soul or your fire
Take my hand, knot your fingers through mine
And we'll walk from this dark room for the last time...

* 21:57 * Komentari (38) * Isprintaj * Permalink

utorak, 13.03.2007.

U zadnje vrijeme primam hrpu vaših zabrinutih mailova pa sam odlučila kako je najbolje odgovoriti ovako javno.
Image Hosted by ImageShack.us
Lijena sam.

Ali sve je u najboljem redu.
Naspavala sam se.
Isplesala pošteno.
Bila na nekoliko kava.
Nekako je sve došlo tamo kamo je trebalo.
Ili barem blizu.

Tako da u petak možete očekivati frikovski petkovni post. cerek
Nakon dugo vremena.
Opet sam ona stara.

Čudno je kako je sve što mi je trebalo bila boja.
Malo boje.

I mislim da uskačem iz crne u zelenu.

Opet nitko neće ništa shvatiti.
Ali ne brinite.
Sve je u najboljem redu.

Image Hosted by ImageShack.us


* 09:38 * Komentari (22) * Isprintaj * Permalink

petak, 09.03.2007.

In a field outside of town we could always be alone, carry a blanket maybe a basket - and that’s it, innocence was the key I was locked up never free-Until you turned me.

Kako bi rekao profesor iz latinskog – prvo napomena.

* Ovo je neuračunjiv post. Ovaj post je fuj.
* Imam temperaturu, pojela sam 6535 kalorija, a još nije ni podne.
* Samo jedna kava danas.
* Ne znam što bih sa sobom.

Kronično sam neispavana. Dijelom zato što ne stignem spavati, drugim zato što mi se ne da.

Računica (viša matematika):

8(sati sna) x 7 (dana u tjednu) = 56 (sati sna tjedno)

Kada čovjek toliko spava onda su mu misli jasne.
Kada čovjek toliko spava, vodi uredan život.
Kada čovjek toliko spava, onda zna što hoće.

Moja računica staje negdje na trideset. Ako i toliko. If.

Zato hoću otputovati.
Jako.
I daleko.
Izvući svoju putnu torbu, nabrzinu ubaciti par stvari u nju i izgubiti se negdje gdje ne razumijem ljude što govore, negdje gdje mogu staviti slušalice u uši i hodati. Po mogućnosti ne razmišljati.
Ne reagirati nabrzaka.
Ne gledati stalno isti stol, olovke u kutu, razbacan krevet.
Ne gledati stalno iste ljude u autobusu.
Hoću negdje gdje ću se bez problema sjetiti po čemu mi je ponedjeljak bio različit od srijede.
I obući nešto limun-žuto.
I konačno biti bosa, jel.
I prestati ponavljati dijelove rečenica. I i.
Dakako.

Nisam pisala već dugo.
Ne mislim na post, nego za nešto zapravo.
Znate što mislim.
Sad sam zaboravila što sam ono htjela...
Da.

Image Hosted by ImageShack.us

Kada sam pred dva dana ležala u krevetu i pokušavala zaspati, odjednom me uhvatila želja za pisanjem i to toliko jaka da sam se u točno dva ujutro zaputila u dnevni boravak. Skuhala si toliko jaku kavu da je nakon nekog vremena prestala biti tekućina i tupo buljila u papir i olovku. I onda klik. Samo je krenulo. Drugi dan sam bila malo neuračunjiva, no od mogućih sedam sati, imali smo četiri slobodna koje smo proveli većinom na kavi. Ostala sam živa. :D Zato sada imam petnaestak stanica i glavobolju.

I tako mi svega-sviđa mi se.
A meni se nikad ne sviđa ono što napišem.

Čak sam se oduprla želji da sve zgužvam i bacim u koš.

Puno je mojih priča tako završilo. Neki put mi bude žao. Ali ne razmišljam o tome.

Čudim se kako sam se provukla u školi ovaj tjedan bez ijedne jedinice. I sve testove sam sasvim solidno napisala. A učila... Ne baš.

Sve bi bilo baš savršeno i kul i sve da se danas nisam probudila s potpunim manjkom inspiracije.
Imam osjećaj...
Nemam osjećaj, ja znam da u glavi imam nekog patuljka (samo se vi smijte :P) koji se igra s prekidačem 'inspiration'.
I sad ga je stavio na off, pizdun jedan.

To me čini nervoznom.

Je li objavljivanje ovoga dobra ideja?

Ma, heck, uvijek mogu stisnuti 'delete', zar ne?

Soundtrack:

I looked in the dark
The room calm and cold
And quiet hollow
I am such a haunted soul
Your ghost has gone to bed
Its all cold

The light had slipped through the window
The morning ripped you away oh.


BTW, imaju odličnu stranicu. klik.







* 11:45 * Komentari (24) * Isprintaj * Permalink

subota, 03.03.2007.

Eto me natrag

Dosadilo mi je nepisanje pa vas namjeravam opet udaviti.

I sve sam riješila.
Zapravo, pokušala sam. U kolikoj mjeri uspješno, diskutabilno je pitanje.

