|
* * *
Vrijeme je za novi post. Djelomično zato što nastojim barem u mislima potisnuti školske obaveze, dijelom zato što je Thora već prikmeljila na prošli.
Zahtjevna blog publika. :D
Vrijeme je za mnogo toga, ali meni fali riječi zadnjih nekoliko dana.
I, što je najgore, ne znam zašto.
Neusredotočena sam užasno.
Na bilo što.
Koncentracija mi opada nakon pet minuta.
U prosjeku.
I jedina stvar u koju sam do sad imala vjere, počela me, dakle, zbunjivati.
Nema veze.
* * *
Škola subotom, iako je bljak stvar koju nikako ne želim ponoviti, ipak u sebi nosi dozu nepredvidivosti možda baš zbog toga što je to dan kojim je inače nema.
Krenimo od jutra.
U autobusu je bilo hladno, a ja sam u najboljoj maniri dugogodišnje putnice sjela na zadnje sjedište, krišom grijući promrzle ruke na... khm. Kako se zove taj dio autobusa? Možda je to netko spomenuo na fizici. Ne znam. Onaj dio iznad kotača? Gdje bude toplo?
E pa tamo.
Onda je došla T, sjela do mene, pa smo se zajedno deprimirale najsporijim pjesmama RHCP-a.
Veliki odmor trajao je deset (10!) minuta. Da.
Svi smo bez imalo srama jeli pod glazbenim dok je jadna profesorica glumila da nas ne vidi.
No, kada se sve zbroji i oduzme, moglo je biti puno gore.
Barem nas nisu ispitivali.
* * *
Nekako jedva čekam proljetne praznike.
Imam nekakakvu bolesnu idealiziranu sliku praznika u glavi. Oduvijek.
Tako da sada glupasta vizija proljetnih praznika izgleda otprilike ovako:
Bit će sunčano. Svaki dan. Sjedit ću pod krošnjom nekoga zelenog stabla i piti cedevitu od limuna. Pročitati ću tri knjige, koje će mi se stvarno sviđati, čak i po cijenu da budu chic-lit. Ugasiti ću mobitel i upaliti ipod.
I to je otprilike ona misao koja mi treba da izdržim još ovaj tjedan.
Kad smo već kod toga, zanimljivo je kako te knjižice iz zabavne literature odašilju poruku, koja je toliko uvjerljivo kriva da se doima točnom.
(nešto kao analiza skulpture od strane T i mene na likovnom. Upotrebljavajući riječi poput 'egzistentno' 'korespondencija' ili 'egzaktno', ne kažemo ništa, no svejedno dobijemo pet jer zvuči kao da znamo o čemu pričamo. U tome je štos.)
Ono što sam htjela reći je da sve one imaju sličnu koncepciju:
Početak - mlada, dobra, pametna, ali malo bucmasta djevojka sa lošom frizurom i, po mogućnosti neodgovarajućim naočalama pokušava se uhvatiti u koštac sa životom u beskompromisnim uvjetima.
Zaplet-pronalazi dečka, na poslu joj krene, ali nešto nije u redu.
Vrhunac-dečko je gad, šefica je bitch of the year
Rasplet- mijenja frizuru, smršavi, nađe nekog maččo mena i bude stretna.
Zaključak: Možeš biti sretan i lijep samo ako si mršav, nemaš naočale, a imaš dečka.
E pa zaključak je kriv.
Moram početi čitati nešto pametno.
Recimo Nabokova. 
(kao da sam uspjela odoljeti. :P)
* * *
Nadalje, moram sutra na jednu kavu kojoj se jako veselim.
* * *
Zatim... Prestajem besciljno lutati po Korzu. Primjećujem da ima još takvih ljudi, pa se srećemo.
Onda mi bude neugodno. :P
* * *
I tako... Planova nemam.
Osim odlaska u BiH oko Uskrsa. 
Veselim se i tome.
Soundtrack:
...Ono nedostizno nesto...
...Ono prelijepo...
...Ono najdalje...
...ja sam val sto se krece od tocke A do tocke B.
|