No eto, puna energije koju mi isisavaju na sve strane, vraćam se na blog.
Pošto sam iscrpila i posljednju trunku inspiracije pisanjem sastava na temu: 'knjiga koju preporučujem' sinoć do jedan i pol ujutro, jedino što sad mogu pisati su liste i listice. Raznorazne.
Ali vrag me odnio ako iz gore spomenutog sastava ne dobijem pet. cerek


Najprije jedan popis stvari koje NE BISTE trebali učiniti:
(a koje sam ja učinila, o da)

- dizati se subotom u sedam
- vikati na mamu i vratiti se u krevet
- spavati do jedanaest
- potrošiti cijelo prijepodne na interentu, forumu, etc.
- zanemariti cijelu hrpu neopranih majica, a istu večer spremete se van
- nalakirati nokte
- baciti se na ručno pranje He-Just-Did-Me majičice
- oguliti sav pišljivi 34-kunski lak
- shvatiti da nemate acetona
- nalakirati novi sloj
- jesam li rekla sloj? slojeve
- pustiti suzu kada shvatite da vam završetci prstiju liče na gomolje krumpira
- slušati kmeljenja lokalne ekološki osvještene prodavačice o štetnosti pretjerane upotrebe laka za kosu
- dati pijancu pet kuna i vidjeti ga kako ih pred vašim očima s ostatkom pomno prikupljenog sitniša troši na pivu
- zaboraviti odgovoriti na neke mailove
- misliti da ste vi jedini koji imate probleme
- ružno pogledavati zaljubljene parove
- otići u top shop, probati osam majica i shvatiti da vam ne stoji niti jedna.
- proliti nescafe po laptopu. (Živ je i radostan još uvijek, ne brinite.)
- preuživljeno planirati ljetne praznike
- MSN-ati se sa osam ljudi istovremeno
- trošiti previše novca na kavu
- tjedan dana jesti nerazumno male količine hrane
- sanjivo promatrati predavanja, a na postavljeno pitanje odgovarati sa ha?
(toliko o mom dobrom odgoju. Sjetite se B. Jones. Nije ha nego molim :P)
- ne čitati tuđe blogove *saginje se pred naletom rajčica*
- skinuti hrpu, ali stvarno hrpu pjesama u kojima se ponavljaju riječi poput: 'my love...' ili 'oh dear'
*Fuj. Fuj. Zločesta ja. Zločesta ja. Bad girl. Bad girl.*
- drhturiti pred vratima čekajući poštara i račun za DsL.


Image Hosted by ImageShack.us

Zatim jedan popis stvari koje BISTE trebali učiniti:
(a ja jesam. nj. ili namjeravam.)

- pronaći OpakoKul torbu
- štediti
- podignuti film u videu
- prestati piti čaj. Aj min. Ono u prošlim postu je bio trenutak slabosti. Doista. :D
- dopustiti sestri da vam otuđi i-pod prije izleta
- smijati se sestri koja je zaboravila novce
- očistiti džepove. Istina je, PaSaž i nije najprikladnije mjesto za takvo što, no morala sam. :P
- odbijati nabavljanje novčanika. Novčanici su zlo. I tako predvidljivi.
- vratiti dragoj susjedi udžbenik iz biologije.
- učiti geografiju i fiziku.
- pročitati lektiru
- ne zamarati se s glupastim stvarima
- kupiti veselu proljetnu majicu na kratke rukave
- pročitati knjigu. (Zanimljivu. Jučer popodne. :D)


Jučer sam nadmašila samu sebe. Nakon šest sati sna, probudila sam se, istuširala, oprala kosu, osušila je, speglala robu, obukla je (stavi pravu stvar na pravo mjesto. sumnjam da ću ikada naučiti. :D), čak nabacila malo maskare i veselo se prošetala do autobusne stanice.
Potrebno vrijeme: 45 minuta.
Raspoloženje: Odlično.

Vožnja autobusom.
Potrebno vrijeme: 20 minuta.
Raspoloženje: Opada. Penzić mi je uputio neodređeni pogled. Ew.

Čekanje prijateljice .
Potrebno vrijeme: 15 minuta.
Raspoloženje: Stabilno. Navikla sam.

Trgovina.
Potrebno vrijeme: 5 minuta.
Raspoloženje: Okej. Žulja me desna leća. Dovraga.

Film. Kraljica.
Potrebno vrijeme: sat i pol.
Raspoloženje: Od nirvane do groba. I natrag.

Kava. Prva (1!) u danu.

Potrebno vrijeme: sat i pol.
Raspoloženje: Sneno, ali dobro.


Uh što volim kada petkom nema škole!


Soundtrack:

Farewell the ashtray girl
Forbidden snowflake
Beware this troubled world
Watch out for earthquakes
Goodbye to open sores
To broken semaphore
You know we miss her
We miss her picture







* 13:24 * Komentari (27) * Isprintaj * Permalink

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

0

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se